Bilo da ste netom zakoračili u razred ili već imate dosta generacija iza sebe, sami se ponekad pitate zašto ulazite u učionicu i što je to što čini naš posao tako posebnim.

Za mene osobno postoji niz razloga zašto volim biti učiteljica, a navest ću neke.  

♦ Kada učenik u prvom razredu, nakon nebrojeno dana provedenih vježbajući analizu i sintezu riječi, bez problema rastavi riječ od pet slova na glasove i napiše bez pogreške jednostavnu rečenicu: Mrav je u vrtu. Neprocjenjiv je osjećaj vidjeti sjaj koji se pojavi u njihovim očima iz kojih možete iščitati ponos i sreću.

♦ Kada imate sat Glazbene kulture i morate otplesati ples, a nemate ideju što i kako plesati. Nakon što pustite glazbu, učenici sami smišljaju ples prateći ritam baš onako kako ih učite.

♦ Nakon nekoliko odrađenih sati Likovne kulture Markovi crteži uvijek budu oskudni i jednolični ne prateći likovni problem. Provodeći novi sat Likovne kulture, razmišljate kako biste pomogli Marku da ostvari novi, pomalo teži likovni problem. Na kraju sata prilazi vam Marko i predaje vam malo umjetničko remek-djelo.

♦ Kada vam se najbolji matematičar ponudi za pomoć i ostane na dopunskoj nastavi kako bi pomogao prijateljima kojima matematika baš ne ide.

♦ Kada nakon nekoliko mjeseci vježbanja i igre graničara pobijede b razred, a bili su uvjereni da to nikada neće uspjeti.

♦ Kada u razredu imate autistično dijete čije poteškoće zahtijevaju tišinu u učionici, a učenici to prihvaćaju i provode bez ikakvog problema.

♦ Kada su roditelji pojedinaca rastavljeni ili vode sudski proces radi skrbništva, a vaš jutarnji zagrljaj daje utjehu i snagu tom djetetu kako bi hrabro i s osmijehom odradio školski dan.

♦ Kada na izletu učenik izgubi novčanik, a svi ostali učenici iz razreda odluče dati dio svog džeparca prijatelju.

♦ Kada učenica, koja ne želi dijeliti svoj školski pribor s drugima, sama upita dječaka koji sjedi ispred nje: „Želiš li da ti ja posudim olovku?“

♦ Kada učenica na kraju 4. razreda napiše pismo za rastanak: „Hvala vam što ste me naučili da uvijek mogu bolje i da nikad ne odustajem od sebe!“

♦ Kada nakon dugog niza godina sretneš učenika koji ti kaže: „Učiteljice, uvijek ste isti, niste se nimalo promijenili!“

Vjerujem da postoji još puno razloga zašto jesmo i ostajemo biti učiteljima. Svaki težak trenutak blago nestaje za trenutak čiste radosti koji nam mogu pružiti samo naši učenici.

■   Napisala: Marina SARIĆ, učiteljica razredne nastave | OŠ Marije i Line, Umag | Uživa u svom poslu, a slobodno vrijeme provodi s obitelji. Malo vremena, koje ukrade samo za sebe, iskoristi za trčanje, pečenje kolača ili čitanje knjiga. ■