Nastava na daljinu
KAKO BITI UČITELJ I RODITELJ TIJEKOM POUČAVANJA NA DALJINU
Ja sam učiteljica i moja vlastita djeca zaostaju u virtualnom školovanju
objavljeno: 31. svibnja 2020.

Kada smo u ožujku krenuli s poučavanjem na daljinu, pomislila sam: „Ja to mogu.“ Poučavam učenike petog razreda, prilično se dobro snalazim na računalu, sama izrađujem izvore i sadržaje za mrežno poučavanje i smatram se vrlo organiziranom osobom. Mislila sam da će biti lako pronaći ravnotežu između uloge učitelja i roditelja.

Bila sam potpuno u krivu.

Poučavanje na daljinu dok ste učiteljica i još k tomu majka, jedna je od najtežih stvari koju sam ikada morala napraviti.

Razlika između poučavanja učenika i poučavanja vlastite djece

Imam dvojicu sinova od 5 i 6 godina. Moj stariji sin ove godine završava predškolu, a mlađi će najesen krenuti u vrtić. Kada smo krenuli s poučavanjem na daljinu, nisam mislila da će mi biti teško poučavati svoje dječake kod kuće, međutim, otkrila sam da moja djeca mnogo bolje slušaju kada su u školi.

Bilo je zaista teško potaknuti starijeg sina da izvrši svoje zadatke na mreži. Slušanje videozapisa, završavanje aktivnosti i slušanje mojih uputa jednostavno nije toliko zabavno kao što je boravak u njegovoj predškolskoj učionici. Čak sam pokušala pogledati videolekcije i sama ga poučavati. Reakcija je moga sina bila: „Moja učiteljica to radi drugačije!“

Tijekom prvih nekoliko tjedana shvatila sam da nema smisla gubiti živce zbog toga. Odlučila sam provesti kvalitetno vrijeme sa svojom djecom uz čitanje i aktivnosti koje nam omogućuju da uživamo u međusobnom društvu. Međutim, prije koji dan

moj je sin Jake razgovarao s jednim od svojih predškolskih prijatelja putem aplikacije FaceTime. Prijatelj ga je upitao kako napreduje sa školskom zadaćom.

Jake je odgovorio: „Ne radim zadaću baš često!“

Nisam mogla ne nasmijati se, ali zatim sam malo razmislila o njegovoj izjavi i udario me trenutak istine…

Naravno, mama je kriva…

Baš kada sam mislila da moja djeca izvršavaju barem ono što sam ja smatrala esencijalnim zadatcima i ono što će uzrokovati manje stresa, počela sam se osjećati krivom. Odvojila  sam mnogo vremena za stvaranje Google Clasrooma za svoje učenike odgovarajući na poruke roditelja te održavajući sesije na Google Meetu. Počela sam osjećati krivnju zbog toga što provodim previše vremena u svojoj virtualnoj učionici, a premalo uz svoju djecu.

Vrlo je teško pronaći ravnotežu između poučavanja na daljinu i uloge majke. Ironično je to što sam, prije cijele ove situacije s poučavanjem na daljinu, uspjela pronaći stanovitu  ravnotežu između uloge roditelja i uloge učitelja. Međutim, nova me situacija potpuno  izbacila iz takta. Mislila sam da ću sada moći provoditi više vremena s obitelji, ali zapravo sada provodim i više vremena nego prije na pripremanje za školu na daljinu. Čim sam otkrila da je u redu ne gristi se zbog svake male stvari u vezi s predškolskom zadaćom starijega sina, shvatila sam da se i roditelji mojih učenika vjerojatno osjećaju isto. A bilo je i vrijeme da smanjim količinu posla koju sam njima dodijelila.

Nikada prije nismo bili u takvoj situaciji

Znam da svi mi učimo u hodu i da svi želimo ono što je najbolje za naše učenike i našu djecu. Primila sam poruke od učiteljice svoje djece koje je poslala jer je zapazila da nismo predali zadatke na Google Classroomu.

Majčinska krivnja.

Primila sam poruke od kolega koji su me pitali zašto dopuštam učenicima da preskaču zadatke.

Učiteljska krivnja.

Međutim, također sam primila poruke od roditelja koji su mi zahvaljivali zbog toga što sam njihovoj djeci dala manje posla i više vremena. Uz to, uživam provodeći vrijeme sa svojim sinovima u aktivnostima koje nas opuštaju i uz koje se osjećamo dobro.

Znam da sam pod stresom, stoga pokušavam napraviti što mogu da bi drugi bili manje pod stresom. Svi smo mi preplavljeni. Ako naša djeca ne zadovolje SVAKI POJEDINI STANDARD pri učenju na daljinu tijekom PANDEMIJE…to je u sasvim u redu.

Mi nismo nikada prije bili u takvoj situaciji te smatram da je ključna stvar koju moram imati na umu, kao majka i kao učiteljica tijekom poučavanja na daljinu, to da se naša djeca ugledaju na nas i promatraju kako reagiramo, kako se nosimo sa situacijom te kako podupiremo njihove emocionalne potrebe tijekom ove krize.

■ NAPOMENA ■ piše: Marine FREIBRUN, učiteljica u Južnoj Kaliforniji ■ SAD: We Are Teachers mrežna je zajednica učitelja i eduaktora sa svrhom inspiriranja učitelja te pružanja pomoći dijeljenjem ideja primjenjivih u učionici, kao i savjeta i humora motiviranoga školom i poučavanjem. ■ izvornik: weareteachers.com