IN MEMORIAM
Na skrivenom će mjestu sve bit jasno
objavljeno: 14. svibnja 2024.

Radost i čast bila je prijateljevati s Lukom Paljetkom. Luko nije bio samo autor Školske knjige i suradnik na kojega smo se mogli osloniti. Luko je bio prijatelj Školske knjige. Volio je i nas i naše knjige. Volio je ideju Školske knjige, izvrsnost koja nas zanosi i kojoj težimo. Ostavljao je s nama tragove u ovome nemirnom svijetu nesklonu umjetnicima i projektima od nacionalne važnosti. Jednakom je zaigranošću naš gospar Luko pisao svoje stihove, prevodio s engleskoga, ruskoga i francuskoga, pisao članke za leksikone svjetske i hrvatske književnosti, pogovore za pjesničke zbirke hrvatskih i svjetskih pjesnika…

Njegov mar, njegova zaigranost tekstom i divljenje drugome intelektualno je poštenje koje je eksces, a ne pravilo u ovome iščašenome svijetu… Njegova erudicija je renesansna, znaju to svi koji su ikada čitali Luka ili razgovarali s njim o književnosti i glazbi… No nije samo po tome bio poseban i tako šarmantno svoj. Svojim autorskim pristupom djelu drugoga svima nam je dao vrijednu lekciju – iz života. Tako bi trebalo biti – biti svoj, no svoj raširenih ruku. U Lukovu je naručju sva književnost, i ona koju je pisao, i ona koju je prevodio – bila doma.

I mi smo voljeli našega gospara Luku. Posebnu nam je radost učinio svojim pjesničkim rukopisima Razlozi za nepovjerenje u sustav obrane od tuče (2013.) i Sedmerokuti neba (2016.) čije je objavljivanje povjerio baš nama. Dječačkom se zaigranošću radovao novopokrenutoj pjesničkoj biblioteci Rukovet.

Sve može iznenada postati nešto drugo, / početak neke nove slobode, svako novo / rođenje, svako stablo, iako sve to dugo / ne traje, zato treba pažljivo svako slovo (…), piše Luko u pjesmi Oblaci. Da. Baš tako, sve može iznenada postati nešto drugo.

Svojem se prijevodu Joyceova Uliksa vratio prošle godine, iznova ga pročitao i osvježio. Ujesen ćemo ga predstaviti na zagrebačkom Interliberu. I tada ćemo se prisjetiti našega gospara Luka i zajedničkih predstavljanja njegovih prijevoda objavljenih u biblioteci Vrhovi svjetske književnosti – prijevoda engleske srednjovjekovne poeme Sir Gawain i Zeleni vitez (2012.), potom spjeva Vitez u tigrovoj koži gruzijskog pjesnika Šote Rustavelija (2016.) i izbora iz pjesništva ruskog pjesnika Vladimira Visockog Moj cilj – Horizont (2020.).

Sjetit ćemo se i predstavljanja monografije korčulanskog slikara Stipe Nobila. Nema puno hrvatskih umjetnika kao što je Stipe Nobilo, znam, no želim podsjetiti da nema ni puno hrvatskih slikara kojima su tekstove za monografiju napisali Tonko Maroević i Luko Paljetak. Ne znam čija mi je studija bliža srcu. Lukova je studija Slikarstvo sedmog dana jedna od njegovih najzanimljivijih, najpoetičnijih. Čitam ju nakon šest godina i drhtim kao što sam drhtala i kad sam ju prvi put čitala (2018.)

»Sa slika Stipe Nobila gleda nas ono što će u nama uvijek pronaći prostore radosti vezane za trenutke kada su boje bile jedini način sporazumijevanja između nas i vatre, između nas i zraka, između nas i zemlje, između nas i neba, između nas i nas.«

Između nas i nas, dragi naš Luko… Fališ.

Tvoja Školska knjiga

BIOGRAFIJA Luka PALJETKA

Akademik Luko PALJETAK (Dubrovnik, 19. kolovoza 1943. – Dubrovnik, 12. svibnja 2024.), pjesnik, prozaist, dramski pisac, esejist, prevoditelj, pisac za djecu, redatelj i urednik, završio je u Dubrovniku Učiteljsku školu i dva semestra Pedagoške akademije.

Diplomirao je 1968. kroatistiku te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Disertacijom o književnom djelu Ante Cettinea doktorirao je 1992. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nakon studija radio je u Zadru kao redatelj i dramaturg u Kazalištu lutaka, a zatim kao asistent na Filozofskom fakultetu (1972. – 1978.). Bio je jedan od urednika Zadarske revije. Od 1997. bio je redoviti član HAZU, dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (SAZU) od 2001. i prvi inozemni član Akademije ruske književnosti (ARS) u Moskvi od 2011. godine.

LUKOVE KNJIGE u izdanju ŠKOLSKE KNJIGE

 PJESNIČKE ZBIRKE

Razlozi za nepovjerenje u sustav obrane od tuče, 2013.

Sedmerokuti neba, 2016.

 PRIJEVODI

George Gordon Byron: Childe Harold, 2000.

Oscar Wilde: Sretni princ i druge bajke, 2004.

Ivan Cankar: Istina i ljubav, 2012.

Sir Gawain i Zeleni vitez, 2012.

Šota Rustaveli: Vitez u tigrovoj koži, 2016.

Lewis Carroll, Alica u Zemlji čudesa (bojanka), 2017.

Vladimir Visocki, Moj život – Horizont, 2020.

James Joyce, Uliks (u pripremi)

 POGOVORI I ČLANCI

Dragutin Tadijanović: Neprolaznost prolaznosti (Pjesme za Tadiju – Tadijanović, Pjesnik i orah, Tadiji, dragom; Hrast), 2004.

Milan Rakovac: Cha for Kids, 2004.

Džemal (Džemaludin) Latić: Srebrenički inferno, 2015.

Leksikon svjetske književnosti – Pisci, 2005.

Leksikon hrvatske književnosti – Djela, 2008.