3 ZLATNA SAVJETA ZA KOMUNICIRANJE S RODITELJIMA

1. Izbjegnite zamku – ne razmišljajte o roditeljima kao neprijateljima

Vjerojatno se sjećate one biblijske priče o dvije majke koje su se borile za isto dijete, priče po kojoj je nastala drama Kavkaski krug kredom Bertolda Brechta. Žene se nisu mogle složiti kojoj pripada dijete: onoj koja ga je u ratu morala napustiti ili onoj koja ga je pronašla i odgajala. U Brechtovoj je drami solomonsko rješenje bio krug kredom: majke su morale vući dijete svaka na svoju stranu i iščupati ga onoj drugoj iz ruku. Na kraju je dijete dobila ona koja je – odustala... jer odustala je da ne raščereče dijete.

Prisjetite se te priče s vremena na vrijeme. Roditelji i učitelji su saveznici. I ma koliko nesporazuma imali, ne smiju na međusobna optuživanja i sukobe trošiti energiju potrebnu za zajednički odgoj djeteta.

„Problem svijeta je u tome što krug svoje obitelji crtamo premalen.

– Majka Tereza"

Kad planirate razgovore s roditeljima svojih učenika, razmišljajte o njima kao o ljudima koji su najčešće preopterećeni životom i odgovornostima. Mi smo u školi odgovorni za učenike onih pet-šest sati dok su na nastavi i u krugu škole, ali roditeljska je odgovornost puno šira. Oni su za svoju djecu odgovorni 24 sata, svaki dan od njihova rođenja... Svatko tko je i sam roditelj dobro zna kakav je to napor.

Roditelji su, osim toga, i zbunjeni. Zgodno je o tome progovorila u jednom intervjuu Ivana Milas Klarić, dječja pravobraniteljica. Novinarka Mirjana Dugandžija postavila joj je pitanje o otrežnjujućem šoku koji djeca dožive kad s ocjenom 5.0 izađu iz škole i u stvarnome se svijetu susretnu „s falsifikatorima diploma, saborskim trabunjanjima“, pa shvate da naš svijet ne vode ljudi „5.0“, nego neki drugi. Pravobraniteljica je na to odgovorila ovako:

„Razočaranja su velika. Moram se složiti, nekompetencija je općeprisutna. Ne znate ni sami kako se postaviti u odgoju. Želite djetetu sve najbolje, u nekoj viziji ‘pristojnih’ ljudi to znači obrazovanje, držanje do riječi, vrijednosti, poštovanja… A bojite se kako će preživjeti u svijetu koji je sasvim različit. To je svakodnevna dvojba roditelja.“

No, ni to nije sve. Roditelji su često nesigurni i uplašeni. Nedostaje im ne samo praktičnih znanja o odgoju nego i mekih vještina poput upravljanja sobom i svojim emocijama te komunikacijskih vještina, napose vještina slušanja i pregovaranja... Ne postoji škola za roditelje, ne postoji škola emocionalne inteligencije... roditeljima su vrlo često iskustva koja su stekli tijekom vlastita odrastanja posve neprimjenjiva na nove generacije djece i nove vrste problema. Jednostavno ne znaju kako se sa svim tim nositi. Ali najgore je što sve veći broj roditelja živi u nefunkcionalnim ili razorenim brakovima u kojima jedni drugima nameću osjećaj krivnje zbog svakog djetetova „neuspjeha“. Zato su spremni tako grčevito ratovati za prava svojeg djeteta i inzistirati na peticama.

2. Dočekajte roditelje s osmijehom na licu

Čak kad vam na razgovor dolaze i roditelji učenika čije ponašanje odaje posvemašnju roditeljsku nebrigu, dočekajte ih s osmijehom na licu. Ne znamo njihove razloge, ne znamo koji ih demoni muče. Ozbiljan i hladan doček sasvim sigurno neće pomoći da razgovor s takvim roditeljima bude uspješan. Nasmiješite im se. Smiješak poručuje da ih ne dočekujete kao neprijatelje na koje svaljujete svu krivnju za ponašanje djeteta (a oni se upravo toga najviše boje i zbog tog bi straha mogli postati i agresivni). Dočekate li ih sa smiješkom na licu, prva poruka koju od vas primaju bit će: Ne optužujem vas! Nakon takve poruke razgovor će biti puno ugodniji.Ne znači da će osmijeh riješiti problem, ali sasvim ga sigurno neće niti pogoršati ili izazvati novi.

Ako ste ljutiti na te roditelje jer vam njihovo dijete zagorčava život i ne možete iz sebe iscijediti osmijeh da ih pozdravite, sjetite se da oni ne griješe u odgoju zato da vama naude. I da je cijena koju oni plaćaju za svoje pogreške puno veća od one koju vi plaćate. I da će vaša muka prestati kad njihovo dijete ode iz vašeg razreda, ali njima će njihova muka ostati. Nasmiješite li im se, barem će se nakratko osjetiti bolje...

Ako vam je i dalje teško, prisilite se na osmijeh, razmišljajte o nekom od ovih malih podsjetnika na snagu osmijeha... 

„Katkad jednim jedinim osmijehom možemo isušiti ocean suza.“ 

„Kad se nasmiješim, osjećam se dobro. Kad se ti nasmiješiš, osjećam se još bolje.“ 

„Nitko nije tako očajnički željan tvoga osmijeha kao onaj tko nema svog.“ 

„Osmijeh je univerzalni ključ koji otvara i najtvrđa srca. Govori sve jezike svijeta.“ 

„Iskoristi moć svoga osmijeha i njime popravi svijet. Ne koristiš li moć svoga osmijeha, netko će se već potruditi da ti ga obriše.“

3. Iskoristite čudesnu tajnu starog jastučića

Jedna od prvih pouka starih učitelja umijeća nagovaranja bila je: Pola si posla obavio ako se tvoj sugovornik osjeća udobno i opušteno. Ponudi čovjeku da nešto pojede, popije, dobro se osjeća u tvojem društvu i lakše ćeš ga nagovoriti na ono što želiš da učini.

To je vrlo, vrlo mudra taktika. Ljudi su doista spremniji surađivati kad se opuste. Zato ni privatno, a ni s roditeljima svojih učenika o ozbiljnim pitanjima ne razgovarajte „na brzaka“, stojećki, radeći usput još pet poslova. Jako mi se sviđaju škole koje su u prostoriju za razgovor s roditeljima postavile šarene naslonjače ili barem neki stari jastučić na stolac na koji roditelj treba sjesti. I učitelji koji imaju stari keramički lončić da u njemu roditeljima ponude hladni čaj od mente. Nisu to sitnice. To su moćne poruke koje kažu: Hvala ti što si došao. Hvala ti što želiš surađivati u rješavanju našega zajedničkog problema. Osjećam da ćemo zajedničkim snagama uspjeti u onomu u čemu ni ti ni ja ne možemo puno postići sami.

U jednom vrlo zanimljivom TED govoru (možete ga pogledati na https://www.ted.com/talks/elizabeth_lesser_take_the_other_to_lunch?language=hr) Elizabeth Lesser govori o tome kako od neistomišljenika i neprijatelja napraviti saveznika. Najstarija je to pobjedonosna ratna taktika, prvi put opisana u Sun Tzuovu Umijeću ratovanja.

Ne, ne moramo roditelje pozivati na ručak, dovoljan je stari jastučić i hladni čaj od mente. Ali prethodno utvrđenog cilja i temeljnih pravila koja smo dogovorili doista bi bilo korisno pridržavati se.

Elizabeth Lesser – Pozovi „drugu stranu“ na ručak, TED govor iz 2011.