Aktualno
MOJE SUDJELOVANJE U ŠKOLI NA TREĆEM
Mali uvod u ŠN3
objavljeno: 17. ožujka 2021.

Što se zapravo krije iza ovoga naslova? Vjerujem da vam je poznato. Ne, ne znaju to vrapci na granama, ali svakako su, u ovu proteklu godinu dana, čuli za Školu na Trećem. Pripala mi je čast nakratko sudjelovati u projektu (ili eksperimentu) Škole na Trećem i u pripremi materijala za snimanje, izrade tzv. scenarija u ovoj „novoj normalnoj” školskoj godini.

Iako sam u početku vjerovala kako to ne bi trebalo biti zahtjevno, ubrzo se pokazalo dovoljno izazovnim sudjelovati, u mom slučaju, u izradi spomenutih scenarija i digitalnih sadržaja.

Učiteljima i učiteljicama izdvojenim iz nastave takav je rad bio intenzivan, scenariji su se sastavljali za svaki obrazovni predmet te za Satove razrednika i Likovne kulture uz povremene satove Glazbene kulture.

Za nas, koji smo održavali svoju svakodnevnu nastavu, te uz to pripremali i sadržaje, koji trebaju biti predstavljeni od strane učiteljica koje su vodile televizijski program, odnosno školu, taj je rad bio poprilično opterećenje, a kako to obično biva kad su u pitanju učiteljice i učitelji razredne nastave, rad je bio i potplaćen u odnosu na predmetne učitelje i profesore.

Dakle, formirana su po tri tima za svaki razred te smo se izmjenjivali u izradi materijala tijekom tjedna tako da smo u pojedinom tjednu trebali sastaviti jedan ili najviše dva scenarija za određeni predmet.

Čitajući ovo, moglo bi se pomisliti kako to nije ništa teško i pitati se koliko može biti „teško” napisati scenarij za jedan predmet koji traje 15 minuta, a za sastavljanje redovnih priprava u nastavi ne predviđa se veća „minutaža”.

Pogrešno!

Naime, pisanje scenarija nije priprava. To je gotov čin koji mora biti prije svega dinamičan, točan u sekundu i vrlo promišljen. Svaka riječ u scenariju ima svoju težinu, o  njoj se pomno promišlja jer na televiziju ne smije ići nešto što će se „omaći”. Zar ne?!

„Pobjegnu” li vam ponekad neke riječi u razredu? Iznesete li neko osobno mišljenje? Spomenete li neku riječ koja se učenicima može učiniti nepoznata i nova pa samo prijeđete preko toga?

Dogodi li vam se…

Da, tome nema mjesta ne televiziji jer je pogreška tako vidljiva daleko većem broju ljudi (ne samo učenika) u odnosu na jedan razred. Nisu li nerijetko predmet omalovažavanja bili učitelji iz nama susjednih zemalja koji su unutar školskih programa „pogriješili” u izvođenju televizijske nastave, odnosno „nespretno” izbrojili glasove u riječima, odsvirali i otpjevali neku pjesmu…

Naravno, scenarij je svakog predmeta priča za sebe, ali svi su jednako zahtjevni te trebaju pratiti metodičku strukturu predmeta, sadržavati digitalne sadržaje (samo u aplikacijama LearningApps, Genially i Wordwall), dinamične zadatke, prezentacije trebaju biti vizualno efektne, a primjerene u svakom smislu (ili će odvlačiti pažnju sa sadržaja, ili će njihova vidljivost biti slaba, ili se može dogoditi da sadržaji budu  neprimjereni, neprovjereni, a time i netočni).

Osobno sam pripremala digitalne sadržaje, scenarij i prezentaciju za učenike trećega razreda iz Hrvatskoga jezika. Obično su kolege i kolegice bili smješteni u timove prema razredima u kojima predaju, ja sam dobila treći razred, a u stvarnosti sam radila u kombinaciji drugog i četvrtog razreda što je bilo dodatno opterećenje na opterećenje koje sam spomenula na početku.

Na svakodnevnoj bazi iz učiteljskih timova izlazi velika količina sadržaja, koje obrađuju drugi timovi, lektori, savjetnici, televizijski urednici, da bi se sadržaji na kraju prilagodili izvođenju na televiziji od strane drugih učiteljskih timova kako bi se dobio konačni proizvod – televizijski sadržaj.

Što sam sve konkretno radila?

Kako to sažeti u nekoliko rečenica?

O dijelu toga se već dovoljno govorilo i pisalo u proteklu godinu dana. Riječ je o izradi digitalnih sadržaja. To je široko polje i aplikacijama se može relativno lako ovladati te ih upotrebljavati, no izrada sadržaja u bilo kojoj od njih oduzima dosta vremena, bez obzira imate li unaprijed pripremljen koncept (npr. pitanja za kviz, fotografije za sastavljanje zadataka i sl.). Prije svega je potrebno sastaviti scenarij koji se sastoji od niza pitanja, uobičajenih motivacijskih zadataka, nastojeći pratiti metodičku strukturu predmeta (u nekoj osnovnoj skraćenoj strukturi sata: motivacija – obrada – sinteza – ponavljanje i vježbanje).

Budući da Hrvatski jezik kao predmet ima više specifičnih područja (jezik, izražavanja, mediji, književnost, lektira), okušala sam se u izradi navedenih. Posuđivala sam lektirna djela, prepisivala tekstove (autorska prava i digitalni udžbenici!), tražila fotografije u svojoj privatnoj arhivi (fotografije Biokova i sl.) ili na mreži (koristeći samo određene, dozvoljene baze fotografija poput Unsplasha ili Pixabaya), pripremala diktate što bi znalo potrajati i po nekoliko sati dnevno (odnosno „noćno”).

Proizvod ni tada još nije sasvim spreman jer su mu trebale dorade, izmjene, ispravci, vremenski okvir (svaki dio sata ima određeno trajanje), neke nove fotografije te je scenarij potrebno uskladiti s prezentacijom u PowerPointu koja nije samo obogaćena digitalnim sadržajima nego prati sadržaje predviđene scenarijem. Osim što obuhvaća poveznice na digitalije, uključuje i animacije sadržaja, fotografije, slike, tekstualne i tablične prikaze, nerijetko i grafove. Naravno, ne smije se zanemariti i dio scenarija, koji se odnosi na zapise, koje učiteljica piše na tzv. bijelu ploču.

Stoga, svaka je učiteljica (i učitelj) samo kotačić u ovoj priči. Neki su od njih vidljiviji, neki ne, ali s jednakim trudom i žarom nastoje raditi najbolje što umiju u mnoštvu ograničenja, ulažući volju i nadajući se da će iz tih sadržaja učenici ponešto i upamtiti, da će ih određeni sadržaj zainteresirati i odvesti na neka nova putovanja, zasada, samo virtualna.

■  Piše: Alojzija Tvorić Kučko, učiteljica i doktorica znanosti ■ OŠ Marija Jurić Zagorka, Vrbovec,  Područna škola Poljana. ■ Ima 16-ak godina iskustva u obrazovanju. Piše i lektorira znanstvene i stručne radove te uređuje knjige i zbornike. Održava različita predavanja iz područja znanosti, kulture i obrazovanja. Stalan je član povjerenstva kajkavskoga recitala “Stara lipa”. Registrirana je miriteljica te voditeljica izrade i provedbe projekata financiranih iz EU-fondova. ■