Učitelji se sve češće žale na iscrpljujuću suradnju s roditeljima. Ne radi se o izostanku profesionalnog odnosa, već o odrazu samo jednog segmenta dubljih promjena u odgojno-obrazovnom sustavu.

Nama, učiteljima, suradnja s roditeljima postala je mukotrpna i izuzetno osjetljiva jer samo jedna učiteljeva riječ može izazvati lavinu negativnih reakcija. Roditelji podrazumijevaju stalnu dostupnost učitelja. Fokus im je usmjeren k ocjenama dok se zapostavlja odgojna komponenta.  

Obje strane, učitelji i roditelji, često ulaze u razgovor nevidljivim štitom.

Razumijevanje dinamike odnosa učitelja i roditelja danas zahtijeva uvid u više koncepata koji definiraju modernu pedagogiju. Danas se roditeljstvo naziva i projektno roditeljstvo.

Opisuje se kao odgojni stil u kojem roditelj svoje dijete ne doživljava kao osobu koja se razvija svojim tempom, već kao projekt koji treba urediti i usavršiti, dovesti do vrhunskih rezultata. Roditelj postaje menadžer, logističar i PR stručnjak djetetovog života. Svakodnevno primjećujemo obilježja takvog roditeljstva.

Škola je postala poligon na kojem se susreću visoka očekivanja projektnog roditeljstva i realnosti normalnog dječjeg razvoja.

Roditelji pretjerano štite dijete od nelagoda, neuspjeha ili emocionalnih poteškoća najćešće gušeći njegovu samostalnost i razvoj.

Kod roditelja je prisutan strah od prosječnosti jer dijete mora biti izvrsno, darovito ili barem napredno.

♦  IZVANŠKOLSKE AKTIVNOSTI roditelji ne biraju prema djetetovim željama, sposobnostima i ambicijama, već prema tome kako će izgledati djetetov životopis ili hoće li mu osigurati neke prednosti u budućnosti.

♦  SLOBODNO VRIJEME je u projektnom roditeljstvu izgubljeno vrijeme. Kalendar mora biti popunjen. U svakom je poslijepodnevnom terminu neka aktivnost: engleski jezik, sport, glazba, radionice.

♦  RODITELJI POSTAJU TAKSISTI koji voze dijete s jedne točke razvoja na drugu dok se spontana igra na ulici ili dosada, koja je ključna za kreativnost, u potpunosti eliminiraju.

♦  RODITELJI PREUZIMAJU POTPUNU ODGOVORNOST ZA DJETETOV USPJEH. Ako dijete dobije lošu ocjenu, roditelj to ne vidi kao djetetov propust u učenju, već kao kvar koji on mora popraviti i odmah intervenira odlazeći k učitelju, treneru ili drugim roditeljima jer se koči napredak projekta – djeteta.

♦  U PROJEKTNOM RODITELJSTVU djetetov je uspjeh potvrda roditeljske vrijednosti. Ako je dijete uspješno, roditelj se osjeća kompetentno. Ako projekt zaostaje, roditelj to proživljava kao osobnu krizu i neuspjeh.

Uz suvremeno roditeljstvo vezani su i drugi pojmovi popularizirani blogovima i društvenim mrežama, ali imaju svoje korijene u literaturi i knjigama o roditeljstvu već duže vrijeme.

Najčešći su pojmovi metafore: helikopter roditelji i roditelji kosilice.

♦  HELIKOPTER RODITELJI neprestano nadlijeću nad djetetom. Glavno je obilježje ovih roditelja stalan nadzor i uplitanje u svaku djetetovu aktivnost. Oni „nadlijeću” nad djetetom kako bi osigurali da je sve pod kontrolom, sugeriraju djetetu svaki korak. Sveprisutni su, često kontaktiraju učiteljicu, školu i druge roditelje kako bi saznali sve što se događa, upliću se u vršnjačke odnose i rješavaju nesuglasice između djece čime priječe da dijete razvije vještine rješavanja problema.

Teško dopuštaju djetetu da samo donosi odluke jer se boje da će dijete pogriješiti ili se naći u nelagodi.

♦   RODITELJI KOSILICE idu korak dalje od helikoptera. Aktivnostima su ispred djeteta kako bi „pokosili“ svaku potencijalnu neugodnost, uklanjaju prepreke prije nego što uopće dođe do njih. Poznato je da su angažirani čak i u školovanju svoje već odrasle djece na fakultetima.

Vremenik pisanih provjera obveza je roditelja kosilica. Izrađuju plakate i makete, čitaju lektiru, rješavaju svaku obvezu ili zadatak umjesto djeteta kako bi bilo najuspješnije u razredu. Biraju čak i djetetove prijatelje.

Ako se i dogodi neka nelagoda, odmah interveniraju, nalaze opravdanje i objašnjavaju zašto je uspjeh manji od očekivanog.

Dogodi li se da učenik zaboravi užinu, opremu za TZK ili projekt, roditelj ostavlja svoj posao i juri u školu kako dijete ne bi snosilo posljedice.

U učionicama primjećujemo izravne posljedice ovakvog roditeljskog pristupa. Učenicima nedostaje unutarnja motivacija, postaju anksiozni, preplavljeni neugodnim emocijama u školi i pribojavaju se čak i bezazlene pogreške. Svaki se neuspjeh pretvara u dramu i zahtijeva utjehu.

Sve su emocije jednako važne, ugodne i neugodne.

Svako dijete treba osjetiti razočaranje, tugu i neuspjeh kako bi razvilo psihološku otpornost jer će sutra postati odrasli ljudi koje će svaka mala životna kriza slomiti.

POGREŠKE NISU I NE SMIJU BITI ZNAK NEUSPJEHA, SASTAVNI SU DIO UČENJA I NUŽNI DIJELOVI RAZVOJA, uče nas i vode prema većem znanju i sigurnosti.

♦  Male pogreške danas grade jake karaktere za sutra.

♦  Učitelji su prisiljeni primijeniti obrambenu pedagogiju.

♦  Postoje i treba birati strategije koje svakom učitelju mogu pomoći.

JASNOĆA I DOSTUPNOST KRITERIJA

♦  Što su kriteriji ocjenjivanja jasniji i dostupniji, to je manje prostora za pregovaranje.

♦  Kada roditelj zna zašto je dijete dobilo određenu ocjenu, oštrica kritike tupi.

POSTAVLJANJE GRANICA U KOMUNIKACIJI

♦  Komunikacija mora imati svoje vrijeme i mjesto. Jasno komuniciranje termina informacija i komunikacijskih kanala čuva integritet učitelja.

FOKUS JE NA UČENICIMA

♦  Afirmacija djetetove samostalnosti, fokus na učenika kao glavnog aktera, a ne na roditelja kao njegova odvjetnika.

DOKUMENTIRANJE I OBJEKTIVNOST

♦  Svaka zabilješka u e-Dnevniku o trudu, radu i ponašanju je štit, činjenice su najbolji lijek za otkloniti subjektivnost roditelja.

♦  U eri obrambene pedagogije učitelji trebaju povjerenje u stručnost i podjelu odgovornosti, bez digitalnog pritiska i formalizma kako bi suradnja s roditeljima postala učinkovitija.

Biti učitelj danas znači imati hrabrosti otvoreno razgovarati s roditeljima o uspjesima, ali isto tako i o neuspjehu i pogreškama njihova djeteta.

♦  Lako upadaju u zamku i previše su opterećeni poslovima izvan primarnog  učiteljskog posla.

Učitelji ne trebaju rješavati obiteljske i emocionalne probleme roditelja, nego ih uputiti stručnjacima.

♦  Zadaća nije da učitelj ugodi roditeljima, već da ostane vjeran djetetovom dugoročnom interesu, a to je da izraste u otpornu i samostalnu osobu koja će se uspješno nositi sa svim životnim promjenama.

VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO JE SLOŽENO, NESTALNO I NEIZVJESNO.

Sposobnost brze prilagodbe promjenjivim životnim uvjetima i otpornost spriječit će poteškoće mentalnog zdravlja koje su u porastu i koje stručnjaci ističu.

Suradnja s roditeljima bit će teška onoliko koliko učitelji dopuste da preuzmu vodstvo u učionicama. Učitelji su tu svaki dan, svaki dan pružaju ruku suradnje, ali i zadržavaju kompas profesionalnosti.

■ NAPISALA: Renata KOLAREC, učiteljica razredne nastave, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko ■

………………

Ilustracije u članku generirani su uz pomoć modela umjetne inteligencije Google Gemini 3 (2026). ■ Korištena literatura ■ Cline, F., & Fay, J. (2006). Parenting with Love and Logic. NavPress ■ Lythcott-Haims, J. (2015). How to Raise an Adult. Henry Holt and Co. ■ Levine, M. (2006). The Price of Privilege. HarperCollins.