Ovog sam ljeta, pri samom kraju školske godine, odlučila postati sudionicom ljetnog Suradničkog učenja u trajanju od 25. 6 do 5. 7. malim/velikim projektom Webučionice i njezinog autora – učiteljice Sandre Vuk.

Kao učiteljica hrvatskog jezika znala sam što je to učenje i što je, naravno, suradnja misleći kako će biti lako i zanimljivo. Između sedam timova i sedam pripadajućih boja, odabrala sam ljubičasti tim jer, igrom slučaja, volim ljubičastu boju.

Tema je i lajtmotiv našeg tima bila zaboravljena, jednostavna – lego kockica.

Kako što kreativnije primijeniti lego kockice u nastavi?

Budući da moj, uskoro četverogodišnjkak, ima punu kutiju lego kockica, one su se isti tren počele slagati.

Tako su nastala prva LEGOslova, LEGOslogovi, LEGOriječi i LEGOrečenice (obojane, penjalice, spuštalice,duge, kratke, obrnute…).

Aktivnosti koje sam osmislila, priložila sam u zajedničku tablicu u kojoj su bile aktivnosti ostalih (su)učiteljica.

Od vrtićke dobne skupine pa sve do srednjoškolske lego su se kockice pokazale kao savršeno sredstvo učenja igrom.

Niz predivnih i kreativnih aktivnosti redale su se danima. Učiteljice ljubičice, kako smo se od milja nazvale, poticale su jedna drugu, kritički komentirale, pomagale, savjetovale, osluškivale…

Ubrzo smo se podijelile po područjima i tako sam postala dio male grupe kreativnih ljubičica – jezičarki.

Nastali su tako i prvi LEGOlikovi svima nam poznate LEGObajke.

Izradili su se i prvi LEGOgradovi, oblikovali LEGOstripovi, a LEGOlektirni naslovi nisu mogli dočekati kad će se naći u učionicama. Zahvaljujući podstreku divnih suradnica, moja se kreativnost oslobodila i izašla još više „izvan okvira“ pa su tako nastajali posteri poznatih nam likova.

Oni mogu služiti kao predložak za stvaralačko pisanje, oblikovanje naslovnica, izradu reklame, najave filma, stvaralačko pričanje i prepričavanje i za brojne druge aktivnosti.

Kockice su suradnički sjedale na svoje pravo mjesto, baš kao što je i naš logo glasio: KAD SE KOCKICE U GLAVI SLOŽE, SVE SE MOŽE!

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Uz najveću potporu naših mentorica Dražene Potočki i Jasmine Vidaković kockice su se slagale i preslagivale.

Gradili su se tako temelji za tornjeve, ogladnilo se, ožednilo, umorilo, dizalo, padalo, sakrivalo, čekalo, prihvaćalo, pojavljivalo, uljuljalo, spotaknulo, opet dizalo. Samo se tako suradnički uči.

Razmišljajući o cijelom (su)radu, i koliko me obogatio ne samo kao učiteljicu, već kao i osobu, stvorio se i Šarenko Lego, glavni junak fotopriča za laku noć posvećenih mojim ljubičicama.

Na neki sam ih način tim pričama „zalijevala“. 

Ljubičice su me prihvatile na najbolji mogući način, dale su mi povjerenje da zajedno s kolegicom Tomislavom Karačić Šoljić predstavim projekt cijelom timu Webučionice.

Znojili su se dlanovi i drhato je glas. Predstavljanje je prošlo odlično, bodrio nas je i navijao za nas naš ljubičasti tim.

I, na kraju, nalazila sam se na ekranu Webučionice koja je dio moje svakodnevnice (gledanje webinara te primjena neprocjenjivog znanja koje sam tamo stekla).

Iz prikrajka  je sve gledala i slušala dobra vučica iz cijele priče  – Sandra Vuk koja je rekla:  „Sva sam se naježila!“

Sretni i zadovoljni jedva čekamo novu LEGOškolsku godinu!

■ Piše: Petra Rajh, učiteljica hrvatskog jezika i književnosti | OŠ-SE “Giuseppina Martinuzzi”, Pula ■ Poučavam hrvatski jezik u školi talijanske nacionalne manjine. Trenutno radim u razrednoj nastavi te se veselim budućim prvašićima. Prije svega majka sam sina, koji obožava Crvenkapicu, nasmijana, kreativna, entuzijastična, glasna. Učenje je moj stil života. ■