objavljeno: 2. studenoga 2026.

Zamisli da se u tvom gradu ugase sva svjetla i da zbog opasnosti ne možeš izaći van. Upravo to dogodilo se djeci i odraslima u Vukovaru u jesen 1991. godine. Dok su vani padale bombe, u samom srcu Vukovara radila je jedna posebna bolnica.

Budući da su njezini gornji katovi bili oštećeni, liječnici, medicinske sestre i bolesnici morali su se preseliti duboko pod zemlju – u bolnički podrum i sklonište.

Tijekom tromjesečne opsade Vukovara 1991. godine, u bolnici je obrađeno više od dvije tisuće težih ranjenika, a liječnici su u gotovo nemogućim podrumskim uvjetima izveli tisuću teških operacija.

Pod svjetlom svijeća

U uskim hodnicima mračnog podruma kreveti su bili nagurani jedan uz drugoga. Često je nestajalo struje, pa su hrabri liječnici i medicinske sestre radili pod svjetlom svijeća ili malih svjetiljaka. Vode i hrane bilo je malo, zbog čega su ih morali štedljivo trošiti.

Pomagali su ranjenim vojnicima, odraslima i djeci. Tijekom tih teških dana u podrumu se rodilo šesnaestero djece. Medicinske sestre spasile su ih grijući ih u inkubatorima obloženim plahtama i dekama jer je nestajalo struje. Za njihovu njegu skupljale su kišnicu i povijale ih u izrezane bolničke zavoje.

Podrum pretvoren u muzej

Danas je taj podrum pretvoren u muzej. U skloništu muzeja izložene su lutke umotane u zavoje koje predstavljaju ranjenike, civile i djelatnike. U malom rodilištu još stoje inkubatori u kojima su spašena tek rođena djeca. Na Zidu sjećanja ispisana su imena hrabrih pacijenata i djelatnika bolnice koji su nakon pada grada prisilno odvedeni iz bolnice pa izgubili svoje živote.

U muzeju se može čuti glas novinara Siniše Glavaševića koji je putem radija hrabro tražio pomoć i slao poruke mira cijelom svijetu, kao i svjedočanstva ratnih liječnika, dr. Vesne Bosanac i dr. Juraja Njavre. Posjet tome mjestu uči nas koliko je ljudska dobrota snažna i zašto je važno čuvati mir na cijelom svijetu. ♦ SMIB > Fotografije ustupio muzej „Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991.” ♦