Putovanje je jedina stvar koju kupujete, a čini vas bogatijim. „Za dvadeset godina bit ćeš više razočaran stvarima koje nisi učinio nego onima koje jesi. Isplovi zato iz sigurne luke. Otkrivaj, sanjaj, istražuj!” Rekao je to američki književnik Mark Twain ukazavši na to  da postoje višestruki razlozi zbog kojih je putovanje najbolje obrazovanje.

Učiteljica informatike, Marija ZUBEC  i ja već duže vrijeme dijelimo isto mišljenje u vezi s edukativnim putovanjima – ona su most koji povezuje teorijsko usvajanje gradiva s praktičnim iskustvom. Budući da se u našoj školi, Osnovnoj školi Žitnjak, nudi učenje engleskog i talijanskog jezika, shvatile smo da bi bilo puno bolje približiti učenicima te kulture i običaje na jedan drukčiji način.

Naravno da je bila riječ o drukčijim putovanjima u odnosu na klasične izlete i maturalce jer su se učenici prije putovanja morali malo bolje pripremiti. Jedan od ključnih razloga zašto su takva putovanja važna njihova je sposobnost da učenicima pruže obrazovne sadržaje na dinamičan način. Posjetima muzejima, galerijama, kulturnim spomenicima, prirodnim rezervatima i drugim važnim mjestima, djeca mogu bolje razumjeti gradivo koje je počesto apstraktno. Na primjer, učenici koji uče povijest, geografiju ili prirodu mogu neposredno doživjeti sadržaj nastavnih jedinica posjetom mjestima koja su izvor tih znanja. Na taj način teorija postaje vidljiva, opipljiva i mnogo lakše razumljiva.

I tako smo 2023. godine zajedno odlučile krenuti s učenicima na edukativna putovanja, ali izvan Republike Hrvatske, a Italija je bila naša prva destinacija. Trodnevno putovanje u Veronu, Padovu i Veneciju bila je savršena prilika za naše učenike da istraže bogatstvo povijesti, književnosti, umjetnosti i znanosti Italije. Svaki je grad nudio jedinstvene obrazovne i kulturne aspekte koji su djecu, ne samo obogatili, već im pomogli dobiti širu sliku svijeta u kojem žive.

• 

• 

Nakon prvog putovanja u Italiju odlučile smo biti malo hrabrije te odvesti učenike u neku zemlju engleskoga govornog područja, a London nam se činio najbolja opcija. Zapravo je odluka bila izvrsna jer su nas roditelji podržali i u veljači 2024. otišli smo na petodnevnu avanturu u London. Nije potrebno ni spominjati da je boravak u zemlji gdje se govori engleski pomogao učenicima da razviju komunikacijske vještine i steknu samopouzdanje u govoru i da takva nova iskustva učenici nisu mogli dobiti niti u učionici niti iz literature. Učenici su mogli uživo vidjeti mjesta o kojima su učili u školi – Tower of London, Buckinghamska palača, Big Ben, London Eye i mnoga druga. Razgledavanje povijesnih znamenitosti uživo, kušanje drukčije hrane te komunikacija s lokalnim stanovništvom na engleskom jeziku bila je od neprocjenjive važnosti.

• 

• 

Vrlo brzo nakon putovanja u Englesku otvorila nam se mogućnost sedmodnevnog putovanja u Tursku. Isprva smo mislile da takvo nešto nije moguće i da nas možda roditelji i ravnatelj neće podržati budući da nije bila riječ o projektu Erasmus već o našoj dobroj volji i inicijativi. No, jedna je privatna škola iz malog mjesta Inegola, pokraj Burse, ponudila našoj školi ugovor o sestrinskim školama, a to je ono što smo odavno priželjkivali. Nama je ideja razmjene učenika te boravak u turskim obiteljima bila fantastična jer je napokon bila riječ o onome prema čemu smo težili – da učenici u tjedan dana steknu širu sliku o običajima, tradiciji, razviju poštovanje prema različitostima i empatiju prema ljudima iz druge kulture i vjere, da nauče kako živjeti i prilagoditi se u novoj sredini, da izravno uče o turskoj povijesti, geografiji, školi i načinu života – ne iz knjige, već iz stvarnog života. Osobito nam je bilo važno da vježbaju neverbalnu komunikaciju i snalaženje u razgovoru bez potpune jezične sigurnosti, da iz prve ruke vide na koji način njihovi turski vršnjaci uče, kakvo imaju školstvo te u kakvom okruženju žive, bez stereotipa i predrasuda. A ono najbitnije je da spoznaju da, iako su kulture različite, ljudi imaju mnogo toga zajedničkog.

• 

• 

I na kraju, shvatile smo da učenici na taj način grade kvalitetniji odnos i s vršnjacima i s učiteljima. Učenici vide učitelje u novom svjetlu – ne samo kao autoritete, već i kao podršku, vodiče i suputnike. Učitelji pak uče više o osobnosti, interesima i talentima svojih učenika izvan učionice. Stvara se odnos uzajamnog poštovanja koji se temelji na suradnji, a ne samo na poslušnosti.

• 

• 

Nažalost, važnost edukativnih putovanja u osnovnoškolskom obrazovanju pomalo je podcijenjena i uglavnom se svodi na jednodnevni izlet, a djeca često budu samo pasivni promatrači kojima je servirano puko razgledavanje bez ikakve prethodne pripreme i istraživanja.

Suvremeno bi školstvo trebalo poticati učenike na edukativna putovanja jer svaki aspekt tog putovanja uči djecu onim vještinama koje vrlo vjerojatno neće steći niti vježbati u učionici. Putovanjima učenici, ne samo da proširuju svoje obrazovne horizonte, već također razvijaju socijalne i emocionalne vještine koje će im koristiti tijekom cijelog života.

Mi ćemo u budućnosti raditi na tome da se što više učenika uključi u razne vrste međunarodnih projekata i edukativnih putovanja jer to nas oblikuje, obogaćuje i donosi duhovna, intelektualna i kulturna znanja i izvrstan je način da mladi čovjek sazrije i odraste te stekne nove životne vještine i poglede na svijet.

■  Napisala: Melani MAMUT, prof. mentor, OŠ Žitnjak, Zagreb ■