U odgoju djece nije stvar u tome što smo im kazali, nego što smo im pokazali svojim ponašanjem. Nažalost, puno je lakše reći i stoput ponoviti, nego se dosljedno ponašati tako kako želimo da se naše dijete jednoga dana ponaša.

Nekoliko je ponašanja o kojima je zgodno porazgovarati s roditeljima i navesti ih da se zamisle:

1. NE PRIJETITE SVOM DJETETU ŠKOLOM I UČITELJEM, NE PRIKAZUJTE IH KAO NEPRIJATELJE. Roditelji i učitelji su partneri u istome poslu: odgoju djeteta. Da bi uspješno surađivali ne moraju se slagati, mogu čak imati i posve suprotne stavove o načinu odgoja djece, ali nipošto se ne smiju oko toga prepucavati preko djeteta. 
2. UVUCITE SVOJE DIJETE U RJEŠAVANJE MALIH SVAKODNEVNIH ŽIVOTNIH PROBLEMA I NAUČITE GA DA SE RADUJE ZBOG SVEGA ŠTO JE NAUČILO RJEŠAVAJUĆI IH. Potaknite ga da progoogla i otkrije kako da odštopate začepljen odvod, kako da se riješite puževa u vrtu, otključate auto koji se automatski zaključao, a ključ je ostao u motoru… Na taj će način učenje naučiti doživljavati kao životno važnu aktivnost, a ne nešto što se mora raditi samo u školi i samo zbog ocjena.
3. OSLOBODITE SE ZABLUDE DA VISOKA INTELIGENCIJA VAŠEGA DJETETA AUTOMATSKI ZNAČI DA MORA IMATI DOBRE OCJENE U ŠKOLI. Ocjena nije pokazatelj nečije pameti ili gluposti, ona je samo pokazatelj njegove vještine učenja i preuzimanja odgovornosti da obavi ono što mora.  Vrlo često učenikova inteligencija i njegove ocjene nemaju baš puno veze. Ima izrazito inteligentne djece koja imaju jako loše ocjene i jedva prosječno inteligentne djece koja su odlikaši. Stvar je samo u tome zna li dijete učiti ili ne zna, je li razvilo radne navike ili nije, je li se u stanju motivirati da napravi ono što treba i ostati usredotočen dok ne obavi posao do kraja…  Učenje vještina, tehnika, poput plivanja i vožnje biciklom. Svatko vremenom može naučiti učiti ako se potrudi i ako mu  je do toga stalo.
4. NE PRAVITE DRAME OKO JEDINICE. Jedinica nije ni kazna, ni presuda, nego – poruka. Učitelju je jednica poruka da nije uspio doprijeti do učenika i dovoljno ga motivirati da nauči ono što je trebao naučiti. Roditelju je jedinica poruka da dijete treba mijenjati načine na koje uči. Učeniku je jedinica poruka da treba promisliti o svom učenju i otkriti u čemu je njegov problem. U nemotiviranosti? U brzopletosti? U nedostatku nekih vještina? U krivom načinu učenja? Možda bi mu učenje bolje išlo kad bi učio s nekim vršnjakom iz razreda? Kad bi o rješenjima za probleme na koje zapne prodiskutirao s prijateljima preko Skypea? Kad bi naučio praviti bilješke iz kojih će učiti? Kad bi si u učenju pomogao gledajući edukativne videe s YouTubea? Kad bi ono što sam uči poučavao svoga mlađeg brata ili sestru? Ne postoje na svijetu dva čovjeka koja uče na isti način i nema recepta za učenje koji svima odgovara. Svatko može naučiti učiti, ali kvaka je u tome da sam mora otkriti način koji baš njemu najbolje leži. Pogreške koje pritom učini odlične su lekcije: iz njih uči kako ne treba učiti i što treba promijeniti.
5. ČITANJE (LEKTIRE) UPORNO PRIKAZUJTE DJETETU KAO NAGRADU, A NE KAO KAZNU. Nikad, baš nikad u ljutnji nemojte reći djetetu da za kaznu mora otići u svoju sobu i čitati. Naprotiv, kad dijete učini nešto dobro, recite mu da zaslužuje nagradu: da može otići u svoju sobu i u miru čitati. Jedna te ista knjiga zvuči sasvim drukčije čitaš li je za kaznu ili za nagradu. Bit ćete svome djetetu uvjerljiviji ako i sami sebi za nagradu katkad priuštite čitanje dobre knjige i pobrinete se da vaše dijete vidi da u tome uživate. Čitanje nije samo preduvjet svakog učenja, ono je dragocjeni alat kojim brusimo svoje vještine razmišljanja i rješavanja problema.

 Odgoj djece zapravo je jednostavan ako se sami  uporno trudimo biti onakvi kakvi želimo da naša djeca jednoga dana postanu… i ako smo dovoljno strpljivi da ne dignemo ruke od njih svih onih beskrajno dugih godina dok to ne dočekamo.

Piše: Dinka JURIČIĆ