Savjeti stručnjaka
O navikama inteligentnoga razmišljanja…
objavljeno: 4. studenoga 2013.

Već ste čitali o 16 inteligentnih navika razmišljanja na putu prema izvrsnosti. Detaljnije predstavljamo prve 4 navike inteligentnog razmišljanja:

 

1. Ustrajnost – Ljudi koji uspješno rješavaju neki veliki problem zalijepljeni su za nj kao čičak: što god radili, o čemu god razmišljali, njihov mentalni program u pozadini vrti i preispituje načine kako  ga riješiti. Ta unutarnja usredotočenost na iznalaženje rješenja omogućuje da se  o problemu razmišlja na podsvjesnoj razini: mozak procesuira, vrti i preslaguje informacije koje ima i mogućnosti rješenja  dok se mi bavimo nečim drugim   ili   spavamo. Sjetite se samo koliko ste se puta probudili s gotovim rješenjem nekog problema kojim ste danima razbijali glavu… Nije ono palo s neba, izronilo je iz vas, zar ne? To je ta inteligentna navika: nikad ne odustati od potrage za rješenjem! Čim počnemo blokirati sami sebe mislima o tome da je problem nerješiv, strahom da ga nismo sposobni riješiti, sažalijevanjem samih sebe što je on baš nas dopao… mozgu zapravo šaljemo poruku da odustane i prestane tražiti rješenje. I on to učini.  Neriješeni problemi ostaju neriješenima ne zato što za njih nema rješenja, nego zato što smo odustali od potrage za njim. Zato je navika ustrajnosti najvažnija od svih inteligentnih navika.

 

2. Ovladavanje impulzivnošću – Najveća je zabluda u rješavanju teških problema da je prvo rješenje koje nam padne na pamet – najbolje. Vrlo se često čini da jest. Međutim,  s velikim je problemima kao i sa šahovskom partijom: rješavanjem jedne situacije otvaraju se nove. Loš će igrač nekim potezom možda spasiti kraljicu i kupiti malo vremena, ali to ne znači da je time sebi osigurao pobjedu. Ovladavanje impulzivnošću  jedna je od navika inteligentnoga mišljenja na koju su oduvijek upozoravali svi veliki stratezi, od Sun Tzua i hunskoga kralja Atile do Warrena Buffeta, trećega najbogatijeg čovjeka na svijetu prema Forbesovoj listi. Pravilo je vrlo jednostavno: odmakni se od problema da ga bolje vidiš. Sve dok smo umočeni u problem, dok u njemu stojimo kao usred kaljuže, horizont nam je ograničen trenutačnim doživljajem i uskom perspektivom iz koje na nj  gledamo. Kad se odmaknemo od problema, kad izdaleka i s visine nadlijećemo nad njim kao orao – otvara nam se njegova topografska karta: vidimo kratice i stranputice, jasne   putove koji vode iz problema i one koji će nas samo vrtjeti u krug. Kvaka je, dakle, samo u tome da zastanemo, obuzdamo prvu misao i prve emocije, ohladimo se, prespavamo, odmaknemo se dok se slika ne razbistri. I tek onda odaberemo rješenje koje je trenutačno najbolje, a dugoročno može izazvati najmanje štetnih posljedica. 

 Najbolje navike

3. Empatijsko slušanje – To što netko ima iznimno visok IQ, ne znači da umije i inteligentno razmišljati kad se nađe pred problemom. Inteligentno je razmišljanje, naime, navika s kojom se ne rađamo, nego je treba naučiti. Učimo hodati, govoriti, pisati, ali nitko nas sustavno ne uči – čuti. Ego osobe koja misli da zna rješenje nekog problema vrlo često toj osobi začepi uši za sve ono što joj drugi pokušavaju kazati. Empatijsko je slušanje beskrajno mudra navika inteligentnoga slušanja da se utiša vlastiti ego te čuje i razmisli i o perspektivama o kojima nismo razmišljali. Najbolje je to objasnio malteški psiholog Edward de Bono (2001. nominiran za Nobelovu nagradu iz ekonomije) svojom legendarnom knjigom Six Thinking Hats iz 1985. Ideja je knjige  u empatijskoj multiperspektivnosti: svatko od nas ima svoj dominantan stil razmišljanja: neki su precizni i detaljni, drugi kreativni, treći zaneseni i skloni vidjeti parcijalno, četvrti oprezni i analitični, peti ulaze u srž problema nastojeći iznutra proniknuti u njegovu bit i srcem i razumom, a šesti su stratezi koji vide široku sliku i mogu  koordinirati svim ostalim stilovima razmišljanja i voditi ih do rješenja. Nitko, dakle, obično ne nosi na glavi odjednom svih šest šešira (načina razmišljanja) potrebnih da bi se pronašlo najbolje rješenje. Pobjednički se tim razlikuje od svih ostalih samo po tome što su u njemu ljudi različitih stilova razmišljanja nabrušeni da slušaju i čuju jedni druge jer im je zajednički cilj (rješenje problema) važniji od njihovih sitnih pojedinačnih ciljeva. Nema pobjedničkoga tima bez ljudi koji nemaju naviku empatijskoga slušanja.

 

4. Fleksibilnost u razmišljanju – Ima jedna prastara zen priča o šalici čaja: kaže da se u punu šalicu ništa više ne može uliti. Želim li onomu što već imam dodati bilo što novo, prvo moram isprazniti svoju šalicu. U šalici punoj starih navika,  predrasuda, uobičajenih načina razmišljanja, nekritičkog vjerovanja u autoritete… nema mjesta ni za kakve novine u načinu razmišljanja. Einstein je u brojnim svojim intervjuima ponavljao misao da se onim načinom razmišljanja koji nam ga je donio, problem   ne može riješiti. Za rješenje problema potrebno je promijeniti način razmišljanja.  Bilo bi to vrlo jednostavno, dakako, kad bismo bili spremni utišati svoj ego te priznati da nas je neka vlastita misao odvela u slijepu ulicu i odustati od nje, kad bismo bili spremni čuti druge i bez ljubomore prihvaćati ideje bolje od svojih, kad bismo bili spremni isprazniti svoju šalicu i, napokon, kad bismo imali hrabrosti izići iz kutije uobičajena načina svog razmišljanja. Fleksibilnost razmišljanja počinje u trenutku kad prihvatimo ta četiri „kad“.

 

 Više na ovu temu pročitajte na linku niže:

http://www.skolskiportal.hr/clanak/64-inteligentne-navike-razmisljanja-put-prema-izvrsnosti/

 

Dinka Juričić