Prvi je nastavni dan, ulazite u učionicu. Budite sigurni da barem tih nekoliko prvih trenutaka, iako – sasvim sigurno – i znatno više od toga, imate njihovu potpunu pozornost. Bez obzira na dob, bez obzira na to što su „još uvijek – premaleni“, ili „već odavna – preveliki“, gledaju vas mnoge zaiskrene oči. Možda i poneki pomalo ugasli pogled, onaj kojemu je „sve svejedno“, ali tek on će vas negdje u dubini zamoliti da bude bolje negoli ikada prije. Gledaju vas, čekaju, očekuju. Ne, nikom ne pada na pamet „izvoditi  gluposti“, gaziti nešto što je tek krenulo klijati, tek zazelenjelo, nedužno, proljetno… iako je jesen. Topla jesen.

Razumiju. Svjesni su. Znaju da vrijedi, znaju da nije „bez veze“ pa i sebi i vama otvaraju prostor, pružaju prigodu da se dogode dobre stvari, sjajne stvari, da budete jedno i kad sudjelujete u najžešćim raspravama. Pa čak da to i „ne znaju“, duboko u sebi znaju, i zato ste i „dobili“ tih nekoliko ili i više od nekoliko „svetih“ trenutaka njihove potpune i nepodijeljene pozornosti.

Prvo, osvijestite da je tako. I, koja je to snaga i moć, i koje sve nove prozore, i prostore otvara. I gdje je ključ te moći.

Jeste li? A zatim…

Iskoristite taj neprocjenjivi trenutak na najbolji mogući način za ono što je bitno. Za ono što je ključ, jer otključava [ili zaključava] sve ono što slijedi. Iskoristite za uspostavljanje kanala, između vas i njih, za povezivanje, za mogućnost da „škljocnete“ na prvu, ili barem na drugu, za stvaranje kvalitetnih i dugotrajnih odnosa sa svojim učenicima, s mladim ljudima koji su pred vama, u vašoj učionici. Te se veze uspostavljaju od tog prvoga trenutka, a najviše i najjače uspostavljaju se upravo tada [i možda još tek koji put kasnije] u svečanom i nadonosnom prvom koraku još jednoga početka, kada su vam s očekivanjima i povjerenjem poklonili svoje misli, poglede i sve one otvorene ili skrivene namjere s kojima dolaze, mnogi u svoje najljepše utočište, iako to ne žele pokazati, ni priznati, ni u naznakama.

Postavite pravila, ali ne samo onâ o tome treba li dići ruku prije negoli se uključuju u razgovor, treba li pisati tintom ili običnom olovkom, kada se smiju ili ne smiju javljati da odgovaraju, da „ispravljaju“, ima li uopće ispravljanja i zašto taj izraz ne vrijedi baš ništa [jer, što se u životu može „ispraviti“… Recimo, propustite li trenutak o kojem upravo govorim, možete li ga ikad više „ispraviti“?].

Da, naravno, i o tim pravilima im recite; ali, ne sada. Stignete. Sada je vrijeme za ključno: Šaljući izabrane poruke postavljate pravila koja će poslužiti kao temelj za sva ostala pravila i za sve ostale aktivnosti.

Kada ih u tome „dobijete“, „dobili“ ste ih u svemu.

Budite iskreni, budite svoji.

Recite im tko ste.

Tim početnim porukama recite im tko ste.

Razmislite o tim porukama, zapišite ih negdje, našvrljajte, olovkom [valjda još uvijek negdje imate neku olovku], utipkajte u vlastiti pretinac Messengera ili Vibera, čime se već služite, pošaljite poruku sami sebi – o onome što uistinu mislite i želite, o onome tko uistinu jeste.

Kada to odlučite i napravite, napravili ste sve bitno. Tada možete dalje, mirne duše, bez obzira na sve što vas čeka.

Ako vam je pak mnogo toga na umu i u srcu, i mnogo biste toga mogli reći, a niste potpuno sigurni odakle početi, evo, sjajno što ste otvorili upravo ovu stranicu – poslužite se „šalabahterom“ od deset poruka, koji upravo donosimo, i – kada dođe taj trenutak – napravite to, osjetite da ste uspostavili vezu, da ste u zajedničkom polju.

Nakon toga je sve lako, pa i tada kada je možda ponešto teže.

Sretan vam početak nove godine u školskim klupama! 

Deset poruka koje slijede dijelom su već objavljene. Neposredna inspiracija spavala je u članku s portala TeachTought, koji uređuje i vodi učitelj i autor Terry HEICK. I taj je članak, doduše, imao „svoju inspiraciju“, tako da je riječ o pletivu višestrukoga autorstva, a pozvani ste mu dodati i svoje niti i boje.

Terry HEICK ondje kaže:

Preuzimam dio iz teksta Jackie GERSTEIN Šest postupaka koje primjenjujem da bih uspostavila povezanost s učenicima na početku godine jer mi je predragocjen da bih ga utopio u objavi o nekoj drugoj temi.

Autorica govori o porukama za koje želi da ih njezini učenici čuju kako bi s njima ušli u novu školsku godinu. Nije joj pritom namjera da te poruke budu konačne i sveobuhvatne za sve učenike bilo gdje na svijetu, nego su to istančane, konkretno namijenjene poruke koje isporučuje svojim učenicima u kontekstu svega onoga što će oni na njezinoj nastavi  raditi i kako će ih ona poučavati.

S obzirom na to da su mi se njezine poruke iznimno svidjele, ponešto sam ih prepravio za širu publiku te ih možete pročitati u nastavku…

– Još jednom, za čitatelje Školskoga portala, možete ih naći na ovoj poveznici [u redakciji Terryja Heicka ] i na ovoj poveznici [autorica: Jackie Gerstein ]. Njih šest.

DESET PORUKA KOJE BI SVAKI UČENIK MORAO ČUTI NA POČETKU GODINE

Spomenute poruke poslužile su kao osnova i poticaj za pisanje deset poruka koje vam kao iskru za vlastitu inspiraciju u prvome nastavnome danu nove školske godine nudi Školski portal.

1️⃣ Vi ste središte ovoga razreda, ne ja. Vi ste snaga, ja sam struja. Koja poštuje osobni prostor vaših strujanja i izbora. Mi smo koloplet koji se udružuje, ali pritom svatko čuva svoju i tuđu nit.

2️⃣ Učenici ste i ljudi – ne zaboravljam, nemojte ni vi; i računam na to.              

3️⃣ Možete bilo što. Bilo što. –Ali ne možete baš sve. Ako ni zbog čega, tada [u nekom trenutku]  zbog nedostatka vremena. Zato: Birajte.

4️⃣ Od vas očekujem uključenost. Ja vodim, ali – samo to. Pokazat ću vam kamo sve i kako možete ući, no nakon toga – put je vaš.

5️⃣ Odgovorni ste za svoj izbor i svoj rad. Ja sam tu da vam dajem potporu.

6️⃣ Sve što radite neizmjerno je utjecajno. Pogledajte, svaka vaša riječ i svaki vaš postupak koji sada napravite, dotiče baš svakoga tko se nalazi s vama u ovoj prostoriji. Sve što radite je bitno jer ste i vi bitni.

7️⃣ Prepreke i poteškoće dio su puta, dio su učenja i stvaranja. Ako je sve lako i bez izazova, sasvim je izvjesno da tada uopće ne učite. I, vjerojatno – stojite na mjestu. Iako, smijete i to, ako vam je potrebno. [Ipak, nemojte predugo… toliko toga vas čeka.]

8️⃣ Ono što i kako mislite i ono čemu otvarate svoje misli, vrjednije je od svega što „znate“ ili „ne znate“, od svega u čemu ste „uspješni“ ili „neuspješni“, od svake „etikete“ koju vam lijepe ili koju ste sami sebi zalijepili. Iz svake situacije ima izlaza, a izlaz je u… [Pročitajte prvu rečenicu ovog ulomka.]

9️⃣ Snovi se ne ne ostvaruju – zbog neuspjeha; snovi se ne ostvaruju – zbog sumnje. Ako sumnjate…  [Vratite se na točku pod brojem tri.]

🔟 Sve što volite, vrijedno je truda. Radite ono što volite i volite ono što radite. To ne znači da je sve jednostavno i bez napora odmah u prvom koraku, ali jednom kad se prepustite, postaje upravo to – i lijepo, i jednostavno, i izazovno zauvijek. I znat ćete da ste na pravom putu.

■ NAPOMENA ■ piše: Snježana MOSTARKIĆ ■ autori engleskih tekstova: Terry HEICK i Jackie GERSTEIN – poveznice na članke uključene su u glavni tekst ■