Učiteljica Marija BANIĆ iz OŠ Tordinci i ja iz OŠ Zrinskih Nuštar kraj smo listopada provele na Erasmus+ strukturiranom tečaju Education For Sustainable Living koji se održavao u Funchalu na otoku Madeiri. 

Putovanje na Madeiru nije samo susret s prirodnim ljepotama, već i s bogatom kulturom koja se čuva njegovanjem običaja i rituala. Na otoku se osjeća snažna povezanost s portugalskim korijenima, ali i jedinstveni duh zajednice koji se oblikovao stoljećima.

Tečaj je trajao šest dana tijekom kojih su sudionici upoznali ekosistem, staništa, bioraznolikost i georaznolikost otoka. Tijekom tečaja upoznale smo i učiteljice iz Latvije, Litve, Mađarske, Slovenije, Hrvatske i učitelja iz Njemačke te smo u skupnim aktivnostima raspravljali o ekotemama.

Razgovarali smo i o školskim sustavima te izazovima s kojima se susrećemo tijekom svog rada. Osim edukacije u učionici, uz zanimljiva predavanja, prezentacije i videa, dva su dana bila predviđena i za obilazak otoka. Jedan smo dan obišli parkove grada Funchala i upoznale se s ekološkim problemima grada i načinima na koje ih pokušavaju riješiti. U veljači 2010. Madeira je doživjela jednu od najtežih prirodnih katastrofa u svojoj povijesti. Obilne su kiše izazvale bujične poplave i odrone, posebno u Funchalu. Bilo je to upozorenje prirode na pretjeranu urbanizaciju i betonizaciju obale. Tone kamenja, šljunka i zemlje stanovnici su iskoristili za uređenje obale, izgradnju šetnice i parka, ali i kanala kojima će se obilne kiše usmjeriti u ocean.

Drugi smo dan proveli u šetnji kroz ekološki park Funchala i popeli se na vrh Pico Alto na 1129 metara nad morem. Tu smo vidjele i upoznale neke ovdašnje endemske biljke kao i  invazivne vrste kao što su: drvo lovora, nekoliko vrsta akacija, eukaliptus, piniju… Upoznali su nas i s posljedicama velikog šumskog požara koji je prije dvije godine potrajao gotovo dva tjedna zahvativši više od 7000 ha vegetacije.

Šetali smo i uz levade, simbole Madeire i njezine povijesti. Levade su uski kanali koji prenose vodu s planina do mora. Izgrađeni su u 16. stoljeću radi potrebe navodnjavanja područja gdje se tada uzgajala šećerna trska. Osim navodnjavanja, levade danas služe za hidroenergiju, opskrbu pitkom vodom te kao oblik zaštite od poplava. Na otoku ima više od 2000 km levada uz koje su izgradili šetnice. Hodati uz levadu znači pratiti put vode koji je stoljećima hranio otok i njegovu kulturu.

• 

• 

• 

• 

Madeira je raj za ljubitelje planinarenja i prirode. Nacionalni park Laurisilva, pod zaštitom UNESCO-a, skriva drevne lovorove šume koje su ostatak tercijarne flore. Pogledi s vidikovaca, poput Cabo Girão ili Pico do Arieiro, ostavljaju bez daha dok šetnje uz levade otkrivaju skrivene slapove i egzotične biljke.

Otok je poznat po raznolikoj flori: od endemskih vrsta do tropskih biljaka poput strelicije (poznate kao „ptica raja“), orhideja i kamelija. Madeira je, također, dom brojnim začinskim biljkama i aromatičnim cvjetovima koji daju zaista poseban miris cijelom otoku.

Važno je spomenuti i gastronomiju otoka. Najpoznatiji je specijalitet espada com banana – crna sabljarka poslužena s pečenom bananom. U svakom će vam restoranu za predjelo poslužiti bolo do caco – mekani kruh, pečen na vrućem kamenu, premazan maslacem s češnjakom. Diljem je svijeta Madeiru proslavilo njihovo desertno vino Madeira wine.

Madeira je „otok vječnog proljeća“, destinacija koja spaja prirodne ljepote i bogatu floru pružajući nezaboravno iskustvo svakom posjetitelju.

■ Napisala: Marica JUREC, učiteljica | OŠ Zrinskih Nuštar ■