U službenom časopisu Hrvatskoga antropološkog društva „Collegium Antropologicum” objavljen je znanstveni članak Zadovoljstvo životom i uspjeh u školi djece izložene vršnjačkom klasičnom i cyber-zlostavljanju. Autori su naši vodeći stručnjaci i dugogodišnji istraživači u području vršnjačkog zlostavljanja – Vesna Bilić sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta, Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Branko Rafajac s riječkoga Filozofskog fakulteta.

U članku se analizira povezanost izloženosti školske djece raznim oblicima vršnjačkog zlostavljanja i razine njihova zadovoljstva životom u školi, obitelji i među prijateljima te kako izloženost vršnjačkom nasilju utječe na uspjeh u školi. Istraživanje je obuhvatilo ukupno 562 djeteta obaju spolova, polaznika sedmih i osmih razreda osnovnih škola diljem Hrvatske.

Zlostavljanje ukorak s tehnologijom

Napredak u tehnologiji povećao je mogućnosti pokazivanja agresivnosti, pa ona nadilazi granice klasičnih oblika zlostavljanja i ozbiljno ugrožava  mentalno zdravlje, sigurnost i boljitak djece. Uporaba novih tehnologija za smišljeno neprijateljsko ponašanje i zlostavljanje pojedinaca s namjerom da im se našteti i nanese bol uobičajeno se naziva cyber-zlostavljanje ili internetsko zlostavljanje. Takvo se zlostavljanje provodi SMS-ovima i MMS-ovima, elektroničkom poštom, videoporukama, na blogovima, forumima i društvenim mrežama. Preobrazba zlostavljanja iz stvarnog u virtualno rezultirala je novim oblicima nasilja poput uznemiravanja i prijetnji na internetu, zastrašivanja i ucjena slanjem videoporuka ili stvaranjem internetskih stranica s neugodnim sadržajima. Za razliku od klasičnog oblika zlostavljanja u školi u kojem se zlostavljač može otkriti i biti kažnjen, a žrtva može potražiti zaštitu, u cyber-zlostavljanju, koje se događa neizravno i bez fizičkog dodira, žrtva se ne može  braniti i dostupna je u svakom trenutku, a minimalni su izgledi da zlostavljač bude prepoznat i izložen društvenoj osudi ili kazni.

Škola ima posljednju riječ

Autori su suglasni u mišljenju da su obje vrste zlostavljanja u temelju iste osim što je moderna tehnologija stvorila mogućnost da vršnjačko cyber-nasilje po svojim učincima bude još okrutnije, zloćudnije i štetnije od klasičnog. Istraživanje je potvrdilo da su djeca koja su tjelesno i virtualno zlostavljana manje zadovoljna prijateljima i vlastitom obitelji od djece koja nisu bila izložena takvom nasilju, a djeca izložena tjelesnom zlostavljanju pokazivala su slabiji uspjeh u školi.

Škola je mjesto na kojem je vršnjačko zlostavljanje najraširenije. Učvršćujući međusobnu povezanost, društvene vještine i nenasilnu komunikaciju, škola može znatno pridonijeti zaustavljanju zlostavljanja i stvaranju pozitivna ozračja za učenje.