Projekt Škola u pokretu nastaje kao nadogradnja prošlog projekta KA1 Sense IT kojim smo započeli prve međunarodne suradnje i zaokret prema učenju izvan učionice. U Amsterdamu smo imali tečaj Drama techniques: developing self-expression, communication and social skills for all students u sklopu projekta Erasmus+ KA1.

Škola u pokretu nastavlja s idejom internacionalizacije ustanove i osiguravanja njezina položaja na zemljovidu Europe. Ovaj je projekt i nastavak otvaranja zidova učionica i edukacija nastavnika okrenutih prema iskustvenom i izvanučioničkom učenju, ali on je prije svega i odgovor na probleme uočene među učenicima naše škole, kao što su smanjena tjelesna aktivnost, povećanje broja pretilih učenika i manjak koncentracije na nastavi. Vrbovečka OŠ Marije Jurić Zagorke prepoznaje potrebu za vraćanjem ravnoteže u živote današnjih adolescenata koji pred ekranom u sjedilačkim nestrukturiranim aktivnostima provode u prosjeku više od šest sati dnevno.

U projekt se uključuje deset učiteljica različitih profila. Odabrano je ukupno 11 strukturiranih tečajeva. Projekt je službeno trajao od ljeta 2021. i završio u prosincu 2022. Produžen je zbog pandemijskih okolnosti. Većina je stručnih usavršavanja odrađena u školskoj godini 2021. / 2022., pa su na Danu škole u lipnju 2022. javnosti bile predstavljene aktivnosti koje su učitelji tamo naučili. Jedan tečaj pohađala pohađala sam i ja.

Tečaj dramskih aktivnosti prilagođenih za rad u razredu pohađala sam zato što je poučavanje stranog jezika iznimno plodno tlo za takav rad. Naime, učenici takvim metodama ovladavaju stranim jezikom prirodnije i lakše, a da i ne spominjem koliko je zabavno pokrenuti tijelo u dramskoj igri.

Pokreni se, pa će se i um lakše pokrenuti!

Dramska se pedagogija, osim toga, posljednjih godina sve više razvija i koristi kao relativno novo kretanje u poučavanju, metoda koja je holistička i koja vidi tijelo i pokret kao alat ravnopravan s mozgom, što je suština teme našeg projekta Erasmus+. Pokreni se, pa će se i um lakše pokrenuti!
Tečaj u Amsterdamu vodio je svestrano obrazovani voditelj koji je i sam u tom trenutku bio tamo na doktorskom studiju iz dramskih umjetnosti. Metode i aktivnosti koje je predstavio i sami smo prolazili i vježbali na satovima, što je bio potpun užitak. Neke su mi od njih odmah upalile lampicu na koji bih ih način mogla upotrijebiti na nastavi, kao što je klasična dramska vježba visoki i niski status.

• 

• 

• 

• 

• 

Riječ je o dramskoj vježbi u kojoj se skupina učenika/glumaca kreće prostorom bez riječi, svojim tijelom pokazujući da su osobe višeg i nižeg statusa. U radu s učenicima osmog razreda to sam primijenila na učenje o vlastitoj samosvijesti; kako se krećemo kroz prostor i u kojem nam je položaju tijelo, glava, ruke, ako se osjećamo samosvjesno (self confident) ili nesigurno (self conscious). Što se dogodi ako smo nesigurni i sretnemo osobu koja je sigurna u sebe? Kako možemo raditi na svojoj sigurnosti, što nam pomaže u tome? U procesu učenja spoznaje se koliko je tijelo (i njegov govor) važno u našemu svakodnevnom komuniciranju s ljudima i kako se može upravo s pomoću njega pozitivno utjecati na vlastito mentalno zdravlje i podizanje samosvijesti. U kontekstu postpandemijskog povećanja problema mentalnog zdravlja takva dramska vježba svakako ima svoje mjesto, i to ne samo kao vježba učenja stranog jezika.

Još jedna dramska vježba koju sam naučila na tečaju u Amsterdamu i koja je primjenjiva za rad u razredu jest Vožnja taksijem. U toj se vježbi postave četiri stolca na kojima se učenici izmjenjuju u ulogama vozača, suvozača i dvoje putnika. Suvozačeva je uloga odglumiti neku emociju (najčešće to povežem s lekcijom o vokabularu emocija), koju putnici moraju prepoznati i imenovati i onda ga pitati što se dogodilo, što on objašnjava. Igra je dinamična, zabavna, razvija sposobnost prepoznavanja i imenovanja emocija kao i izražavanja izrazom lica i tijela, bez riječi, a zatim i verbaliziranje i prepričavanje događaja.

Svako je iskustvo Erasmusa+ iznimno i neponovljivo

To su samo dva primjera od niza dramskih tehnika i aktivnosti koje smo radili na tečaju i koje primjenjujem u radu sa svojim učenicima. U sklopu tečaja napisali smo i naposljetku i odigrali tri kratka igrokaza s temama vezanima uz inkluziju, posebice učenika imigranata, s čime se kolege s kojima sam surađivala susreću svakodnevno. U skupini kolega sastavljenoj od učitelja vrlo različitih provenijencija i interesa bili su učiteljica razredne nastave iz Maribora, dvije učiteljice iz srednje tehničke škole za djecu s posebnim potrebama iz Italije, dvije učiteljice iz umjetničke škole s Cipra, učitelj engleskog jezika podrijetlom iz SAD-a, a trenutno zaposlen u Kataru, učiteljica iz Praga. Svako je iskustvo Erasmusa+ iznimno i neponovljivo upravo zbog mogućnosti povezivanja s kolegama iz različitih država, upoznavanja s različitim iskustvima i obrazovnim sustavima drugačijima od našeg sustava i – što je i smisao cijelog projekta – prenošenja ideja i otvaranja uma nečemu novome. To je ono zbog čega se stvaraju takvi projekti.

Dakako, iskustvo putovanja i upoznavanja novoga grada i nove zemlje zasigurno je jedna od velikih dobrobiti projekta Erasmus+. Ovo je bio moj prvi, nadam se ne i zadnji, posjet Amsterdamu, pa sam slobodno vrijeme nastojala iskoristiti maksimalno obišavši 11 muzeja u osam dana boravka. Amsterdam je divan grad, nevjerojatno bogat kulturnom ponudom u kojoj ima doista za svakoga ponešto. Osim nezaobilaznog Rijskmuseuma i Muzeja Vincenta Van Gogha, izdvojila bih posjet kući Anne Frank, što mi je bila velika želja od djetinjstva. Hodati skučenim prostorom u kojem je ona proboravila toliko dugo i gdje je nastalo njezino besmrtno djelo bio je uistinu poseban emocionalni doživljaj za me. Pa onda ulice/kanali, šarenilo i bujanje života na njima i osjećaj opuštene i tolerantne atmosfere gdje god da kreneš – to je za mene Amsterdam. Hvala, Erasmusu+.

■  Napisala: Jelena Magoš Kuten, učiteljica engleskog jezika | OŠ Marije Jurić Zagorke, Vrbovec ■