[Piše: Gordana FODER]  ■  NEKAD ■  Većini ljudi nije jasno ni čemu uopće služi Likovna kultura ni zašto su podaci tog istraživanja važni. No, edukaciju o važnosti Likovne, a i Glazbene kulture ostavit ćemo za neku drugu kolumnu. Dakle, prema istraživanju, u Finskoj, učenik tijekom osnovnoškolskog obrazovanja ima 1368 sati Likovne kulture, u Portugalu 1050, u Norveškoj, Francuskoj i Danskoj 630 sati, a u Lijepoj našoj ‘čak’ 280 sati (za usporedbu, izbornog predmeta Vjeronauk imaju 560 sati u školi tijekom osnovnoškolskog obrazovanja plus dodatni satovi u Župi). Nekad su bila dva sata Likovnog odgoja tjedno, pa neko vrijeme sat i pol (nebuloza, kompliciranje slaganja tjednog rasporeda), a danas učenici imaju svega jedan sat Likovne kulture tjedno, bijednih 45 minuta, vrijeme u kojem moraju: pripremiti pribor, odraditi kvalitetnu pripremu (motivaciju) za rad, napraviti (po mogućnosti kvalitetan) rad, valorizirati radove i sve za sobom pospremiti. Ponavljam, sve to u 45 minuta.

■  NASTAVNI PREDMETI KOJIH VIŠE NEMA ■ 

Vremena se mijenjaju, a s njima se mijenjaju i nastavni predmeti. U grupu školskih predmeta kojih više nema svrstavamo Domaćinstvo, Prvu pomoć, Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu (ONO i DSZ), Teoriju i praksu samoupravnog socijalizma (TIPSS), Marksizam, a spomenut ćemo i smanjivanje sati iz nekadašnjeg Tehničkog odgoja, današnje Tehničke kulture.

■  ONO i DSZ ■ 

Idemo redom. ONO i DSZ je bio nastavni predmet koji se odvijao pod parolom ‘Neprijatelj nikada ne spava!’. Čovjek je evoluirao i neprijatelj je zaspao pa potrebe za tim predmetom više nema. Što se na ONO i DSZ radilo? Učenici su se poučavali, između ostalog, stavljanju gas maske na lice, tretmanu ranjenika, pripremi eksploziva, bacanju bombi, a na kraju i pucanju iz prave puške na streljani. Sve nam to u današnje vrijeme nije potrebno, država smo članica NATO saveza, a bombe bacaju neki drugi klinci.

■  TIPSS I MARKSIZAM ■ 

Osobno mislim da ne poznajem ijednu osobu koja je odsjedila na svim satovima TIPSS-a. To je bio predmet s kojeg se najčešće i najveselije frentalo (bježalo s nastave – op.a.). Čemu je TIPSS služio? Osim baratanja puškom, učenici su svojevremeno svakako morali poznavati osnove marksističkog pogleda na prirodu i društvo. U osnovama nastavnog plana i programa iz 1974. godine, stoji još i: ‘Svi srednjoškolci trebaju se suočiti s marksističkim formuliranim i izvođenim spoznajama o osnovnim egzistencijalnim i humanističkim problemima naše epohe i suvremenosti’. Na TIPSS se nadovezivao i predmet Marksizam. Isto omiljen među srednjoškolcima za ispijanje kavice u obližnjim kafićima. U današnje vrijeme, TIPSS i Marksizam zamijenili su Vjeronauk i Etika.

■   DOMAĆINSTVO ■ 

Autorici ovih redaka Domaćinstvo je bilo jedan od omiljenih nastavnih predmeta. To je bio predmet koji su imali učenici od petog do osmog razreda, najčešće je bio u suprotnoj smjeni, po grupama. (Naime, tada nisu učenici bili istraumatizirani ako bi dolazili dnevno dvaput u školu kao što su istraumatizirani danas.) Domaćinstvo je osposobljavalo učenike za niz korisnih vještina. Učilo se kuhati jednostavna jela, učilo se o prehrani općenito, šivali su se gumbi, učilo se krojiti i šivati jednostavnije odjevne predmete, služiti se šivaćim strojem, krpati odjeću. Mnoge tadašnje generacije upravo su prve palačinke napravile u školskim kuhinjama na satovima Domaćinstva. Dobivale su se ocjene iz pravilno zašivenih gumbiju. Današnje učenice, a pogotovo učenici ne znaju većinom ni udjenuti konac u iglu, a kamoli pravilno zašiti gumb.

■  PRVA POMOĆ ■ 

To se učilo u sedmom i osmom razredu. Odlazilo se na natjecanja iz Prve pomoći. Danas je Prva pomoć izvannastavna aktivnost na dobrovoljnoj bazi, a ugurana je i s par sati u kurikulum Zdravstvenog odgoja. U sedmom razredu učenici iz Prve pomoći u sklopu ZOO uče koja je prva pomoć kod ugriza i uboda životinja (zmije pauka, krpelja, kukaca) te koji su postupci pružanja prve pomoći, a tu spada demonstracija zahvata prve pomoći kod gušenja hranom i učenike se upućuje da potraže pomoć odrasle osobe i stručnjaka. To inače učenici ne bi nikad sami napravili da im se ne kaže. Nadalje, sedmaši uče koje su vitalne funkcije organizma te koja je prva pomoć u situacijama kad je ugrožen život – prestanak rada srca, prestanak disanja, krvarenje. Za te informacije i teoretsku nastavu im zaista treba predviđenih 4 – 5 sati . ZOO se s prvom pomoći nastavlja u srednjoj školi, ali posebnog nastavnog predmeta više nema. Prva pomoć obavezna je samo pri polaganju vozačkog ispita.

■  TEHNIČKI ODGOJ VS. TEHNIČKA KULTURA ■ 

Pililo se, kuckalo čekićima, tukli su se prsti, slagale se jednostavne lampice i jednostavni strujni krugovi. Postojao je teorijski dio nastave i praktični dio nastave. Pisalo se tehničkim pismom. Učilo se precizno crtati. Svaka škola imala je dva učitelja Tehničkog odgoja koji su hodali okolo u radnim kutama. I oboje su imali punu satnicu. I prekovremene čak. Onda se promijenio naziv u Tehnička kultura. Onda se drastično smanjio broj sati. Onda se ukinuo praktični dio. Onda je po školama ostao samo po jedan predavač. Danas učitelji Tehničke kulture dolaze u odijelima s kravatom, učenici ne znaju držati čekić u ruci i uče nebuloze koje im uglavnom neće trebati u životu. Učitelji Tehničke kulture popunjavaju satnicu Izbornom nastavom i raznim grupama gdje onda uče učenike ono što će im zaista trebati u stvarnom životu.

■  VREMENA SE MIJENJAJU ■ 

Prisjetili smo se nekih zaboravljenih nastavnih predmeta. Neki od njih u današnje vrijeme zaista nisu ni potrebni ni aktualni, nisu uglavnom bili potrebni ni svojevremeno kad su ih učenici slušali. Neki nastavni predmeti nepravedno su ukinuti ili su im smanjene satnice i zamijenjeni su nekim novim inačicama, ali o tome drugi put.

…… 

[ IZ DRUGIH MEDIJA | varazdinski.rtl.hr ]

PROČITAJ PROŠLE KOLUMNE

• SVE PET | Dan učitelja – mrtvo slovo na papiru
• SVE PET | Slovo po slovo, svako malo nešto novo