„Učitelji se moraju moći osloniti na nešto snažnije od samih sebe“, piše u svojem najnovijem članku Tanya Pierre, dugogodišnja učiteljica, ravnateljica i savjetnica u obrazovanju iz američkoga grada
Rad u nastavi ne znači samo bavljenje metodički usklađenim znanstvenim područjem za koje smo se prvobitno školovali; iako taj dio našega rada – osobito u predmetnoj nastavi i na višim stupnjevima obr
„Shvaćam: vrijeme je ograničeno i teško je opravdati zloporabu i jedne jedine minute u svrhu zabave.
„Nakon što su drugi učenici napustili učionicu, ostali smo sami. Cijelu me je minutu profesor u neugodnoj tišini gledao u oči. Bio sam uvjeren da je konačno došao trenutak kada će eksplodirati.
„Svi smo to doživjeli. Razred bruji od uzbuđenja i uskovitlane energije dok su učenici uključeni u zabavne i dinamične aktivnosti.
„Iako okruženi mnoštvom sjajnih prijedloga o upravljanju ponašanjem koji zahtijevaju mnogo vremena i vježbe, kada nastupi SOS-faza, ne možete si priuštiti taj luksuz.
„Učitelji mogu mnogo toga učiniti, ali ne mogu baš sve“, piše učiteljica i autorica Shannon McLoud u tekstu o dosezima pozitivnih odnosa u učionici te o potpunoj neodrživosti zahtjeva da je cjelokupn
„Kada uspostavite afirmativan odnos s učenikom koji je najviše sklon ometanju nastave, ovladali ste razrednim odjelom“, može se pročitati u mnogim savjetničkim tekstovima o radu u učionici.
„Prema mojem iskustvu, nagrade se nikad ne isplate“, kaže učiteljica Yonina Lermer.
„Zanemarite provokaciju, ne i osobu“, kaže profesorica, autorica i savjetnica u obrazovanju Julie Mason.
Predavala sam matematiku u predmetnoj nastavi odjelu koji je imao poteškoća s ponašanjem.
