…nastavnika, ali i šire javnosti na kurikulumima školskih predmeta izgledalo je gotovo nemoguće. Posao koji se prije njega radio nekoliko godina i kojim su jedni bili nezadovoljni, a drugi ga glasno zagovarali, uz određene prepreke i neznatno kašnjenje privodi kraju. Dočekalo ga je, kao što su upućeni i očekivali, uvijek sporno pitanje izbora lektirnih naslova, ali i žestoke polemike o kurikulumu spovijesti.

Završilo je e-savjetovanje o kurikulumu povijesti oko kojeg su se vodile žestoke polemike… Imenovana su nova tri člana u postojeću Stručnu radnu skupinu. O kome se radi i na čiji su prijedlog oni uključeni u SRS?

– Radi se o povjesničarima prof. dr. sc. Mladenku Domazetu s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Borislavu Grginu s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Damiru Karbiću s Odsjeka za povijesne znanosti u HAZU-u. Oni su iz akademske zajednice pridodani Radnoj skupini. Od početka smo tvrdili da je u radne skupine za doradu svih kurikuluma, osim učitelja praktičara, obvezatno potrebno uključiti i stručnjake iz akademske zajednice. U tom je smislu ERS i preložio načela i kriterije za imenovanje stručnih radnih skupina u kojima je obvezatno trebao biti stručnjak iz akademske zajednice, a što u prethodnim radnim skupinama nije bila obveza. Štoviše, prijedlog ERS-a bio je taj da u svakoj radnoj skupini budu minimalno dva člana akademske zajednice, ali to nije prihvatilo Ministarstvo pa je usvojeno kompromisno rješenje s jednim članom. Ako se sjećate, upravo je početak problema o kurikularnoj reformi još za vrijeme Borisa Jokića bio zahtjev Rektorskog zbora da se u stručne radne skupine uvrste članovi akademske zajednice koje bi predlagala visoka učilišta. Taj zahtjev rektorskog zbora bio je i jedan od razloga zbog kojeg je Boris Jokić dao ostavku na mjesto voditelja ERS-a.

Kad bi po vašim procjenama oni trebali završiti doradu kurikuluma?

– Kurikulumi moraju biti i bit će gotovi u najkraćem mogućem roku, a to bi po mojoj procjeni značilo u roku od dva tjedna.

Hoće li to biti moguće bez novih svađa i podjela?

– Da bismo u tome uspjeli potrebna je konstruktivna suradnja svih članova skupine koja na kurikulumu radi. Budu li pojedinci opstruirali rad skupine, što se ranije događalo, bojim se da bi to moglo bitno usporiti proces. Moramo biti optimisti i vjerovati da se to ne će dogoditi te da ćemo za 15 dana imati odličan kurikulum povijesti u kojem će se sasvim otvoreno govoriti o holokaustu, ali i o Domovinskom ratu. Sad kad je valjda svima jasno koje su ove inačice kurikuluma povijesti i tjelesne i zdravstvene kulture jedini predmeti dorade i da se više ne može razgovarati isključivim tonom, očekujem suradnju i konstruktivan rad svih članova radnih skupina.

Zašto je, prema vašim saznanjima, do njih došlo?

– Ne mogu vam na to pitanje odgovoriti, ali nekonstruktivno ponašanje nikome nije donijelo ništa dobro. Koji su razlozi za to ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali ne želim vjerovati da su ustvari svi oni argumenti kojima su se koristili oni koji su tražili odbacivanje kurikuluma povijesti zapravo samo bacanje pijeska u oči, a da je pravi razlog to što im smeta na koji je način obrađena tema o Domovinskom ratu odnosno da se jasno spominju pojmovi poput velikosrpske agresije, oružane pobude te što se točno zna tko je bio agresor, a tko žrtva.

Ne želim vjerovati da su ustvari svi oni argumenti kojima su se koristili oni koji su tražili odbacivanje kurikuluma povijesti zapravo samo bacanje pijeska u oči, a da je pravi razlog to što im smeta na koji je način obrađena tema o Domovinskom ratu odnosno da se jasno spominju pojmovi poput velikosrpske agresije, oružane pobude te što se točno zna tko je bio agresor, a tko žrtva 

……

U rješavanje problema morao se uključiti i premijer koji je decidirano rekao da ostaje zadnja inačica kurikuluma i da će se ona dorađivati u skladu s primjedbama u javnom savjetovanju. Zašto je to bilo potrebno? Zašto su se pojavili zahtjevi, ponajprije bivših članova bivše SRS-a, da se novopredloženi kurikulum odbaci?

– Nema smisla govoriti je li nešto bilo potrebno ili ne, niti bih sad želio interpretirati premijerovi izjavu. Mislim da je bio potpuno jasan i nedvosmislen. Mogu vam pak reći da je sasvim logično, a vjerujem i zakonski, da kad jednu verziju kurikuluma, zakona ili nekoga drugog akta stavite na javno savjetovanje onda ta verzija postaje jedina, a sve prijašnje prestaju postojati. U suprotnome javno savjetovanje ne bi imalo nikakvog smisla.

U stručnoj se javnosti, među ostalim, spominje da je nekima za takvu pobunu protiv novoga kurikuluma motiv bio novac. Navodno se ne će biti moguće koristiti priručnicima koje su pojedinci pripremili, a onda ni organizirati edukaciju u skladu s njima. Koliko je uopće novca za to planirano?

– Tema o sredstvima koje su pojedinci dobili za sudjelovanje u eksperimentalnom programu Škola za život jest tema o kojoj zaista nemam dovoljno informacija. Niti znam tko od stručnjaka sudjeluje niti koliko je novca i za što dobio ili će dobiti. Ono što vam mogu reći iz svoga ministarskog iskustva jest da je najbolji način da prekinete glasine o navodnim isplatama 150 tisuća kuna i više pojedincima koji sudjeluju u različitim aktivnostima u Školi za život taj da javno objavite tko sve radi na kojim aktivnostima i koliko novca za svaku pojedinu aktivnost dobiva ili će dobiti. Pri tome naravno mislim i na metodičke priručnike i edukacije. Da sam ministar, sve bih to javno objavio i cijeli projekt Škole za život učinio potpuno transparentnim, a na taj bih način sasvim sigurno zaustavio glasine koje se posljednjih dana pojavljuju.

Osim o povijesti, velike su se rasprave vodile i o lektiri. Jeste li doznali tko je na kraju radio konačni popis obvezatnih i izbornih lektirnih naslova?

– Ne. Znam da je radna supina za hrvatski jezik na prvoj svojoj sjednici tražila proširenje radne skupine s dodatnim članovima – stručnjacima za lektirne naslove. Nažalost, tom njihovu zahtjevu nije udovoljeno. Istodobno, uz kurikulum hrvatskog jezika, radna je skupina dostavila i izborni popis lektirnih naslova za gimnazije, koji također nije prihvaćen. Međutim, nema smisla više govoriti o prošlosti i trebamo se okrenuti budućnosti. Ministrica je već pokrenula akciju da se ipak napravi neka vrsta izbornog popisa lektirnih naslova koji bi bio izrađen na temelju interesa učitelja kojim će se onda moći koristiti svi učitelji, čime će se vrlo vjerojatno riješiti problem lektire.

Jeste li osobno zadovoljni tim popisom?

– Stvarno vam na to pitanje ne mogu odgovoriti niti je bitno jesam li ja zadovoljan. Bitno je samo je li struka u većini zadovoljna. Namjerno kažem u većini, jer je iluzorno očekivati da će se apsolutno svi složiti. Ali nisu dokumenti i popisi uklesani u kamen i ako se pokaže da je potrebno neko djelo dodati apsolutno sam siguran da niti ministrica ne će imati ništa protiv.

Znate li što će se tu mijenjati? Naime, ministrica je zatražila od škola da nastavnici predlože djela koja bi htjela obrađivati s učenicima.

– Ministrica je kao alternativu osmislila da će se do popisa izbornih lektirnih naslova doći na temelju preferencija nastavnika, što je model koji već dugo funkcionira u odabiru udžbenika. Nisam upoznat s time koliko je proces odmaknuo dosad i kakav je odaziv nastavnika na tu anketu. Bude li reprezentativan, onda bismo mogli imati odličan popis izbornih djela, ali ako odaziv ne bude velik netko će taj popis opet morati pregledati, izmijeniti, nadopuniti i odobriti.

Još nije donesen ni kurikulum tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Zašto?

– Kurikulum tjelesne i zdravstven kulture ministrica nije objavila u Narodnim novinama uz objašnjenje da je inačica prijedloga za nastavni predmet tjelesne i zdravstvene kulture, a koji joj je ERS dostavio također u većoj mjeri izmijenjen i zapravo je novi dokument te je zbog toga odlučila uputiti ga u novo javno savjetovanje. Mislim da je takva odluka opravdana, jer je 14. studenoga 2018., vezano za Nacrt prijedloga kurikuluma nastavnoga predmeta Tjelesne i zdravstvene kulture, Ekspertna radna skupina zaključila da ciljeve i organizacijska područja u tom dokumentu treba uskladiti s Nacionalnim okvirnim kurikulumom, a cijeli dokument smisleno i terminološki uskladiti s dosezima suvremene kineziologije znanosti. Stoga je ERS, među ostalim, predložio doradu navedenih dokumenata, njihovo ponovno razmatranje prije negoli se upute u javno savjetovanje. Međutim, tad je na javno savjetovanje nažalost upućena nedorađena inačica.

Hoće li kašnjenje donošenja kurikuluma poremetiti planirani hodogram, odnosno hoće li se na vrijeme pripremiti udžbenici i ostali potrebni materijali?

– Mislim da s time ne će biti problema. Nakladnici sigurno već vrlo intenzivno rade na udžbenicima, s obzirom na to da je objavljeno 37 kurikuluma, dakle nedostaje još sjedino povijest, jer iz tjelesne i zdravstvene kulture nema udžbenika. Budući da smo planirali rad na dva preostala kurikuluma dovršiti u iduća dva tjedna, uvjeren sam da će nakladnici stići prirediti vrlo kvalitetne udžbenike. Konačno, sve su to vrlo iskusni nakladnici školskih udžbenika i sigurno ni sada ne sjede skrštenih ruku.

Jeste li, kad ste preuzeli posao koordinatora ERS-a, vjerovali da će cijeli posao donošenja kurikuluma ići glatko? Jeste li očekivali ovoliko svađa, nesporazuma, pritisaka, otpora?

– Bit ću iskren, nisam očekivao da će ići glatko. Znao sam u načelu i koji će predmeti izazivati najviše prijepora, konačno to i je u našem društvu više-manje dobro poznato. Kratkoća rokova bio je jedan od najvećih problema, što je imalo za posljedicu golemi pritisak na radne skupine da dovrše posao bez obzira na vikende i blagdane. Mnogo puta sam upozoravao na taj problem jako kratkih rokova i iznosio stav da bi bilo bolje produljiti rokove i posao obaviti temeljitije. Sada kritičari postavljaju pitanje kako je bilo moguće cijeli posao obaviti u tako kratkom roku i upozoravaju na pojedine grješke koje su se vjerojatno i potkrale. Ali ponavljam, nisu dokumenti pa ni kurikulumi uklesani u kamen i ako se pokaže da je potrebno, treba ih i mogu se mijenjati. Dobar dio kritičara nije mogao završiti proces donošenja kurikuluma ni nakon tri godine rada, a ERS ga je završio u ovoj fazi nakon nekoliko mjeseci. Doduše, treba priznati da je radio na itekako pripremljenim materijalima.

Je li vas ovaj posao umorio? Koliko ga dugo još namjeravate raditi? Naime, sve češće spominjete da odlazite.

– Svaki je posao, ako ga želite pošteno obaviti, određeni napor. Ja sam na zamolbu predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića pristao pomoći kako bi se svojevrsna pat-pozicija zbog prijepora o mjestu voditelja ERS-a pomaknula s mrtve točke i kako bi se onaj dio reforme ključan za odvijanje obrazovnog procesa u školama, dakle donošenje predmetnih kurikuluma, završio. Kad smo o tome razgovarali rekao sam premijeru da zaista imam mnogo drugih stvari kojima se bavim, a jedan je od njih izgradnja zgrade Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, mojega domicilnog instituta, i da nakon što obavim ovu posebnu dionicu u radu ERS-a očekujem da se pozicija voditelja ERS-a trajno riješi, odnosno da se izabere osoba koja će to obavljati. Samim time što nisam voditelj već koordinator, niti ne glasujem o odlukama koje se donose i još uvijek donosi ovaj skup stručnjaka.

Nisam očekivao da će ići glatko. Znao sam u načelu i koji će predmeti izazivati najviše prijepora, konačno, to i jest u našem društvu više-manje dobro poznato. Kratkoća rokova bio je jedan od najvećih problema, što je imalo za posljedicu golemi pritisak na radne skupine da dovrše posao bez obzira na vikende i blagdane. Mnogo sam puta upozoravao na taj problem jako kratkih rokova i iznosio stav da bi bilo bolje produljiti rokove i posao obaviti temeljitije

……

Bili ste ministar znanosti i obrazovanja. Kako komentirate sadašnje stanje u obrazovanju?

– Kao bivši ministar znanosti i obrazovanja prvo ću vam reći da mislim da naš obrazovni sustav ni iz daleka nije tako loš kako ga pojedini kritičari opisuju. Svaki ministar dosad, a to se može lako provjeriti, smatra da su se za vrijeme njegova mandata dogodili najveći kvalitativni pomaci, a da su ministri prije i poslije napravili manje. Što se mene tiče, a što sam prije godinu dana u intervjuu vašim novinama istaknuo, smatram da sam mogao napraviti više ponajprije u području znanosti i visokog obrazovanja. Sasvim konkretno svojim najvećim neuspjehom smatram što nisam uspio donijeti paket zakona o znanosti i visokom obrazovanju na kojima je radilo više od 100 stručnjaka dvije godine. Nažalost, nije bilo političke volje za time, a da kojim slučajem jest stvari bi danas bile mnogo bolje u tom području.

Posljednjih dana svjedočimo blago rečeno nebrizi za institucije obrazovnog sustava. Agencija za odgoj i obrazovanje mjesecima nije imala upravno vijeće i nekoliko dana ni ravnatelja, Agenciji za visoko obrazovanje uskoro će se dogoditi isto. I Agencija za strukovno obrazovanje od rujna nema upravno vijeće, a ravnatelju mandat istječe u svibnju. Ministarstvo nije na vrijeme uputilo prijedlog za imenovanje novih članova UV-a, odnosno ministarstvo krši zakone. Treba li ministrica za to snositi odgovornost?

– Osobno, nije bitno tko je kriv za nešto, mnogo mi je bitnije da se problemi rješavaju. Prema informacijama kojima raspolažem problemi koje navodite bit će vrlo brzo riješeni i to idućih nekoliko tjedana. U suprotnome bi nam se mogli pojaviti nerješivi problemi u sustavu kojih sad nismo ni svjesni.

Mnogi tvrde da je ovo što se događa s agencijama plan njihova spajanja i nepostojanje nacionalnih vijeća za odgoj i obrazovanje te znanost i visoko obrazovanje, urušavanje obrazovnog sustava. Slažete li se s time ili su to preteške kvalifikacije?

– To je apsolutno preteška kvalifikacija. Naš je obrazovni sustav mnogo čvršći i postojaniji nego što to mislimo. Ipak, i najsnažniji sustavi imaju granicu izdržljivosti te se nadam da nikad ne ćemo utvrditi koja je to granica.

Je li to dobra pretpostavka za provođenje reforme? Može li ona na klimavim temeljima biti dobra?

– Osnovna je pretpostavka za uspjeh bilo koje reforme u obrazovanju zadovoljan učitelj i nastavnik. To je temelj koji jamči uspješnost reforme. Ako nemamo zadovoljnog učitelja odnosno nastavnika, svaka je reforma osuđena na propast, jer kao što često ističem reformu ne provode ministri i ministarstva nego škole odnosno ravnatelji, učitelji, nastavnici i stručni suradnici. Oni su bitni.

Mnogi sumnjaju u kvalitetu predstojeće reforme. Mnogi se boje posljedica. Što vi očekujete? Jeste li kao bivši ministar uvjereni da će ona donijeti poboljšanje obrazovnog sustava?

– Svakome tko osmišljava i pokreće reformu sasvim je sigurno u primarnom interesu poboljšanje sustava. I o tome se vrlo lako postiže konsenzus pa se ljudi jednostavno lako mobiliziraju pod takozvanim univerzalnim parolama Hrvatska može bolje, besplatno obrazovanje za sve i sličnima. Međutim, kad se konkretne mjere primijene, onda doznamo različita mišljenja stručnjaka, razmimoilaženja te nije rijedak slučaj da se neistomišljenici proglašavaju takozvanim kočničarima reforme. To nije dobro. Moramo biti uključivi i sve one koji imaju konstruktivne prijedloge uvažavati i s osobitom pozornošću analizirati sve prijedloge, a posebno kritike, jer je to jedini put prema kvalitetnim promjenama. Tijekom ovih sam se osam-devet mjeseci uvjerio da si Hrvatska kao zemlja s malim brojem stanovnika, analogno tome i stručnjaka, a pogotovo usko specijaliziranih, ne može priuštiti apriori odbaciti bilo čije mišljenje, bez obzira na to bilo ono formulirano kao kritika ili prijedlog. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Razgovarala Irena KUSTURA ]