Svaka tema vezana uz internet, računalo, tablet  i mobitel u učionici je uvijek više nego dobrodošla. Učenici ne prestaju govoriti, javljaju se, dijele iskustva i ideje i aktivno sudjeluju. Naravno, to je njihova svakodnevica.

U 4. razredu Dan sigurnijeg interneta obilježili smo nizom aktivnosti.

Započeli smo anketnim listićem o uređajima koje posjeduju i vremenu koje provedu u igri ili radu na njima. Rezultati su jasno pokazali da učenici smatraju kako ne provode dovoljno vremena na internetu, no da bi njihovi roditelji rekli nešto sasvim suprotno. Gotovo svi imaju vremensko ograničenje i gotovo svi roditelji prate što im djeca rade na internetu te kasnije s njima o tome razgovaraju.

U jednom trenutku pitam ih žele li mi napisati što rade (ili su radili) na internetu, a nikako ne bi voljeli da to saznaju njihovi roditelji.  Anonimno, smješkajući se, ispisuju moji četvrtaši male crvene papiriće… S nestrpljenjem (i nekim neobjašnjivim strahom) dolazim kući, čitam, smijem se, brišem suze… Suze radosnice jer je u mom razredu „najstrašnije što rade na internetu“  igranje igrica duže od dozvoljenog,  čitanje maminih poruka (uz napomenu da ionako ništa ne razumije) i gledanje sadržaja koji nisu primjereni desetogodišnjacima. 

Jedno je dijete napisalo da se prošle godine dopisivalo s nepoznatom osobom, dok su skupa umreženi igrali istu igricu. To je bila sljedeća tema za razgovor na satu razrednika. 

Zaključili smo da su zbilja brojne opasnosti na internetu i da nikada ne smiju komunicirati s osobama koje ne poznaju. Posebno smo naglasili važnost čuvanja osobnih podataka.

• 

• 

• 

• 

Čitali smo pjesmu koja se nalazi u našoj čitanci, to je Pjesma računalu (Haralda Braema, s njemačkog jezika prevela ju je Nada Iveljić). I dok dječak u pjesmi veliča svoje osobno računalo, divi mu se i smatra ga „najvećim u kući“, učenici se smiju. Ubrzo, ipak, priznaju da je i njima računalo važno te da ne bi voljeli ostati bez njega.

Razgovarajući s učenicima, doznajem u kojim situacijama najviše upotrebljavaju računalo. Navode igranje igrica, slušanje glazbe i gledanje raznih videouradaka te istraživanja o zanimljivim temama.

Priznaju da su im uređaji bez interneta danas gotovo nepotrebni. Samo rijetki od njih navode da igraju računalne igre za koje internet nije potreban.

Posebnu pažnju posvećujemo emotikonima. Učenici ih vole, rado ih upotrebljavaju i priznaju da ponekad i pretjeruju s njima. Crtamo već  poznate emotikone i  smišljamo nove, nepostojeće pa im dodajemo značenje. Učenici se zabavljaju, emotikoni su poput novog pisma njihove generacije.

Gledamo HAKOM-ov video namijenjen djeci i roditeljima  Kako zaštititi djecu na Internetu?

i „Pet savjeta za sigurno korištenje interneta“  Centra za sigurniji internet.

Dijelimo se zatim u tri skupine.

Prvoj skupini zadatak je pokušati izdvojiti što više dobrih, a drugoj skupini što više loših strana interneta. Treća skupina sastavlja pravila za sigurno korištenje interneta. Posebno zanimanje učenika izazvala je mrežna stranica Nacionalnog CERT-a 

gdje su učenici upoznali najveće hrvatske naivce, žrtve internetske prevare.  Iako se na početku svaka priča činila smiješnom, učenici su priznali da su se i oni već susreli s pokušajem prevare na internetu. Najčešće su to bile lažne obavijesti o dobitku većeg iznosa novca. Zaključili smo tada da je izuzetno važno svaki pokušaj prevare prijaviti odrasloj osobi (roditeljima), a oni će onda znati što je dalje potrebno učiiti.

Učenici su rado zaigrali i igricu Interland Udruge Suradnici u učenju koja ih, također, uči o sigurnosti na internetu.

Dan sigurnijeg interneta u našem je razredu otvorio neke nove teme, potaknuo učenike na razmišljanje, ali i roditelje. 

U današnje vrijeme izuzetno je važno učestalo razgovarati s učenicima o sigurnosti na internetu!

■  Piše: Katarina Špiljak Tomić, učiteljica razredne nastave ■ Osnovna škola Josipa Račića, Zagreb ■