Koliko zapravo poznajemo grad u kojemu živimo? Moji učenici svakodnevno prolaze istim ulicama, igraju se u istim parkovima i putuju pokraj brojnih zagrebačkih znamenitosti, ali ih malokad stignu doista upoznati. Budući da se u trećem razredu posebna pozornost posvećuje zavičaju, odlučila sam se uključiti u državni projekt Moj grad i ja prijatelja dva 3, autorice Maje Pignar-Mijović, koji se provodi pod pokroviteljstvom Udruge učitelja razredne nastave Zvono.

Nisam željela da Zagreb upoznamo samo iz udžbenika, nego da istražujemo njegove ljepote i priče hodajući njegovim ulicama.

♦  Naše putovanje započelo je posjetom Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Prije odlaska pogledali smo dokumentarne filmove o životu skladatelja i o izgradnji koncertne dvorane koja nosi njegovo ime.

♦  Putovali smo javnim prijevozom, putem uočili kip gradonačelnika Većeslava Holjevca i kip prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ispred statue Vatroslava Lisinskog fotografirali smo se i razgovarali o tome kad je živio skladatelj i podsjetili se kad je izgrađena koncertna dvorana koja nosi njegovo ime.

♦  Učenje o prošlosti nastavili smo pričom o velikoj zagrebačkoj poplavi 1964. godine. Čitali smo članak iz Večernjeg lista, a učenike je posebno iznenadilo kad sam im rekla da su u njemu intervjuirani moji baka, otac i stric. Imali su bezbroj pitanja, a neki su nam ispričali i vlastite obiteljske priče.

♦  Odlazak u školu u prirodi na Sljemenu odlično se uklopio u cijeli projekt. Tijekom nekoliko dana upoznavali smo prirodnu i kulturnu baštinu Medvednice u dugim šetnjama, u istraživanju šumskih staza i zajedničkim radionicama. Posjetili smo rudnik Zrinski, gdje su učenici doživjeli djelić rudarske prošlosti Zagreba, zatim smo se popeli na Sljemenski toranj s kojeg su promatrali grad iz sasvim nove perspektive. Uz priče, legende i svakodnevne razgovore priroda je postala naša učionica. Jedne večeri učenici su me zamolili da im prije spavanja pročitam priču. Nakon toga rodila se ideja da im sljedeće večeri ispričam novu priču u kojoj će upravo oni postati glavni junaci. Smjestila sam ih u pustolovinu nadahnutu Sljemenom, njegovim legendama i prirodnim ljepotama, a njihovo oduševljenje bilo je najveća potvrda da će tu večer još dugo pamtiti.

♦   Zagreb smo upoznavali i putem njegove tradicije. Promatrali smo narodne nošnje Zagreba i okolice i od plastelina izrađivali ukrase nadahnute njihovim motivima. Čitajući lektiru Šestinski kišobran, upoznavali smo zagrebački govor i dijelove grada, a svatko je prema odabranoj priči izradio slikovnicu u obliku kišobrana.

♦   Grad ne čine samo građevine nego i ljudi koji su u njemu živjeli i stvarali. Zato smo upoznavali poznate Zagrepčane. Učenici su prema fotografijama pokušavali pogoditi o kome je riječ, a zatim su izvlačili polovicu portreta i dovršavali drugu polovicu prema vlastitoj zamisli. Kad smo njihove radove usporedili s izvornim fotografijama, uslijedilo je mnogo smijeha, ali i razgovora o ljudima po kojima su nazvane zagrebačke ulice, trgovi i ustanove.

♦  Nakon što smo bolje upoznali grad, vratili smo se onome što nam je najbliže – našem SREDIŠĆU. U skupinama su istraživali povijest naselja, parkove, ulice, kulturne sadržaje i zanimljivosti. Na tabletima i računalima tražili su podatke, fotografirali dogovorena mjesta i izrađivali stranice zajedničke brošure. Kvart kojime svakodnevno prolaze odjednom je postao mjesto prepuno zanimljivih priča koje su otkrivali na svakom koraku.

• 

• 

• 

♦  Posebno iskustvo bila je interaktivna terenska nastava Zagreb Time Travel. Podijeljeni u skupine i opremljeni tabletima obilazili smo Donji i Gornji grad, upoznavali povijesne osobe, događaje i legende te promatrali grad iz sasvim drukčije perspektive. Vožnja uspinjačom bila je kratak, ali poseban doživljaj. Nitko se od nas dotad nije vozio obnovljenom uspinjačom, a od naše knjižničarke doznali smo da je upravo zagrebačka uspinjača najkraća na svijetu.

♦   Vrhunac projekta bilo je istraživanje Zagreba nekad i danas. Najprije smo pogledali videozapis sastavljen od fotografija Zagreba s početka 20. stoljeća, a zatim na Geoportalu uspoređivali razvoj Novog Zagreba tijekom različitih razdoblja. Djeca su s velikim zanimanjem pratila kako su se prazni prostori postupno pretvarali u ulice i naselja, a posebno ih je razveselilo kad su na snimkama otkrili kad se prvi put pojavila i naša škola.

♦   Pravo iznenađenje tek je slijedilo. Svaki je učenik izvukao nastavni listić sa starom fotografijom Zagreba na koju sam, s pomoću ChatGPT-ja, smjestila jednoga od njegovih prijatelja odjevenoga u odjeću vremena u kojem je fotografija nastala.

U učionici je odmah nastalo uzbuđenje. Učenici su počeli prepoznavati jedni druge, razmjenjivati nastavne listiće i komentirati kako tko izgleda. Nakon početnog uzbuđenja uslijedio je istraživački izazov za cijelu obitelj. Učenici su trebali pronaći mjesto prikazano na fotografiji, snimiti novu fotografiju iz što sličnijega kuta pa usporediti što se tijekom godina promijenilo, a što je ostalo isto. Za dovršenje izazova imali su mjesec i pol dana, sve do kraja svibnja, kada Zagreb slavi svoj rođendan.

♦   Veliku zahvalnost dugujem gospodinu Viliju PATZU koji nam je ljubazno ustupio stare fotografije iz svoje zbirke i tako omogućio da prošlost Zagreba približim učenicima na poseban način.

♦   Projekt nas je odveo i do apstraktnog slikara Ede Murtića, po kojem je nazvana jedna od ulica u Središću. Promatrali smo njegov likovni rukopis, razgovarali o bojama i potezima kista, a zatim stvarali vlastite radove nadahnute njegovim stilom. To je učenicima bio jedan od najopuštenijih i najzanimljivijih zadataka. Uz pjesme o Zagrebu stvarali su ljetne prizore na apstraktan način, bez straha da će pogriješiti.

♦  Naše istraživanje završili smo razgledavanjem stalnog postava Muzeja grada Zagreba. Uslijedila je radionica Crna kraljica jen’, dva, tri, tijekom koje su učenici u skupinama čitali tekstove o zagrebačkim legendama i povijesnim događajima i pretvarali ih u stripove.

Uživala sam sudjelujući u ovom projektu te i sama naučila mnogo toga što nisam znala. Nadam se da sam djeci uspjela usaditi dugotrajnu znatiželju, potaknuti ih na daljnje istraživanje našega grada očima turista, a ne samo njegova užurbanog stanovnika.

■ NAPISALA: Iva PALČIĆ STRČIĆ, dipl. uč., učiteljica izvrsna savjetnica | OŠ Središće, Zagreb ■