To može biti plutajuća škola u osiromašenoj regiji, poput one u Lagosu, ili škola koja promiče spolnu ravnopravnost, poput škole Egalia u Stockholmu.

Evo kako bi mogla, i vjerojatno trebala, izgledati budućnost edukacije.

■ Plutajuća škola Makoko. Lagos, Nigerija. Škola koja pluta.

 

U plutajućem susjedstvu Makoka, ova škola za sve dobi služi kao javni prostor za učenje i kao primjer budućih građevinskih projekata u afričkim obalnim područjima.

Trokutasti okvir ove škole je visok tri kata, sagrađen da odolijeva rastućim razinama vode u laguni. Sa 1000 četvornih metara škola (dizajnirali su je arhitektonska tvrtka NLÉ, Heinrich Böll Foundation te Ujedinjeni narodi), uključuje područje za igru, WC i učionice koje mogu primiti do stotinjak učenika.

Novinarka Jessica Collins posjetila je Makoko 2013. s fotografom Iwanom Baanom, te se prisjeća kako se škola „poput svjetionika izdizala iz lagune“.

UN procjenjuje da će do 2050. godine 28 afričkih zemalja udvostručiti populaciju. S obzirom na činjenicu da Afrika trenutačno ima najmlađu dobnu raspodjelu bilo koje globalne regije, postoji rastuća potreba da se pomogne djeci koja nemaju pristup osnovnim uslugama.

■ Gimnazija Ørestad. Kopenhagen, Danska. Škola u kocki.

Gimnazija Ørestad je jedna velika učionica, u kojoj više od 1000 srednjoškolaca provodi polovinu svog vremena u golemoj staklenoj kocki – „gimnaziji“, kako u nekim dijelovima Europe još nazivaju srednje škole – da bi izbjegli tradicionalno poučavanje.

Potičući učenike da surađuju u tako otvorenim okolnostima, u školi se nadaju da će djecu osposobiti za fleksibilno razmišljanje o različitim temama kasnije u životu.

„Mi želimo da naše poučavanje bude takvo da učenici sami istražuju i surađuju u rješavanju pravih problema“, kaže ravnatelj Allan Kjær Andersen. „Stoga želimo biti otvorena škola povezana s vanjskim svijetom.“

Otvoren, prostran i kreativno zamišljen interijer škole potiče učenike da preuzmu aktivnu ulogu u svom obrazovanju. Djeca su podijeljena u grupe koje čine improvizirane razrede, ponekad uz učitelje koji ih vode. Pokretni zidovi i police stvaraju intimnije okruženje za učenje.

„Nije dovoljno dati im znanje, morate im pružiti i način transformiranja tog znanja u djela“, kaže Andersen. „To je nama vrlo važno, a mislim da je to važno i za sve moderne škole.“

■ Škola Big Picture Learning. Providence, Rhode Island. Škola u stvarnom svijetu.

Model učenja škole Big Picture ruši zidove između edukacije i radnog svijeta.

Od samog početka osnovnoškolci uče da su njihove kreativne strasti na prvom mjestu. Da bi se potaknulo te strasti, učenici su upareni s mentorima koji rade u poljima u koja učenici žele jednog dana ući.

„Najvažniji element edukacije u školi Big Picture Learning jest da učenici uče u stvarnom svijetu“, kaže Rodney Davis, ravnatelj škole. Taj sustav je trenutačno uveden u 55 škola diljem države.

Svaki učenik završava program LTI (Learning Through Internship) ili učenje stažiranjem. Projekti su povezani s interesima učenika i potrebama mentora. Bez obzira na to uključuje li to pokretanje tvrtke, popravljanja automobila ili učenja prava.

■ Egalia, predškola. Stockholm, Švedska. Škola spolne ravnopravnosti.

Školski sustav Egalia utemeljen je na potpunoj jednakosti učenika. Sustav se sastoji od dviju škola, Egalia i Nicolaigården, koje odbacuju zamjenice što se odnose na spol u nadi da će odgojiti djecu koja će jedni druge tretirati ravnopravno.

Umjesto s „on“ i „ona“, djeci se obraćamo njihovim prvim imenom. To je dio misije da se izbjegne diskriminacija svih vrsta.

„To uključuje spol, religiju, dob, klasu, spolnu orijentaciju, rodno izražavanje, invaliditet“, rekla je ravnateljica škole Lotta Rajalin. „Taj pristup prožima svaki aspekt našeg dnevnog rada s djecom te naš način interakcije s roditeljima i kolegama.“

Djeca uče suditi jedno drugo prema djelima, a ne stereotipima.

„Važno je da djeca nauče osnove demokracije ujedno u praksi i teoriji da bi bili dobri građani svijeta koji ne diskriminiraju“, kaže Rajalin. „Dobar sustav osobnih vrijednosti osnova je za učenje i razvoj.“

■ AltSchool. San Francisco, Kalifornija. Škola Silicijske doline.

AltSchool je potpuni odmak od tradicionalne edukacije, zamjenjuje tradicionalni model testiranja onim koji poboljšava tehnološke vještine i potiče djecu da razmišljaju fleksibilno kako bi se mogla prilagoditi svijetu koji se stalno mijenja.

Djeca pretvaraju svakodnevne objekte u elektroničke sklopove i uče 3D modeliranje da bi sagradili kućice za igru, sve s ciljem postizanja osjećaja ugode u nadolazećoj budućnosti.

„Školsko iskustvo može biti puno više od gutanja činjenica i formula“, kaže upravitelj Max Ventilla. „Mi bismo trebali educirati djecu pristupom širokog spektra u kojem ona uče rješavati probleme, naglasak stavljamo na društveno-emocionalno učenje, a učenici bi trebali biti dio procesa postavljanja ciljeva, itd.“

AltSchool raste vrlo brzo. Škola koja obrazuje djecu dobi od 4 do 14 godina počela je raditi u San Franciscu 2013. i sada se širi na Brooklyn, New York i Palo Alto u Kaliforniji. U budućnosti se AltSchool planira proširiti na državnu razinu.

■ Strukovna škola Sra Pou. Selo Sra Pou, Kambodža. Škola za izgradnju zajednice.

 

Projektirala ju je finska arhitektonska tvrtka Rudanko + Kankkunen, a školu za sve dobi sagradili su članovi zajednice za članove zajednice, ne bi li naučili kako pretvoriti svoje strasti u prava zanimanja.

Gradnja škole bila je lekcija sama po sebi, a arhitekti su sagradili strukturu škole uz pomoć mještana, savjetujući ih kako da sami grade slične građevine.

Škola dopušta obiteljima da postanu samostalne. Umjesto da ih se izrabljuje loše plaćenim poslovima, muškarci, žene i djeca uče kako prodati svoje proizvode ljudima iz lokalnog područja.

Kada nije u upotrebi kao škola, zgrada se koristi kao gradska vijećnica u kojoj se donose demokratske odluke i održavaju sastanci. 

■ Srednja škola P-TECH. Brooklyn, New York. Škola koja premošćuje srednju školu i fakultet.

 

P-TECH je pokrenuo 2011. IBM, da bi djeci u New Yorku omogućio put do fakulteta koji ne slijedi tipičan četverogodišnji srednjoškolski put.

Umjesto toga, učenici završavaju šestogodišnji program, pojačan mentorstvima i stažiranjima u STEM područjima.

„P-TECH transformira srednju školu“, kaže IBM-ov Stanley Litow, ključni arhitekt modela P-TECH. To učenicima nudi „jasan put od škole do karijere, te mladima pruža opcije koje ne mogu ni zamisliti, te izravno unaprjeđuje ekonomiju ove nacije.“

■ Škola Steve Jobs. Amsterdam. Nizozemska. Škola koja razmišlja drugačije.

Kao što joj ime sugerira, škola Steve Jobs potpuno odbacuje konvencionalnu mudrost: umjesto provlačenja djece kroz isti edukacijski sustav, napreduju vlastitim tempom.

Maurice de Hond, osnivač škole, kaže da svaki učenik počinje s individualnim razvojnim planom, koji iznova prilagođuju svakih šest tjedana dijete, njegovi roditelji i trener. (Škola ih ne naziva“učiteljima“.)

Na temelju rezultata individualnog razvojnog plana djetetu se predstavljaju novi izazovi osobnog učenja i lekcije koje može birati.

Svi učenici od 4. do 12. razreda dobivaju iPadove s aplikacijama koje ih vode kroz individualizirano učenje. Cilj je da djeca osmisle vlastitu edukaciju.

U školi Steve Jobs ni jedno dijete nije iznimka jer svako radi svojim tempom. 

■ Škola Brightworks. San Franciso, Kalifornija. Škola koja poučava opasno.

 

Pokrenuo ju je vizionar Gever Tulley 2011. godine. Brightworks uzima neke od najopasnijih stvari koje roditelji zabranjuju svojoj djeci i od njih čini cijeli kurikulum.

Djeca u razredima od 1. do 12. mogu se tijekom učenja zaprljati, igrati vatrom, rastavljati kućanske aparate i završavati umjetničke projekte – sve u istom danu.

„Pozivamo učenike da budu koautori svoje edukacije, čime podržavamo pojedinca i njegov jedinstveni set vještina i interesa koji ga motivira“, rekao je Tulley.

Škola je smještena u golemom skladištu punom umjetničkih aktivnosti, utvrda i improviziranih kazališta – sve to namijenjeno je poticanju dječje kreativnosti.

Svijet treba više ljudi koji vide najteže izazove kao zanimljive zagonetke i imaju kreativne sposobnosti, vještine i odlučnost da nešto naprave, kaže Tulley. Oni su ljudi koji „uživaju u svom doprinosu, jer umjesto pukog konzumiranja aktivno sudjeluju u svijetu, te suosjećaju iznad društvenih i ekonomskih granica.“ 

■ Škola Carpe Diem. Aiken, Ohio. Škola sagrađena poput ureda.

Škola Carpe Diem više sliči na uredsku zgradu nego učionicu.

U glavnoj prostoriji, poznatoj kao Centar za učenje, postoji 300 pregradama ograđenih odjeljaka (po jedna za svakog učenika). Svaki odjeljak ima računalo koje učenika vodi kroz njegovu ili njezinu edukaciju.

„Mi personaliziramo edukaciju“, kaže ravnatelj škole dr. Robert Sommers. „Počinjemo od toga da najprije moramo razumjeti učenika i zatim prilagoditi naš rad njegovim potrebama.“

Ako učenici imaju problema s online učenjem, mogu se obratiti instruktorima za pomoć.

To je model koji se isplatio u nekolicini škola Carpe Diem, koje rade s učenicima od 3. do 12. razreda diljem SAD-a.

Jedna od škola Carpe Diem u Arizoni nadmašila je sve javne škole u državi, i to četiri godine zaredom.

 „Svaki učenik je drugačiji. Ipak, mi ih moramo sve pripremiti za život nakon škole. Prilagođavanje njihovim potrebama dopušta svakom učeniku da bude uspješniji. Mi sudimo svoj uspjeh po školskom uspjehu.“ 

■ Škola Innova. Peru. Škola koju su sagradili dizajneri svjetske klase.

Innova je odgovor Perua na lošu standardiziranu edukaciju u zemlji. Škola kombinira nekoliko različitih oblika poučavanja – tehnološko online učenje, lekcije pod vodstvom učitelja, grupni rad – u okruženju osmišljenom da bude modularno i prilagodljivo lokaciji.

Učenici provode polovicu svog dana duboko uronjeni u online edukaciju i drugu polovicu primajući više tradicionalno poučavanje.

Ova škola, otvorena djeci od vrtićke dobi do 11. razreda, roditelje košta samo 120 dolara mjesečno. Za sada je bila vrlo uspješna.

■ Blue School. New York, New York. Škola koja povezuje suosjećanje i kreativnost.

 

Kreativnost je centar fokusa u Blue School, a osnovala ju je kao vrtić 2006. kazališna skupina Blue Man Group. Uvidjevši prazninu u načinu na koji škole funkcioniraju, skupina je u edukaciju odlučila uvesti kreativnost i ljubav prema istraživanju.

U sklopu kurikuluma, djeca u razredima od 2. do 8. pronalaze načine za poboljšanje recikliranja, stvaraju 3D modele New Yorka i popravljaju kućanske aparate. Ona se time upoznaju s problemima stvarnog svijeta kojima djeca obično nisu izložena u tradicionalnoj edukaciji.

Bez obzira na njihovu dob, djecu se poučava da je stvaranje i implementiranje novih ideja ključna vještina. 

■ Samaschool, San Francisco, Kalifornija. Škola koja kaže da nije prekasno.

U današnje vrijeme je teško naći posao, što pogotovo vrijedi za ljude iz područja s niskim prihodima. Ali, upravo su to ljudi koje ova škola najviše želi, zbog čega pomaže odraslima kojima je potrebna pomoć, edukacijom usmjerenom na digitalne i poslovne vještine nužne za današnje tržište.

Učenici mogu birati između 10-tjednog tečaja koji traje 80 sati i online tečaja koji traje oko 20 sati, a zapošljavaju se na raznim poslovima.

U kratkom vremenu, model koji ova škola promiče dopušta ljudima da drastično promijene svoje okolnosti, kaže Tess Posner, ravnateljica škole.

Najvažnija stvar koju učenici stječu je relevantnost, dodaje.

„Ekonomija se brzo mijenja i postaje sve više digitalna. Kratki, brži i usmjereniji tečajevi, fokusirani na digitalne vještine i poduzetništvo, jedan su od primjera kako se za malo novca ljude može pripremiti za nove sektore u današnjoj digitalnoj ekonomiji.“

……………………………

[ IZ STRANIH MEDIJA | techinsider.io ]