Zanimljivosti
Uloga Dwighta Eisenhowera u Drugome svjetskom ratu
objavljeno: 2. siječnja 2014.

Dwight David Eisenhower, američki vojni vođa i 34. predsjednik SAD-a, bio je u Drugome svjetskom ratu glavni zapovjednik savezničkih vojska u Europi i prvi vrhovni zapovjednik NATO-a. Kao američki predsjednik ostat će poznat po umiješanosti u Korejski rat 1953. godine, ali i kao predsjednik koji je potaknuo izgradnju mreže međudržavnih cesta u SAD-u, koji je izgradio američki nuklearni arsenal i održavao mir provodeći politiku obuzdavanja komunizma u svijetu te po socijalnim reformama zahvaljujući kojima je većina ljudi imala pravo na socijalno osiguranje.

Rođen je 1890. u Denisonu u saveznoj državi Teksas. Školovao se na vojnoj akademiji West Point na kojoj je diplomirao 1915. godine nakon čega postaje časnik. Za Prvoga svjetskog rata bio je promaknut u čin kapetana te mu je dodijeljena i dužnost časnika za obuku. Nakon završetka rata premješten je u zonu Panamskoga kanala te nastavlja školovanje upisom na vojnu školu za zapovjedno i generalsko osoblje u Fort Leavenworthu koju je završio 1926. kao jedan od najboljih studenata u klasi. Potom se upisuje na Vojni ratni koledž na kojem je postao prvi u klasi 1928. godine. Drugi svjetski rat dočekao je kao brigadni general.

Dwight David Eisenhower

U tom se ratu Eisenhower istaknuo kao glavni zapovjednik američkih vojnih planera. Davao je prednost strategiji „Najprije Europa” smatrajući da se SAD najprije mora obračunati s Njemačkom. Zahvaljujući tome, ubrzo postaje zapovjednik američkih vojnih operacija u Europi, a zatim i general-pukovnik vodeći američke snage u ofenzivi protiv Njemačke. Prvi je veliki uspjeh postigao kao zapovjednik savezničkih snaga u sjevernoafričkoj operaciji Baklja. U listopadu 1942. predvodi invaziju britanskih i američkih snaga u Alžiru i Maroku. Iako je napad bio uspješan, uskoro je slomljen ispred grada Tunisa gdje su savezničke snage upale u klopku njemačkoga Afričkoga korpusa pod zapovjedništvom generala Erwina Rommela.

Nakon što je Rommel u veljači 1943. izvršio protunapad kod Kasserine u Tunisu, Eisenhower je uhvaćen nespreman te poražen. Ipak, početkom svibnja Saveznici su istjerali Nijemce iz sjeverne Afrike. Sljedeća njegova velika bitka bila je invazija na Siciliju 1943. godine. Nakon tog uspjeha zapovjednici savezničkih snaga izabiru ga za zapovjednika operacije Overlord, najmasovnije invazije u povijesti, zakazane za proljeće 1944., čiji je cilj bio prijeći La Manche, iskrcati se u Francuskoj i prodrijeti u Njemačku. Impresioniran zadatkom koji mu je povjeren, Eisenhower je radio 20 sati na dan. Da bi postigao učinak iznenađenja, odlučio je napasti u južnom dijelu Normandije gdje su njemačke utvrde i koncentracija vojnih snaga bile najjače. Bombardirano je široko područje kako Nijemci ne bi zaključili da je upravo Normandija izabrana za iskrcavanje. Nakon uspjeha invazije Eisenhower je promaknut u najviši čin američke vojske – armijskoga generala. Nakon završetka rata ostao je u Europi do kraja 1945. kao zapovjednik američkoga okupacijskog sektora u zapadnoj Njemačkoj te ostao poznat po provođenju demokratske prakse.

Iako su ga profesionalni vojnici i vojni povjesničari uvelike kritizirali,  nitko mu ne može osporiti bistrinu, sposobnost brzog reagiranja, lako upijanje novih znanja i vještina te oštrinu i ravnotežu pri donošenju odluka. Zahvaljujući navedenome, nedvojbeno zaslužuje mjesto u povijesti kao istaknuta ličnost koja je izvrsno vodila ratne operacije u Drugome svjetskom ratu.

 

Autorica: Ana Jura, prof.