Dinka JURIČIĆ, urednica za cjeloživotno obrazovanje u Školskoj knjizi i motivacijska govornica... Uživa u učenju koje nikad nije bilo tako lako i tako izazovno kao danas. Internet koristi kao svoju osobnu golemu knjižnicu u kojoj joj je sve dostupno. Društvene su mreže njezina Agora. Sve što nauči dijeli dalje. Čvrsto vjeruje da se znanje množi dijeljenjem.
ŠKOLA BEZ ZIDOVA [03]
Osjećaj smisla – drugi čarobni sastojak formule za učenje
objavljeno: 22. travnja 2020.

Mnogim se učenicima u početku činilo da su i štrajk učitelja i zatvaranje škola zbog virusa – dobra fora. Sad, međutim, vjerojatno više nema nijednog učenika koji ne čezne da se vrati u razred, da ponovno vidi svoje prijatelje, učitelje, svoju simpatiju, da se druži s ekipom na odmorima… Škola učenicima, naime, nije samo mjesto gdje se uči i dobivaju ocjene, škola im je i središnje mjesto svakodnevnoga druženja, zafrkancije, prilika da budu viđeni, da ispadnu pametni, zanimljivi, duhoviti, da se izjurcaju i nasmiju… Škola na daljinu je i druženje na daljinu, ali bez svih tih zavodljivih socijalnih začina koji daju okus satima i odmorima.

Kad učenik sebi počne postavljati pitanje Zašto da učim (kad ionako…)? – sve krene nizbrdo. Zašto da učim kad se ocjene dijele bez veze, kad mi to što učim ni za što neće trebati, kad ne mogu van, kad roditeljima nad glavom visi opasnost od gubitka posla, kad virus ionako sutra može napasti mene ili nekog člana moje obitelji, a potres nas može u nekoliko sekundi ostaviti bez doma?

Svima nam je situacija nova, nitko za nju nije pripremljen, svatko se trudi plivati onako kako misli da je najbolje. A na kraju ispada da roditelji pokušavaju biti učitelji, da učitelji padaju s nogu od iscrpljenosti pokušavajući smisliti, organizirati i provesti nastavu na daljinu, a da učenici uglavnom – ne  uče jer ne vide smisla… Nitko živ ne zna što će i koliko zapravo znati na kraju godine i kakve će veze ocjene koje dobiju imati s njihovim stvarnim znanjem.

Da bismo svi imali osjećaj smisla u poslu koji želimo uspješno obaviti, moramo se složiti oko toga što tko NE TREBA RADITI.

Roditeljima NIJE posao

Roditeljima NIJE posao tumačiti djeci gradivo i rješavati njihove zadatke. Dovoljno je da osiguraju djeci uvjete za rad, prate radi li njihovo dijete i može li samo riješiti zadatke. Ako vide da se dijete ne trudi (ili se trudi, ali mu ne ide) neka se obrate učitelju s problemom i zamole za savjet i pomoć.

Učiteljima NIJE posao

Učiteljima NIJE posao da se ubijaju od posla snimajući sate i sate svojih predavanja, praveći prezentacije za svaki sat, smišljajući kvizove i čitajući učenicima lekcije…

Posao učitelja jest da potiče učenike koji mogu sami, a savjetom i objašnjenjima pomaže onima koji mu se obrate za pomoć. Treba se osloboditi svih poslova koji mu gutaju vrijeme potrebno za komuniciranje s učenicima. Snimanjem svojih predavanja i prezentacija ne samo da rasipamo svoje vrijeme, nego zapravo frontalnu nastavu iz prošlih stoljeća tek odijevamo u novo ruho, a učenicima – umjesto da ih usmjeravamo na samostalno čitanje, promišljanje  i učenje – nudimo tek gutanje sažvakanih sadržaja.

a] Struktura klasičnog sata u razredu traje 45 minuta: učenik dobiva informaciju, objašnjenje koncepata, elementarnu vježbu te zadatke za samostalno vježbanje i učenje kod kuće (za što će mu biti potreban barem još barem jedan sat).

b] U strukturi „sata“ nastave na daljinu, umjesto tumačenja, učenik od učitelja dobiva podatke o tome što konkretno treba moći odgovoriti, objasniti i napraviti te prijedlog izvora odakle može krenuti u istraživanju i učenju. Dovoljno je nekoliko minuta za najavu i izvore: učitelj si ne može dopustiti potrošiti svoje vrijeme na pripremanje vlastitih sadržaja jer mu očajnički treba vremena za kvalitetno mentoriranje i komuniciranje s učenicima i roditeljima koji mu se obraćaju.

Učenicima NIJE posao

Učenicima NIJE posao da gledaju snimke na kojima im učitelji tumače nastavne sadržaje i gnjave se rješavanjem bezbrojnih kvizova. Njihov je posao:

a] razmisliti o pitanjima na koja treba odgovoriti, konceptima koje treba objasniti i zadatcima ili problemima koje treba riješiti

b] pregledati izvore koje im je učitelj predložio (udžbenik, linkove, literaturu…) pa procijeniti je li im to dovoljno jasno da mogu samostalno napraviti što se od njih traži; (ako uistinu procijene da to već znaju i mogu, neka ne gube vrijeme i ne gnjave se besmislenim: neka preskoče tu lekciju i bave se nečim drugim)

c] ako nikako ne razumiju objašnjenja u predloženim izvorima, mogu pokušati pronaći neke druge izvore u kojima su im objašjenja jasnija i jednostavnija

d] ako i dalje ne razumiju i ne mogu samostalno naučiti što je potrebno i riješiti zadano, vrlo konkretnim pitanjem o tomu što ne razumiju trebaju se za pomoć obratiti razrednom forumu ili svom učitelju.

Zamislite samo koliko bismo se nepotrebnih frustracija, živciranja i gubljenja vremena riješili kad nitko od nas ne bi radio ono što mu nije posao! Kad bismo se svi posvetili samo onomu što doista jest naš posao, sav bi trud odjednom imao smisla i odmah bismo osjetili njegove rezultate.

 Autor: Dinka JURIČIĆ