Katrina AYRES, učiteljica, autorica nekoliko knjiga na temu poučavanja te osnivačica i glavna urednica mrežnih stranica Positive Teaching Strategies i Awesome Teacher Nation, redovito dijeli svoja iskustva iz nastave i poučavanja.

Ona uključuju i provjerene pedagoške i metodičke pristupe koji služe kako učiteljima, tako i njihovim učenicima da bi, osim znanja i vještina, iskusili što više zadovoljstva u svojim učionicama i školama.

Iz studenoga 2016. donosimo jednostavan i poučan članak o upravljanju razredom, u kojem autorica dijeli iskustvo o tome kako postići da učenici pristupe radu bez dodatnoga upozoravanja i podsjećanja.

Svi znamo koliko je nezamjenjivo znati učenicima isporučiti jasne poticaje i upute. Zapravo, vjerujem da je sposobnost pružanja jasnih uputa jedna od glavnih vještina u našem poslu.

„Dobro došli natrag s odmora!“

Moram priznati da postoje trenutci kada mi se jednostavno čini da neću moći još jednom izgovoriti „Bez razgovora“ ili „Molim, počnite odmah“ a da pritom ne zavrištim. Zašto naši učenici ne mogu zapamtiti kako činiti jednostavne stvari poput ponovnog pristupanja radu nakon odmora za ručak, osobito kada je to nešto što činimo svakodnevno.

I koliko sam im puta „održala lekciju“ pred vratima učionice prije povratka u nju? „Dobro došli natrag s odmora. Kada uđete u učionicu, idite odmah na svoja mjesta i počnite čitati  u tišini.“

Zar nisu do sada već naučili?

Naravno da jesu. Potpuno su usvojili obrazac ponašanja koji glasi: Zafrkavaj se naokolo sve dok te učiteljica ne opomene da prestaneš i ne ponovi ti upute za rad.

Jedan od načina da izbjegnete tu zamku podrazumijeva da ste učenike naučili da slijede dnevne obrasce i upute bez podsjećanja na to što im je činiti. Ako se služim nekim motivacijskim sredstvom koje im donosi radost i ugodu, pobrinem se da bude jasno da će time biti obuhvaćeni samo oni koji rade prema dogovorenom rasporedu bez potrebe da ih na to moram podsjećati i dodatno upućivati. Ako izgleda da su zaboravili, katkad kažem: „Pitam se tko će dobiti [poticaj] tako što je zapamtio što treba učiniti bez mojega podsjećanja na to.“

Ponudite učenicima „okidač“

Ako očekujemo da naši učenici pamte što trebaju raditi, morali bismo ih poučiti kako i kada se toga trebaju prisjetiti. Drugim riječima, moramo im ponuditi „okidač“. Ne možemo očekivati da se učenici sami sjete provoditi upute bez dodatnoga podsjećanja ako im nije jasno kada trebaju početi.

U primjeru s ručkom, učenici su slijedili moje upute. Ulazili bi u učionicu i čitali u tišini. Jedino što sam pritom „okidač“ bila ja, tako što sam im govorila što im je raditi. Nakon što sam ih uvježbala da se sami sjete bez mojega podsjetnika, „okidač“ je zajedno s njima ulazio u učionicu nakon stanke za ručak. – Ulazak u učionicu bio je sav potrebni „okidač“.

Prekomjerne upute ne vole ni učenici, to je samo znak da nešto nije kako bi trebalo biti

Dodatna dobrobit: Nekoliko učenica i učenika zahvalilo mi je što sam ih naučila da se sjete što treba raditi umjesto da čekaju mene da im to kažem. I njima je bilo dosadno i uznemirujuće što moraju iznova i iznova slušati fraze koje sam izgovarala, jednako koliko je bilo i meni izgovarati ih.

Jeste li uspješno uvježbali svoje učenice i učenike da budu samopokretači?

Kako to radite?

Voljela bih da mi napišete u komentarima ili u porukama.

A sada, kao i uvijek, samo naprijed – kreirajte nastavu kakvu vi i vaši učenici zaslužujete!

■ NAPOMENA ■ piše: Katrina AYRES, učiteljica, autorica nekoliko knjiga na temu poučavanja, blogerica i edukacijska govornica, osnivačica i glavna urednica mrežnih stranica Positive Teaching Strategies [Pozitivne strategije poučavanja] ■ SAD: Awesome Teacher Nation – još jedan blog učiteljice Katrine Ayers, poznat i pod imenom The Monday Morning Sanity Boost, na kojem dijeli ideje za kvalitetan i zadovoljstvom ispunjen rad u nastavi ■ izvornik: awesometeachernation.com ■