Nika LOŽNJAK, maturantica Sedme gimnazije u Zagrebu, uputila je 15. travnja pismo ministrici Blaženki Divjak objavivši ga na ministričinu profilu na Facebooku gdje kaže:

Opet ponavljam, ovo je perspektiva osobe koja nije lijena i koja uvijek daje svoj maksimum. No, ova je godina vrlo vrlo stresna za sve nas. 
S obzirom na vaše dosadašnje odluke, jasno mi je da vama naše obrazovanje nije bitno. Jasno mi je da, iako uporno tvrdite, maturanti nisu prioritet ove godine. Pogledajte samo kako su pojedine države već donijele odluku. Ah, zaboravljam, rekli ste da oni imaju maturu prije nas. No, ne zaboravite i vi da ste nam „oduzeli“ dio školske godine već na samom početku. Ne mislite li da zaslužujemo barem malo drugačije uvjete godine? Barem da nam malo olakšate. Ne kažem da je ukidanje mature jedina opcija. Ali ne mislite li da postoje i još neke bolje opcije? Uostalom, sjetite se kako je bilo u vaše vrijeme, prije mature. Uostalom, gdje ćemo pisati maturu? U Areni? U Lisinskom? Možda u Saboru? Kao što znate, nekim školama je zbog potresa potrebna obnova.

Kako se iz pisma može razumjeti, maturantici i njezinim kolegicama i kolegama koje barem dijelom predstavlja, teško pada neizvjesnost kao i nedostatak suosjećanja i razumijevanja za situaciju u kojoj su se ovogodišnji maturanti našli. Ministarstvo se ponaša kao da je sve potpuno regularno i uobičajeno, osim što se javilo pitanje kada i u kojim uvjetima ovogodišnja matura treba biti organizirana.

U nastavku možete pročitati glas mlade osobe koja osjeća da su ostavljeni na vjetrometini mlakih ili nepravodobnih odluka onih koji o tome imaju obvezu odlučiti. Uostalom, prosudite sami kako uspješna, senzibilna i za život u ovoj zemlji zainteresirana maturantica vidi situaciju u kojoj se sa svojim vršnjacima zatekla.

PISMO DONOSIMO U CIJELOSTI:

Pismo za poštovanu ministricu i cijeli tim  🙂

Poštovani,
Pišem ovo iako sam uvjerena da nećete ni vidjeti, no vrijedi pokušati. 
Želim Vam zorno dočarati trenutno stanje većine maturanata.

Počnimo od početka godine. Štrajk. Nastave nije bilo skoro mjesec dana. Zbog koga? Zbog profesora? Zbog toga što su tražili svoja prava? Ne! Bilo je do vas! Mogli ste nam olakšati situaciju. Do dogovora je moglo doći i prije, a ne nakon skoro mjesec dana. Možda niste svjesni, ali to razdoblje je za nas bilo vrlo stresno. Zahvaljujući vama. Vidite, to je situacija na koju ste mogli itekako utjecati i riješiti da ne naštetite nama. 

Pandemija, naravno, nije vaša krivnja. To je nešto što nitko nije mogao predvidjeti. Koliko će potrajati sve ovo, ovisi samo o tome koliko smo spremni pridržavati se mjera koje su nam propisane. 

Također, ne zaboravimo napomenuti i potres koji je nedavno zadesio Zagreb.

Radimo mnogo više nego što bismo radili u školi

Mislite da nam je u ovoj situaciji lako? Mislite li da ovo vrijeme ide nama u korist jer možemo učiti? Mislite li na djecu koja su sada u teškoj situaciji? Možda strepe za život bližnjih. Možda su zbog potresa ostali bez doma. Mislite li da smo svi mi roboti, bez osjećaja? Mislite li da nas ova situacija nimalo ne pogađa? Mislite li da smo mi samo lutke u vašoj kućici? Na kraju krajeva, zašto bi vas uopće bilo briga za nas? Pa tko smo mi? Ipak bolje je da ostanemo glupi. Kad ste nam već vi uskratili pravo na obrazovanje na samom početku godine, zašto ne biste iskoristili ovu situaciju i još više nam ovu godinu učinili stresnom. Osobno, nikad nisam imala problem s učenjem. Uvijek ispunjavam sve svoje obaveze i trudim se što više mogu. Ali, ova situacija je jednostavno previše stresna za sve nas. Nastava koja se emitira na TV-u je besmislena. Možda je od koristi nižim razredima, ali, vjerujte,  nama nije. Naravno, ne zaboravimo i online nastavu. Vrlo je zanimljiva, moram vam priznati. Zašto? Zato što je vrlo komično to što ne znate jesmo li izgubljeniji mi ili profesori. Inače u školi dnevno provedemo cca 6 sati. Trenutno, radimo puno više nego što bismo radili u školi. Trenutno osim što moramo raditi dvosturko više, uz to što učimo za maturu, možda mislimo i na to što će biti sutra. Kako će se odvijati ova situacija? Mislite li da se mi to ne pitamo? 

Znate, u vaše vrijeme nije bilo državne mature. Je li vam nešto manjkalo? 
Također, voljela bih znati jeste li ikada riješili ijednu maturu iz nekog predmeta? Voljela bih da pogledate nekoliko matura. Voljela bih da pogledate i količinu besmislenih pitanja. Voljela bih znati znaju li i gospoda koja slažu istu maturu odgovore na sva ta pitanja? 

Vjerovali ili ne, mi smo budućnost ove države

Opet ponavljam, ovo je perspektiva osobe koja nije lijena i koja uvijek daje svoj maksimum. No, ova je godina vrlo vrlo stresna za sve nas. 

S obzirom na vaše dosadašnje odluke, jasno mi je da vama naše obrazovanje nije bitno. Jasno mi je da, iako uporno tvrdite, maturanti nisu prioritet ove godine. Pogledajte samo kako su pojedine države već donijele odluku. Ah, zaboravljam, rekli ste da oni imaju maturu prije nas. No, ne zaboravite i vi da ste nam „oduzeli“ dio školske godine već na samom početku. Ne mislite li da zaslužujemo barem malo drugačije uvjete godine? Barem da nam malo olakšate. Ne kažem da je ukidanje mature jedina opcija. Ali ne mislite li da postoje i još neke bolje opcije?

Uostalom, sjetite se kako je bilo u vaše vrijeme, prije mature. Uostalom, gdje ćemo pisati maturu? U Areni? U Lisinskom? Možda u Saboru? Kao što znate, nekim školama je zbog potresa potrebna obnova.

Možda ovo sve nema smisla, ali želim vam pokazati da je nama stalo do našeg obrazovanja. Mi nismo samo mala djeca kojima ćete ponuditi slatkiše da ih se riješite. Vjerovali ili ne, mi smo budućnost ove države. Ali, zaboravljam opet. U ovoj državi se više cijeni čovjek koji ima više u džepu nego u glavi. Možda će nam budućnost biti bolja ako ne završimo ništa i učlanimo se u neku stranku. Ionako je to sve normalno u Lijepoj Našoj. 

Možda ne želimo više da nas tjerate da idemo izvan granica RH da bismo imali bolju budućnost

Napokon da završim. Molim vas, i mi postojimo u ovoj državi, odlučite što će biti sa našim obrazovanjem. Molim vas, isto tako, da u obzir uzmete i ono što ste nam priuštili na početku godine. 

Molim vas, pitajte nas što mi mislimo o svemu ovome. Probajte se staviti u našu situaciju.

 Poštovana ministrice (i cijeli Vaš tim), molim Vas da donesete odluku koja će zaista biti najbolje rješenje za ovu našu situaciju. 

Mi možda ne pridonosimo ovoj državi kao sportaši. Mi svakako nismo važni kao Agrokor, možda zato ne možete brzo odlučiti kao što je Vlada učinila u tom slučaju. Mi možda želimo ostati u ovoj državi. Možda ne želimo više da nas tjerate da idemo izvan granica RH da bismo imali bolju budućnost. 

Lijep pozdrav, 
Nika LOŽNJAK, VII. gimnazija

Izvornu objavu možete naći OVDJE.