…kao sredstvo izbora za društveno, ekonomsko i kulturološko poboljšanje diljem svijeta.

Često smatrani neovisnima i objektivnima, novi rezultati PISA-inih testova pokazuju da Velika Britanija i SAD ne čine nikakav znatan napredak od svojih prijašnjih pozicija na ljestvicama. Australija, Švedska i Škotska su pale na ljestvicama, a Rusija i Poljska se poboljšale, dok istočnoazijski sustavi poput Singapura, Hong Konga i Šangaja ostaju daleko iznad svih ostalih.

PISA daje dvosatni test s višestrukim izborom 15-godišnjacima u 64 zemlje ili ekonomske regije, koji mjeri njihovu sposobnost u matematici, čitanju i znanosti. Prvi put je uveden 2000., a rezultati se koriste kako bi utjecali na politički i javni sentiment te da bi se manipuliralo školskim politikama.

Što može biti loše u tome da znamo što više o edukacijskoj uspješnosti svojih učenika?

Ako edukacijsku uspješnost možete izbrojiti, tada ona mora biti stvarna, a ako je stvarna, tada zasigurno odražava nekakvo realno stanje.

Andreas SCHLEICHER, direktor obrazovanja OECD-a i “arhitekt” PISA-inih izvještaja, jednom je rekao da smo bez podataka „samo još jedna osoba sa svojim mišljenjem“.

Mislim da se možemo složiti kako je to čista glupost i da stvari nikad nisu tako jednostavne. Baš poput istraživanja koja se provode u kvantnoj fizici – pokušavamo li promatrati jedno svojstvo nekog objekta, često ćemo propustiti neko drugo svojstvo koje može biti jednako važno.

BROJEVI I STVARNOST

Ako je Schleicher mislio na „podatke“ u općenitom smislu, tada bi rasprava mogla biti drugačija, ali on doslovno misli na brojeve – specifične brojeve koji više cijene prisjećanje podataka nad drugim oblicima znanja.

Naravno, takav neprovjerljivi prijedlog koji sugerira da PISA predstavlja edukacijske sustave i vještine sudionika pojačava status nekog tko razmišlja tako da mu je glavna stvar promoviranje fokusa na brojeve kao rješenja za globalne edukacijske izazove.

Međutim, življenje u stvarnom svijetu proživljenog iskustva umjesto u virtualnom svijetu OECD-ovih birokrata moglo bi nas ponukati da budemo oprezni.

Mi smo došli do stadija u kojem vlade vladaju prema ideološkim opsesijama i predispozicijama, a populacije su nepovjerljive prema brojevima.

Uzmimo primjer Brexita i Donalda Trumpa.

Brojke sugeriraju kako nije preporučljivo da Velika Britanija napusti EU te kako je malo vjerojatno da će Trump biti sposoban ili voljan uvesti promjene u trgovinu i oporezivanje koje bi koristile razvlaštenim američkim radnicima.

Ali, ljudi su svejedno glasovali za njih – suprotno vlastitim interesima.

Takvi primjeri sugeriraju da su druge stvari u igri, osim činjenica, i da se brojke često koriste kako bi se provele politike koje sami brojevi ne podržavaju.

U svijetu političkih laži mediji i političari stvorili su moralni ekvivalent između raznoraznih argumenata, bez obzira na njihovu kvalitetu.

POLITIČARI SE PONAŠAJU kao da je svaki prijedlog jednako dobar ili loš kao i svaki drugi, i kao da nema prijedloga koji ne možemo odbaciti s obzirom na ono što brojke pokazuju.

Schleicher i njegov sustav bodovanja znatno pridonose toj korozivnoj kulturi PISA-inom promocijom brojevnih ljestvica na ograničenom nizu instrumenata za ocjenjivanje.

Unatoč ambivalentnom odnosu fokusiranosti na brojke i školsku politiku, čini se da su vlade sve uplašenije PISA-inim procesom koji utječe na njihove reforme školskih praksi.

Američka vlada je, na primjer, iskoristila PISA-ine rezultate DA BI OPRAVDALA UVOĐENJE programa „Race to the top“, koji je znatno povećao broj ocjenjivanja, testova i rangiranja učitelja i učenika te uveo lažnu ekvivalenciju između vrlo različitih institucija.

• To je također stvorilo kratkoročne ciljeve učenja, umjesto koherentnog prikaza predmeta učenja.

I, što je još gore, PISA se koristi u neprekidnom procesu „ispravljanja pogrješaka edukatora“. Tako je u Velikoj Britaniji Michael Gove, bivši ministar obrazovanja, uveo svoju reformu engleske edukacije koja je bila vođena PISA-inim usporedbama.

…………………..

U osnovi OECD-ove retorike je vjerovanje u jedinstveni iskaz o profesionalnoj edukaciji koji mogu dati samo brojke.

…………………..

Međutim, zemlje koje postižu visoke rezultate, poput Singapura, Kanade, Hong Konga, Finske, Kine i Japana, imaju malo zajedničkog strukturalno ili pedagoški – osim možda istinskog poštivanja edukacije.

…………………..

OECD nam također NE GOVORI da su brojevi varljivi od samog početka. Oni u prvi plan stavljaju neke stvari na štetu drugih. Tendencija zajedničkom setu ispitnih predmeta ne uzima u obzir suptilan odnos između, na primjer, stjecanja brojnih vještina i njihove kreativne upotrebe.

Nisu svi ispitni predmeti primjenjivi na svakog učenika, brojke su sićušne i selektivne, a osim toga je slaba praksa predtestiranja.

Ironično, jedna od najvažnijih optužnica protiv PISA-e može se vidjeti u SAD-u i Velikoj Britaniji. Unatoč njihovoj osrednjoj uspješnosti, neizmjerno su kreativni i obično su mjesta izbora sveučilišnog obrazovanja.

Čak se i u časopisu China Daily nedavno pojavio članak koji je sugerira da je edukacija više od zbroja nekoliko selektivnih brojki. Problem nije u tome da nam brojke ništa ne govore. Osim velikih metodoloških mana, one nam ne govore puno – i zasigurno ni blizu onoliko koliko bi političari, mediji, sveznalice i razni tzv. stručnjaci željeli da vjerujemo.

……………………

NAPOMENA:

• Portal The Conversation je neovisni izvor vijesti i stavova iz akademske te istraživačke zajednice. Naš tim profesionalaca surađuje sa sveučilištima i istraživačkim institutima te stručnjacima koji svoje znanje žele podijeliti sa širom publikom.
• Izvor: theconversation.com