Školstvo u medijima
ZAGREBAČKA OŠ BANA JOSIPA JELAČIĆA ZABRANILA KORIŠTENJE MOBITELA U ŠKOLI
Vratio se žamor na školske hodnike
objavljeno: 26. listopada 2018.

Tako se zakonski zabranjuje uporaba bilo kakvog uređaja s mogućnošću mrežnog povezivanja, poput mobitela i tableta, u osnovnim školama koju u Francuskoj pohađaju djeca do 14 ili 15 godine. Naravno, dopušta se uporaba tih uređaja u pedagoške svrhe, o čemu će odlučiti svaka školska ustanova svojim internim pravilnicima.

Zakonska zabrana korištenja mobitela u Hrvatskoj ne postoji, već svaka škola može uvesti svoja pravila. Međutim, i naši su prosvjetari, baš poput francuskih kolega, posljednjih godina svjedoci dekoncentracije na nastavi, internetskog zlostavljanja, nestajanja društvene interakcije, krađe mobitela i ovisnosti o društvenim mrežama.

PODRŠKA SVIH RODITELJA

Nakon nekih škola s riječkog i zagorskog područja, poput OŠ Kostrena, OŠ Antuna Mihanovića iz Klanjca i OŠ Augusta Cesarca iz Krapine, zabranu korištenja mobitela tijekom boravka u školi donijele su i neke zagrebačke škole.

Posjetili smo OŠ bana Josipa Jelačića u zagrebačkom Podsusedu, gdje su od 1. listopada donijeli takvu odluku. Ravnateljica škole Jelena IVACI govori nam da je inicijativa dijelom krenula od samih učenika. Donedavno je Ivaci radila kao učiteljica glazbene kulture, bila je razrednica, i đaci su na jednom satu razrednika prije dvije godine iskazali nezadovoljstvo što djeca vrijeme tijekom školskih odmora provode isključivo na mobitelu.

Bili su željni međusobnog druženja, običnog razgovora, zezanja, zadirkivanja, svega onoga što se događa tijekom školskog odmora u njihovoj dobi. Primijetili su da mobiteli preuzimaju primat i pitali su me kako to promijeniti.

Roditelji razmišljaju slično, jer žele da njihova djeca budu djeca, zaigrana i ponekad nestašna, a ne tipkači po mobitelima. Vijeće roditelja ubrzo je jednoglasno donijelo odluku da se mobiteli ne bi smjeli koristiti tijekom boravka u školi već da se djecu upućuje neka komuniciraju međusobno i igraju se jedni s drugima.

Škola je prihvatila prijedlog Vijeća roditelja i zabranila korištenje mobitela u školi, odnosno ograničila upotrebu mobitela isključivo u obrazovne svrhe, rekla nam je ravnateljica:

Ako neki suvremeni oblik izvođenja nastave bude zahtijevao korištenje mobitela i takvu participaciju učenika, onda može. No, za vrijeme nastave mobiteli moraju biti isključeni i spremljeni u školskim torbama. U slučaju kršenja tog pravila uslijedit će pedagoške mjere. Pod hitno će škola ovu odluku unijeti u kućni red.

Jasno, u prvo će vrijeme biti malo fleksibilni po pitanju provođenja odluke i neće rigorozno reagirati na svako kršenje. Ali kada djeca jednom steknu tu naviku i dobro im sjedne ta odluka škole, učitelja, pa naposljetku i njihovih roditelja, onda će dijete za svako tipkanje po mobitelu u školi odgovarati.

Zasad su ovakve odluke, nažalost, tek interna stvar svake pojedine škole. Znam da su neke škole već to napravile, nikakvih velikih potresa nije bilo, i normalno se nastavilo funkcionirati. To je i nas ohrabrilo da krenemo u provođenje takve odluke, jer smo od drugih kolega ravnatelja i učitelja čuli samo pozitivna iskustva s takvom zabranom mobitela. Ne bi bilo loše kad bi za sve škole vrijedila ista pravila.

PRESTIŽ I CRNE OVCE

Ljiljana PETKOVIČEK učiteljica je razredne nastave i slaže se da tehnologiju ne treba izbjegavati, nego strogo odrediti pravila da se zna s kojom se svrhom i kad tehnologija koristi.

Katkad će nastava biti izvođena na moderan način, uz neke računalne kvizove za ponavljanje gradiva, poput Kahoota, pa će u tim iznimkama eventualno djeca moći koristiti mobitele, da im nastava bude zanimljivija.

Dugi je niz godina Petkoviček u školi i duboko je uvjerena da djecu treba odgajati da budu usmjereni jedni na druge, a ne na tehnologiju i ekran mobitela, tableta, laptopa.

Sad imam razred koji je do lani bio u produženom boravku i ta djeca su cijeli dan provodila zajedno te se znaju igrati, družiti, međusobno razgovarati. Sve to bez čuda tehnologije. Unutar razreda smo već ranije dogovorili pravilo da mobiteli, ako ih nose u školu, budu spremljeni u torbama te da se roditeljima jave kada izađu iz škole. Kada sam ih pitala što najviše vole raditi, tek je jedno dijete odgovorilo: „Igrati se na mobitelu!”

U razrednoj nastavi, jasno, manje je mobitela i tipkanja te se djeca te dobi, unatoč silnoj tehnologiji kojom su okruženi, još znaju igrati i zabaviti međusobno. Ipak, već u petom razredu nošenje mobitela u školu postaje stvar nekakvoga prividnog prestiža, dok u šestom i sedmom razredu djeca bez Instagrama ili neke druge društvene mreže budu gotovo pa crne ovce.

Dea LUGARIĆ učenica je osmog razreda te shvaća da je škola morala nešto napraviti po pitanju prekomjernoga korištenja mobitela u školi.

Bit će nam teško bez mobitela, mislim da je to svim osmašima jasno. Svi smo navikli stalno više-manje imati mobitel u rukama. Čim bi zvonilo, vadili bismo mobitele iz torbe i gledali imamo li kakve poruke, jesmo li što propustili. Međutim, i to će proći, i vjerujem da će u konačnici to biti dobro za nas. Previše smo, zaista, bili svi okupirani tim malim uređajima, a patilo je naše prijateljstvo, naše vršnjačko druženje. Mislim da još ne znamo posložiti svoje slobodno vrijeme po nekim prioritetima i većina moji vršnjaka to slobodno vrijeme provodi tipkajući po mobitelima. A to nikako nije dobro, svjesna sam toga. U svakom slučaju, pozdravljam ovakvu odluku naših roditelja i učenika, iako nam je teško možda shvatiti kako je i zašto do nje došlo te, ponavljam, prvih mjesec ili dva sigurno će nam biti teško.

RAZVOJ MOZGA

Ravnateljica Ivaci smatra da se u našem obrazovnom sustavu većinom razvija samo lijeva polovica mozga, odgovorna za jezik, znanost, matematiku, no djeca trebaju razvijati i desnu. Desna hemisfera uglavnom je odgovorna za prostorno snalaženje, osjećaje, intuiciju, prepoznavanje lica i procesuiranje glazbe. Pomaže vizualnom razumijevanju i čini smislenim ono što vidimo. Ima ulogu u jeziku, osobito u interpretiranju konteksta i tona glasa neke osobe.

Današnje generacije imaju problema i s motorikom. Ništa od toga djeca neće razvijati budu li previše buljila u mobitele.

Mislim da razloga za paniku i strah nema. Stvar je vrlo jednostavna. Treba se pridržavati pravila, zna se što se u školi smije, što ne smije. Roditelji nas učitelje uvijek mogu dobiti na telefon, uvijek smo im dostupni i smatramo svi da nema potrebe da ih djeca zivkaju sa svojih mobitela pod školskim odmorom – zaključuje.

U ovoj su školi, dakle, i roditelji i učitelji na istoj strani, sa željom da djeca odrastaju što kvalitetnije i zdravije. Uostalom, generacije i generacije učenika odrasle su bez mobitela, odlazile i vraćale se iz škola bez da su svakih sat vremena mamama slali poruke i fotografije. Preživjet će i nove generacije bez stalnog tipkanja i zurenja u ekrane. Barem dok su u školi. Ovisnika i internetu, mobitelima i igricama imamo i previše. Pa čak i maloljetnih. Možda je stoga došlo vrijeme da se počne razmišljati i o tom obliku zaštite zdravlja djece te da se na nacionalnoj razini donese uredba ili pravilnik o zabrani korištenja mobitela tijekom boravka u školi, u svim školama Lijepe Naše. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine |  Napisao Branko NAĐ ]

PEDIJATRICA SANJA RADIĆ LUGARIĆ, MAJKA UČENICE

Djecu moramo naučiti samokontroli

Mnogobrojne studije dokazuju štetnost dugotrajnoga korištenja sadržaja koje mobiteli nude. Nažalost, djeci ne možete potpuno oduzeti mobitele, to je njihova budućnost kao i naša. Ali je jako važno naučiti ih pametnom korištenju mobitela, svih modernih uređaja zapravo.

Ne bismo htjeli da ispada kako u našoj školi pribjegavamo nekim strogim zabranama suvremene tehnologije, dok istodobno u drugim školama uvode tablete i sva neka tehnološka čuda. Naša odluka nije zabrana, već prilika da djecu naučimo samokontroli i pametnom korištenju mobitela.

Moramo ih naučiti da postoje situacije kad se moraju kontrolirati, a upotrebu mobitela moraju ograničiti. Koliko god ima koristi od tog malog uređaja, toliko ima i jasnih štetnih učinaka. Prije svega na mentalno zdravlje djece, socijalni život, pa onda i na fizičko zdravlje, posljedice na razvoj mozga.

Naša je obveza, i roditelja i učitelja, da djeci pomognemo. Ova odluka ide u tome smjeru.

………………………….