U blizini naše škole smještena je tržnica. Velika tržnica od milja zvana “trbuh grada”. To je najveća i, usudila bih se reći, najljepša tržnica u Hrvatskoj – Dolac. Najpoznatija tržnica grada Zagreba.

Smještena je na samo pet minuta hoda od naše škole. Odavno sam shvatila što moje đake tržnica može naučiti. Svoje prvašiće vodila sam na tržnicu kada smo učili o jeseni. Prolazili smo tržnicom i ponavljali koje nam plodove jesen donosi.

Uživali smo u bojama, mirisima i okusima jeseni. Ponavljali smo što raste u vrtu, što u voćnjaku, a što u vinogradu. U drugom razredu, kad smo naučili s novcem i zbrajati i oduzimati do 100, išli smo na tržnicu u kupnju. Učenici su kupovali, računali, procjenjivali koliko će što koštati.

Kasnije, kad se uče jedinice za mjerenje mase, odlazim s učenicima na tržnicu gdje nam ljubazni trgovci i kumice pokazuju kako se važe. Učenici ponovno procjenjuju masu određenog voća koje smo odabrali. Dopuštaju nam da dižemo na dlanu utege određene mase. Djeci je najvažnija zornost i rad s konkretnim materijalima. To im pomaže da saznaju koliko je to 100 g, 1 kg, 2 kg. I gledaju vagu, tako osvijeste što je ravnoteža.

Prošle sam godine odlučila održati sat Likovne kulture na Dolcu. Slikali smo kukuruz raspoređeni na nekoliko praznih klupa. Prije toga smo na tržnici pronašli i kupili nekoliko zanimljivih klipova kukuruza koji su nam poslužili kao predložak.

Učenici su bili izrazito motivirani ambijentom i atmosferom. Osjećali su se važnima jer su mnogi prolaznici zastajkivali i znatiželjno promatrali što se događa. Nastali su prekrasni likovni radovi, ali i uspomene za cijeli život.

Volim djecu poučavati na tržnici jer nudi puno mogućnosti. Trenutačno mi je u planu posjet ribarnici u sklopu tržnice kad budemo učili o primorskom zavičaju.

Tržnice kriju bezbroj mogućnosti, samo treba s djecom izaći i iskoristiti ono što nam se nudi. To je onda prava škola za život.