Špagetino je zaostao neprimijećen u tamnoplavoj kutiji u kuhinji (ostalu su njegovu braću bacili u lonac) dok se spremao ručak i on je zato bio silno nesretan. Kad ga već nisu skuhali, želio je biti glazbenik, možda gudalo na violini ili palica za bubnjeve… Ništa mu se od toga nije ostvarilo i, već kad je počeo gubiti svaku nadu, postao je dirigentski štapić svjetske slave i dirigirao u najpoznatijim svjetskim glazbenim dvoranama. Iako razigran, Špagetino nosi snažnu i optimističnu životnu poruku – ne odustajte od svojih snova, nemojte se predati i, kad sve izgleda beznadno, budite hrabri; poruku karakterističnu i za ostala djela ove književnice.

Susret je bio veseo, kreativan, razigran, spontan, raspjevan…kao i sama književnica, koju je jako razveselilo to što su je dočekali mali ljubitelji čitanja, učenici koji sudjeluju u projektu “Volim čitati”.

Na početku susreta oduševila se izvedbom i maštovitim kostimima igrokaza “Reumatični kišobran”, rezultatima rada učenika četvrtih razreda, literarne i likovne skupine.

Raspjevana književnica okretno je dirigirala zborom od pedesetak pjevača i svirača koji su se trudili skladno pjevati “Bratec Martin” u kanonu i svirati tamne i svijetle pljeskove i pljeskove prskalice.

Priče su nastajale jedna za drugom, a djeca su slušala i sudjelovala u njihovu stvaranju.

Svojim uvjerljivim pričanjem odvela je u svijet mašte i razigranog djetinjstva ne samo učenike, nego i njihove učiteljice Vlatku Prelogar, Kristinu Lesan, Anitu Čer, Ivančicu Toić i knjižničarku Jelenu Pisačić.

Šaljiva priča o dječaku Bibiju i njegovoj silnoj želji da bude poslušan, najprije u djetinjstvu, a zatim i u mladosti, izmamila je veseo osmijeh na lica slušatelja, osmijeh koji su ponijeli i dalje u dan, u školu i kući, kao dragu uspomenu s jednog lijepog druženja.

Na kraju se, kao velika djevojčica, zapričala s članicama novinarske skupine četvrtoga razreda koje su je odmah osjetile kao srodnu dušu i obasule pitanjima i zagrljajima.

…………

Ivančica TOIĆ, učiteljica razredne nastave | OŠ Jelkovec