„Povratak u školu može se činiti nelagodnim, međutim, ako se odradi na siguran način, oni čarobni trenutci u učionici i dalje će biti dio vašega svakodnevnoga poučavanja. Stoga, nemojte pokleknuti i prije negoli ste uopće krenuli.“ Tako govori kanadska učiteljica Andrea Strachan, na temelju 25 godina iskustva u međunarodnom poučavanju, svjedočeći o svojem iskustvu povratka u školu u Singapuru. S obrazovnoga portala TES prenosimo ovo poticajno iskustvo rada s najmlađima u neuobičajenim uvjetima koji su zahvatili cijelu zemaljsku kuglu, bez iznimke, i koji – kako svjedoči ova učiteljica – ne ostavljaju prostora ni za neosnovanu paniku, ni za malodušje; iako, opreza mora biti.

Nedavno sam na društvenoj mreži pročitala članak o iskustvu povratka u školu koji je bio izrazito negativan. Ondje iz učiteljske perspektive piše da su se vratili u školu pod mjerama održavanja fizičke udaljenosti te da je to poništilo svu radost poučavanja.

Mogla sam pritom vidjeti roditelje i druge učitelje [koji još nisu iskusili povratak u školu] kako panično odgovaraju na takvu objavu.

Želim podijeliti svoje iskustvo koje je potpuno drukčije od upravo spomenutoga – vrijeme koje sam do sada provela u ponovnom susretu s učenicima u učionici najradosnije je kojeg se sjećam.

■  PRILAGODBE NA NOVE PRISTUPE ■

Ja sam Kanađanka koja poučava u ranom obrazovanju [predškolskom odgoju] u Singapuru. Osam tjedana po zatvaranju društva u travnju, vratili smo se u učionice u lipnju da bismo u posljednja tri tjedna nastave priveli godinu kraju.

Imali smo vrlo kratak vremenski odsječak [jedan dan] da pripremimo učionice u skladu s uputama o mjerama održavanja fizičke udaljenosti kako bismo mogli djeci poželjeti sigurnu dobrodošlicu pri njihovu povratku u škole.

Uz to, upute su bile jako stroge [što je razumljivo]:

• održavanje fizičke [socijalne] udaljenosti i obvezno nošenje zaštitne maske
• razredni odjeli u „balonima“ [nema učitelja specijalista, nema miješanja odjela, objed je u učionici, prostori za igru također]
• redovito pranje ruku te dezinfekcija prostora tijekom školskoga dana
• nema ulazaka roditelja u prostor škole osim ako je to iz nekoga osobitoga razloga prijeko potrebno, nema osobnih susreta, ni druženja s kolegicama i kolegama
• nema dijeljenja razrednih materijala
• nema ni aktivnosti nakon nastave, već je po završetku radnoga dana potrebno smjesta napustiti radni prostor

Pa ipak, usprkos svim propisanim mjerama, uspjeli smo uspostaviti novo normalno u ta tri završna tjedna nastavne godine i pritom imati gotovo savršen odaziv na nastavu.

I, znate što još? – Bilo je fantastično.

■  MOŽEMO MI TO – I PRITOM SE I ZABAVITI ■   

Povratak u škole u lipnju bio nam je svima velik dar jer nam je pokazao da mi to možemo.

Možemo se prilagoditi i nastaviti poučavati djecu na načine koji su bogati, smisleni, zaokupljajući i radosni.

Nakon osam tjedana nastave na daljinu, djeca su bila oduševljena što su ponovno u školi i nikad se bolje nisu ponašala.

Nosili su maske i štitnike za lice bez pritužbe.

Ozbiljno su se pridržavali mjera o fizičkoj udaljenosti i poštivali nova pravila.

Zajedno smo stvorili nove obrasce ponašanja u učionicama i slijedili smo ih pristupivši pritom istinskom učenju i poučavanju.

Otkrili smo da smo sposobni nastaviti s nastavom na slične načine kao i prije, s nekoliko jednostavnih prilagodba.

Prije Covida-19, primjerice, zamijesili bismo na početku tjedna zajedničku smjesu za oblikovanje koju bi dijelili svi u centru.

S obzirom na mjeru održavanja fizičke udaljenosti, jednostavno je početkom tjedna svatko zamijesio svoju smjesu.

Bilo im je zabavno sjediti za zajedničkim stolovima (na udaljenosti od metra), čavrljati o osjetilnim iskustvima, birati boje i mijesiti svatko svoje.

Kao rezultat novih okolnosti, sada su stručnjaci u pripremanju smjese za igru i oblikovanje!

■  TEMELJI OSTAJU ISTI ■ 

Kada smo konačno stigli do posljednjega dana u toj godini, bili smo tužni što se moramo pozdraviti s našim osobitim razredima.

Bili smo jako zahvalni što smo imali mogućnost okončati godinu zajedno i u osobnim susretima.

Došlo nam je toplo oko srca kada smo još jednom iz prve ruke svjedočili otpornosti djece, strasti poučavatelja i kreativnosti do koje će ljudi doći da bi pronašli načine povezivanja s drugima, suočeni s izvanrednim okolnostima.

Sada znam da nema tih uputa koje bi spriječile naše učenike da uživaju u povratku u učionice sa svojim prijateljicama i prijateljima, učiteljima i učiteljicama.

S tim novim iskustvima koje sada imam, osjećam samopouzdanje da se u zajedništvu možemo suočiti s neizvjesnošću nove školske godine te da imamo sposobnosti prilagoditi se svim izazovima i neizvjesnostima koje će nam se naći na putu.

Neobična su vremena za sve i naravno da mi je jasno da je svako iskustvo osobito te za one u težim uvjetima, ne ulazeći u to iz kojih su sve razloga ti uvjeti teži i zahtjevniji, strah od povratka ne smije biti odbačen ili zanemaren.

No, za one koji se pribojavaju povratka u učionice uvjereni da će mjere fizičkoga udaljavanja prouzročiti manjak radosti ili da će sve biti „sterilno“, osjećam se samopouzdanom kazati da to neće biti tako.

I dalje ćete otkrivati koliko je poučavanje veličanstveno iskustvo, kakvo je uvijek i bilo.

■ NAPOMENA ■ piše: Andrea STRACHAN, učiteljica iz Kanade, s 25 godina iskustva u međunarodnom poučavanju, zaposlena pri Ujedinjenom svjetskom koledžu Jugoistočne Azije (United World College of South East Asia) u Singapuru ■ UJEDINJENO KRALJEVSTVO: TES – The Times Educational Supplement – najveća mrežna zajednica međuučiteljske potpore na svijetu koja dopire do više od 13 milijuna korisnika ■ izvornik: www.tes.com ■