Sada su zidovi šareni, glagoljica priča o svojoj prošlosti u sjeni kostele na novim klupama na kojima učenici stječu nova prijateljstva…Ovo je rečenica kojom smo završili priču o uređenju školskog dvorišta naše škole u Diklu s malim brojem vrijednih i kreativnih učenika.

Priča se ovdje nije zaustavila. Povrtnjak i cvjetnjak tražili su svoj nastavak i tako smo se dogovorili o uređenju vrta pokraj bunara. Imamo vodu, imamo zemlju i vrijedne ruke, ali sve što posadimo, uništi nam lopta koja doskakuće iz obližnjeg terena za nogomet i košarku na kojem djeca, ipak, najradije igraju graničara. Trebamo ogradu. Naš nam je vrijedni školski majstor napravio ogradu upravo onako kako smo mi to željeli i radovi su mogli krenuti.

Odlučili smo čekati 1. dan proljeća i obilježiti ga radovima u vrtu.

Prekopali smo vrt i sadili voćku čijim ćemo se ranim, slatkim i zrelim plodovima za koju godinu sladiti. Trešnja! Djeca su presretna kad im najavimo o kojoj je voćki riječ. Uzimaju motiku i svi žele kopati. Pršti zemlja, širi se rupa, a onda je najmlađi, prvaši, zatrpavaju.

Njima smo mislili dati da sade jagode ili cvijeće, ali ne daju se oni i oni hoće saditi voćku. Ispod voćke sadimo jagode i već su nam u mislima njihovi krupni i slatki plodovi. Uz zid su razne lukovice, kale, narcisi i visoki irisi koji krase vrt u rano proljeće kad tek kreće zelenilo i prvo cvijeće. Što bi bio školski vrt bez autohtonog dalmatinskog ljekovitog bilja – padajući ružmarin će u njemu naći svoje mjesto, kadulja i lavanda svoje.

Djeca su umorna, a opet tako sretna. Zamišljaju cvjetanje voćke i zrele plodove jagoda. Smišljamo pjesme o našem vrtu, a onda se za kraj odmaramo slikajući rascvjetanu voćku trešnje na satu likovne kulture.

Ovako je nama prošao 1. dan proljeća, a uz slike nastanka vrta pozdravljamo sve koji ovo čitaju i traže ideje za projektne dane. Priči ovdje nije kraj, nadamo se uskoro nekoj novoj priči o našem projektnom danu branja plodova u vrtu, pravljenja voćnih salata i sokova. A za sada nastavljamo uživati u pogledu na oslikane zidove našeg bunara, novi lijepo uređeni vrt i nove klupe u sjeni kostele.

■  Piše: Snježana Diklan, učiteljica razredne nastave | OŠ Šimuna Kožičića Benje, Zadar ■