„Ubrzo sam počela uočavati kako se često mi, učitelji i poučavatelji, ispričavamo zbog stvari zbog kojih ne bismo trebali osjećati krivnju ili nelagodu“, piše profesorica engleskoga jezika Meghan Mathis.

Nevjerojatna je količina krivnje koja svakodnevno opterećuje učitelje i nastavnike. Zašto imaju potrebu neprestano se ispričavati, obrazlagati ili pravdati? Je li ih uistinu netko proziva ili se osjećaj krivnje i nelagode prenosi s jednog naraštaja na drugi, poput kakva nasljednog poremećaja koji se širi zbornicom iz generacije u generaciju?

Zbog čega se učitelji ne bi smjeli osjećati odgovornima, jer nema baš ništa loše u tome što moraju napraviti, kao i u onome što moraju prepustiti drugima, te zašto bi bilo dobro promisliti prije negoli se po navici počnu ispričavati zbog nečega u čemu nema ni krivnje, ni odgovornosti, ni ičega što bi zahtijevalo ikakvu ispriku – pročitajte u današnjem članku.

Članak No, Actually, We’re Not Sorry – Things Teachers Need to Stop Apologizing For objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Prošle sam godine imala osjećaj da telefonske pozive u domove svojih učenika upućujem više negoli ikad prije. Pitanja izostanaka, ocjena, poteškoća u ponašanju, pa i svi oni pozivi s pozitivnim porukama – zauzeli su golemu količinu vremena nakon nastave. Tijekom jedne od tih telefonskih sesija zapazila sam da svaki telefonski razgovor počinjem riječima: „Oprostite što vam smetam…“ Spoznaja me zapanjila. Zašto izgovaram „oprostite“ dok nastojim s nekim porazgovarati o njegovu djetetu? Istoga trenutka obećala sam samoj sebi da ću se prestati ispričavati zbog obraćanja roditeljima i skrbnicima. Nisam im smetala; radila sam svoj posao. Ubrzo sam počela uočavati kako se često mi, učitelji i poučavatelji, ispričavamo zbog stvari zbog kojih ne bismo trebali osjećati krivnju ili nelagodu.

Zamolili smo vas da nam kažete zbog koji stvari se učitelji ne bi trebali ispričavati.

Evo što ste nam rekli:

Ne bismo se trebali ispričavati zbog…

… obraćanja pozornosti na vlastito zdravlje i dobrobit

Uzmemo li slobodno polovicu radnoga dana, ili i cijeli dan!, kako bismo obavili liječnički pregled, zar smo u prijestupu? Nije naša odluka da liječnici rade od 8 do 15. Kada bismo se trebali pobrinuti za svoje zdravlje? – Stacey G.

Objedovanje. Odlazak u toalet. – Emily R.

Izostanak s posla zbog putovanja. – Michael L.

Odlazak s posla odmah po isteku radnoga vremena. – Joni H.

Obavljanje tjelesnih potreba. – Kelly H.

… odgovornosti prema vlastitoj obitelji i bližnjima

Stavljanje vlastite obitelji na prvo mjesto. – Alison W.

Vrijeme provedeno s obitelji. – Desiree L.

Ispričavamo se vlastitoj obitelji jer moramo nešto napraviti za školu, a zatim, dok vrijeme provodimo s obitelji, imamo osjećaj da se moramo ispričavati što ga ne provodimo radeći nešto za školu. – Jason M.

… povjerenja u našu stručnost i stručnu prosudbu

Postavljanje visokih standarda i očekivanja. Ako podignete letvicu i svojim učenicima dadnete do znanja da vjerujete u njih, oni će nadmašiti sva očekivanja. – Kathy Perry B.

Ne odgovarajte na roditeljske poruke i upite u vremenu izvan školskoga dana ili za vrijeme druženja s vlastitom obitelji. Takva je revnost smiješna, a i navikavate roditelje da odmah dobiju odgovore odnosno budu usluženi u neadekvatnu trenutku. – Cassandra L.

Planirajte nastavne sate i nastavne jedinice tako da za vas budu mentalno i emocionalno održivi te tako izbjegnite put prema sagorijevanju koje je neizostavno ako svakoga nastavnoga dana jurite 200 km na sat. – Trisha Leann W.

Neplanirano preuzimanje drugih razreda za koje nemate razrađenu pripremu nastavnoga sata. Niste dadilja. Ne mogu si dopustiti pucanje po šavovima dok zabavljam 35 djece koje zapravo i ne poznajem. Mnogo sam puta zbog toga osjećala posramljenost. – Demetria C.

… kulture u učionici

Loše ponašanje učenika. Ako je učitelj izgradio odnose s učenicima, ako je objasnio pa i dodatno objasnio očekivanja te kontaktirao roditelje, znači da je obavio svoj posao. – Tony R.

Buka u učionici. Imam glasne učenike pa i cijele razredne odjele. – Kj. D.

Osiguravam dovoljno vremena da bih provjerila jesu li svi na nastavi. – Christina R.

Skrb za svako dijete i vrijeme potrebno za izgradnju odnosa s njim. – Joe G.

… zbog onoga tko smo

Ljudi s osjećajima. Ne možemo cijelo vrijeme biti 100 % pozitivni. – Katie Allen D.

Moramo izražavati tko smo i kako se osjećamo. Time poučavamo učenike da mogu uspjeti bez obzira na svoj alternativni put, a poučavamo ih i suosjećajnosti. – Phoenix M.

Imam težak dan, trebam plakati, a ne biti još jača. – Elizabeth N.

Vrlo sam osjetljiva osoba. Primam k srcu ružne stvari koje učenici izgovore jedni drugima ili svojim učiteljima. Kažu mi u zbornici da trebam ojačati, no smatram da uznemiravanje i uzrujavanje zbog okrutnosti ne može biti nešto loše. – Alicia M.

Voljeli bismo čuti vaša razmišljanja o ovoj temi. Zbog čega se učitelji ne bi trebali ispričavati? Svoja iskustva i komentare možete podijeliti ispod objave članka na profilu Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je prilagođen i uređen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Meghan Mathis – članica uredništva portala WeAreTeachers; osamnaest je godina radila u neposrednoj nastavi poučavajući engleski jezik i umjetnosti; doktorirala je na edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu na temu rada s djecom s posebnim potrebama■ SAD: WeAreTeachers – portal koji objavljuje tekstove o školstvu i obrazovanju ■ izvornik: www.weareteachers.com ■