Emanuel Melon je tom prigodom ispričao zgodu: „Moja tata Marino je išao ovdje u školu i pao je treći i četvrti razred, pa je rekao, neka današnjoj djeci ne bude tako, da imaju nešto novo i da lakše uče“. A onda je Marino još objasnio: „Mi kada smo dolazili u Umag u školu, bili smo sa sela, e, pa sada hoću da se naši učenici osjećaju privilegirani u odnosu na one iz grada“. Drugi darovatelj, ugostitelj Edi Prodan, tvrdi da ga za ovu školu veže puno lijepih uspomena i kaže da mu je baš drago „darovati i davati na ovaj način, jer to će sve jednog dana biti vraćeno“.

 Vrijednost svake pametne ploče je više od 10.000 kuna, ali to darovateljima nije bio teret, nego baš suprotno, sada su tek sigurni da su učinili zaista nešto dobro.