Iz učionice
Uspješan nastup
Ah, taj Lidrano
objavljeno: 20. veljače 2020.

Iza nas je općinska razina Lidrana. Godinama sam slušala o Lidranu i divila se kolegicama koje su s puno ljubavi i truda pripremale svoje učenike za to natjecanje. Nisam nalazila dovoljno samopouzdanja da se i sama upustim u tu pustolovinu.

Piše: Sanja Sanjić, učiteljica OŠ Ivana Gundulića Zagreb

Sve do prošle godine. 

Potaknuli su me zapravo izrazito negativni komentari na društvenim mrežama. Govorili su o nepravednoj konkurenciji. Na Lidranu se međusobno natječu učenici od 1. do 8. razreda i u istoj su konkurenciji. Govorili su kako je teško slušati komentare i ocjene stručnog povjerenstva pogotovo pred učenicima.

Sigurno se čudite i pitate što bi me od nabrojanoga moglo potaknuti! Pa odlučila sam pokušati…

Baš me zanimalo je li to baš tako kao što se priča.

S učenicima sam uvježbavala igrokaz od početka listopada. I prijavila sam se…
S obzirom na sve što sam čula, a i kolege su mi govorile da ne očekujem previše, otišla sam bez ikakvih očekivanja. Povela sam sve svoje drugaše. Njima sam unaprijed rekla da smo mi pobjednici samim time što smo dospjeli na to natjecanje.

Pričala sam im da smo mi najbolji tim i da ovakvu priliku ne dobivaju baš svi.

Prilikom priprema, oni koji nisu nastupali hrabrili su i savjetovali one koji su sudjelovali u igrokazu. Naše je zajedništvo jačalo i stvarno se osjećalo ono „svi za jednoga, jedan za sve!”.

Svi smo se osjećali nekako posebno i odabrano [iako smo se sami prijavili, onako… za probu]. Iskustvo nastupa na pravoj pozornici u pravom kazalištu za mnoge je uspomena za cijeli život.

Odlaskom na Lidrano tu smo uspomenu i dobili. A dio nakon nastupa…

Dio kada stručno povjerenstvo iznosi svoje viđenje, kad procjenjuje i odlučuje tko odlazi dalje… Meni je osobno tih sat vremena bilo izvrsno iskustvo.

Pohvale sam upijala kao spužva, a kritike i prijedloge sam zapisivala i razmišljala kako bih ih sljedeće godine s učenicima pretvorila u korist. Naučila sam iz tih kritika mnogo više nego na mnogim edukacijama. Pa i takve stvari treba slušati i učiti. Predstave druge djece koja su sudjelovala na Lidranu nažalost nisam vidjela, jer sam sa svojim učenicima bila iza pozornice i u garderobi.

Iako prošle godine nisam prošla dalje, bila sam sretna, jer sam mnogo naučila iz tog iskustva.

Ali nisam odustala! Ove sam godine dio savjeta primijenila. Učenik s kojim sam radila ide dalje.

Ne treba se bojati izazova niti negativnih komentara. Iz svega se može nešto naučiti. Treba se samo odvažiti i pozitivno krenuti naprijed!

Volim Lidrano!!!