… osnovnoškolske djece te da emocionalno blagostanje i akademski uspjeh idu ruku pod ruku.  

Statistički podatci pokazuju da 10 posto djece ima klinički dijagnosticiran psihički problem ili problem u ponašanju te da se polovica cjeloživotnih mentalnih bolesti razvije prije 14. godine.

Stoga je apel za školskim aktivnostima u ovom području sve glasniji. Ovo istraživanje polako počinje ulaziti u obrazovnu politiku, dok škole počinju shvaćati svoju ulogu u pružanju širokog spektra praksi koje potiču mentalno zdravlje djece – umjesto usmjeravanja samo na kognitivnu stranu obrazovanja kojoj se u prošlosti davala prednost.

Međutim, pokušaji da se pokrenu programi podrške mentalnom zdravlju u školama pokazali su da je poticanje emocionalnog zdravlja mladih mnogo složeniji zadatak nego što se isprva mislilo.

■  MJEŠOVITI REZULTATI  ■ 

Školski programi za poticanje emocionalnog zdravlja djece kreću se od ciljane pomoći za pojedince s prepoznatim poteškoćama – poput kognitivno-bihevioralne terapije – do pristupa kojima je svrha poboljšati društveno i emocionalno učenje za sve, poput programa PATHS (eng. Promoting Alternative Thinking Strategies – Promicanje alternativnih strategija razmišljanja).  

Razne studije i neke škole izvještavaju o obećavajućim rezultatima ovih vrsta programa, ali školski kognitivno-bihevioralni programi i druge slične intervencije općenito nisu uspjele pokazati dugotrajnije pozitivne učinke na simptome tjeskobe i depresije među djecom.

Također, dva su pokušaja implementiranja programa PATHS – koji promiče emocionalne i društvene kompetencije, sa svrhom smanjenja agresije i problema u ponašanju, istodobno pojačavajući akademski uspjeh – dala razočaravajuće rezultate u nekoliko engleskih škola.

S obzirom na sadašnje dokaze, čini se da nema jamstva da će uvođenje programa poput ovih imati pozitivan i kontinuiran utjecaj na djecu. No, što tad možemo napraviti da bismo pomogli djeci da se razviju u emocionalno zdrave odrasle osobe? Odgovor leži u integriranom pristupu učenju.

■  PITANJE IMPLEMENTACIJE  ■ 

Postoji niz faktora koji bi mogli imati utjecaj na to kad, i u kojim kontekstima, programi za podršku emocionalnog zdravlja mogu biti najuspješniji. Glavno je pitanje implementacija: pokrenuti čak i one teoretski čvrste i istražene programe u većem broju škola već je samo po sebi izazov, koji postaje još veći u kontekstu svakodnevnih ograničenja i pritisaka u obrazovanju.

Posljednji izvještaj o poticanju emocionalnog zdravlja djece u osnovnim školama u Ujedinjenom Kraljevstvu naglašava da školski sustavi moraju biti međusobno snažno povezani kako bi istraživačke dokaze pretvorili u kontinuirane pozitivne učinke. Školama je dostupno mnogo programa, ali stvarni uspjeh intervencije i prevencije ne može se pripisati nijednome od njih – uspjeh ovisi o načinu na koji se program provodi unutar integriranih školskih sustava.

Jednostavnije rečeno, emocionalno zdravlje mora postati osnovni dio svih školskih sustava, a ne samo još jedna stavka na popisu koja se tek mora izboriti za svoje mjesto.

Međutim, to je lakše reći nego učiniti. Zasad nema nikakve utemeljene baze podataka koja bi informirala školsko osoblje i političare o tome kako su programi pružanja podrške mentalnom zdravlju, kurikulum, osoblje i vanjski suradnici koordinirani da bi se maksimalno poticalo emocionalno zdravlje osnovnoškolske djece. Ako su pokušaji da se podrži blagostanje djece povezani sa širom vizijom škole, tad se rad na emocionalnom zdravlju mora doživljavati kao nešto što leži u samoj srži učinkovitog poučavanja i učenja u budućnosti.

Naš izvještaj poziva na istraživači rad s malim brojem škola, u suradnji sa stručnom podrškom i podrškom na državnoj razini kako bi se ispitao okvir koji bi mogao objaviti aktivnosti diljem školskog sustava u cjelini. Tek se tad možemo zaista početi baviti pitanjem kako najbolje pružiti podršku emocionalnom zdravlju naše djece u školama.

……………………

NAPOMENA

• Portal The Conversation neovisni je izvor vijesti i stavova iz akademske i istraživačke zajednice. Njihov tim profesionalaca surađuje sa sveučilištima i istraživačkim institutima te stručnjacima koji svoje znanje žele podijeliti sa širom publikom.
• Izvor: https://theconversation.com
• Photo by Verne Ho on Unsplash