– Umjesto pokušaja premještanja nastave u virtualni oblik, obrazovne bi vlasti trebale podržati roditelje u obrazovanju djece kod kuće – kaže Bethany MANDEL, urednica i kolumnistica, koja razlaže aktualnu obrazovnu situaciju u SAD-u. I roditelji i djeca iscrpljeni su prekomjernim sjedenjem pred zaslonima računala, a budućnost obrazovanja nalazi se u školovanju odnosno obrazovanju djece kod kuće. Nakon krize uzrokovane pandemijom pogled roditelja na obrazovanje vlastite djece više neće biti ni približno isti.

Kao majka koja za svoje dijete primjenjuje školovanje kod kuće, posljednje sam tjedne provela bodreći svoje prijateljice. Kažu mi kako im dani prolaze u analizama i rješavanju  problemskih zadataka preuzetih na videokonferencijama.

Kad se ne nalaze nad djetetovim ramenom upućujući ga u problemske zadatke iz matematike, ispisuju radne listove ili ih skeniraju kako bi ih riješene vratile učitelju.

Za roditelje jednog djeteta, to je iscrpljujuće, ali za one s troje ili četvero djece, praktički je nemoguće.

Mnoge od tih mama ispričale su mi kako kraj dana dočekaju u suzama – ili i cijeli dan provedu u suzama.

Frustracije tih majki zapravo su eho one izraelske majke četvero djece koja je nedavno postala viralno popularna u vrišteće-molećivu videozapisu upućenom učiteljima, koji je snimila u svojem automobilu. Ondje je rekla: „Slušajte. To ne funkcionira… to učenje na daljinu. To je nemoguće!“

Zatim je dodala: „Raspadam se na komade!“

„Ako ne umremo od korone, umrijet ćemo od učenja na daljinu… Molim vas, ukinite ga. Spustite nogu s papučice gasa. Ostavite ih da jednostavno žive.“

Lijepa je to poruka za učitelje i administratore koji iz dana u dan rade na izradi ad hoc nastavnih planova i programa bez ikakve prethodne najave. Ali nije nužno da roditelji preklinju učitelje da popuste papučicu gasa. Roditelji se mogu, a i trebaju,  jednostavno – isključiti. 

Mnogi su školski okruzi pokušali usmjeriti školovanje u obiteljske domove svojih učenika, ali nije jednostavno provesti školovanje kod kuće. Zato mnogi koji primjenjuju školovanje kod kuće (homeschooling), upotrebljavaju naziv obrazovanje kod kuće, ne školovanje. Obrazovanje kod kuće uključuje razumijevanje da djeca mogu učiti dok obavljaju svakodnevne zadatke. Pečenje kolača može poučiti matematici, prirodoznanstvenim predmetima i domaćinstvu. Sjedenje na trosjedu i čitanje Charlottine mreže petašiću, trećašu i predškolcu računa se kao „škola“. Kao i šetnja prirodom i izrada herbarija.

Kao majka koja školuje djecu kod kuće, postavljam vlastiti program i vlastiti raspored. Imamo slobodu planiranja pri čemu uzimamo u obzir raspored spavanja dojenčeta i djeteta vrtićke dobi, moje radno vrijeme i aktivnosti kojima se bave moja djeca.

Obrazovanje moje djece moja je odgovornost i kreirano je sukladno potrebama naše obitelji.

Situacija u koju je sada iznenada i nevoljko gurnut gotovo svaki roditelj u Americi, ne može se znatno razlikovati od toga.

Obrazovanje po principu „jedan oblik odgovara svima“  jedva je primjenjivo i u učionici, a s djecom raštrkanom po različitim kućanstvima gdje rade samostalno, potpuno je neizvedivo.

Većina se djeca ove kalendarske godine neće vratiti u škole; školski su okruzi već potvrdili to razdoblje, kao i mnoga sveučilišta. Roditelji su u svemu tome ne samo nekoliko tjedana, već i nekoliko mjeseci.

I je li to način na koji obitelji žele provoditi sljedeće mjesece? Sjedeći u zatvorenom prostoru i zureći u zaslon računala šest sati dnevno? Većini odraslih teško je zadržati se na internetskim sastancima u tolikom opsegu tijekom jednoga dana; potpuno je nerazumno to očekivati ​​od djeteta mjesecima. A može dovesti i do poremećaja u ponašanju.

U nedavnoj raspravi na Facebooku o ispadima uzrokovanim pretjeranom izloženošću  djece računalu, jedna je majka napisala:

„To izaziva veliki prijepor u našoj obitelji jer toliko vremena pred ekranom za nas ne predstavlja nikakvu vrijednost. Kad se odmaknu od računala, djeca procvjetaju. Međutim, toliko vremena pred ekranom ono je što se očekuje da bi poučavanje na daljinu bilo uspješno.“

Škole i dalje mogu imati konstruktivnu ulogu, pa ako i ne održavaju internetsku nastavu za djecu koja su ostala u svojim domovima.

Umjesto da troše vrijeme na nastavu na mreži i videorasprave, trebale bi omogućiti roditeljima tečaj poučavanja, pružiti fleksibilne individualne planove i prijedloge te djelovati kao „telefonska linija“ za pomoć u poučavanju.

Kada sam za svoju djecu odabrala školovanje kod kuće, moja je prednost bila to što sam za sobom imala godine proučavanja literature o teoriji obrazovanja i najboljim praksama, čime sam se pripremila za školovanje kod kuće kada mi djeca jednom dosegnu školsku dob.

Roditelji diljem zemlje bačeni su kao loši plivači ili neplivači u najdublji dio bazena i dobro bi im došla dodatna pomoć.

Roditelji, učitelji i administratori trebaju razumjeti jedinstvenu prirodu obrazovanja kod kuće.

Svaka obitelj izgleda različito i ima različite potrebe.

Neka djeca nemaju braću i sestre, druga ih imaju mnogo. Neka djeca imaju roditelje kojima engleski nije prvi jezik i koji će mnogo lakše davati upute na materinskom jeziku. U nekim obiteljima oba su roditelja zaposleni i pokušavaju u svoj dnevni raspored uklopiti i obrazovanje djece. U nekim obiteljima roditelji su zbog krize izazvane pandemijom ostali bez posla.

Na koji bi način bilo najbolje iskoristiti vrijeme naše djece u idućim tjednima i mjesecima?

Ako je šef kuhinje koji je ostao bez posla, sada kod kuće, hoće li njegova djeca imati više koristi od toga da im pomaže rješavati zadatke iz matematike ili da ih nauči kuhati?

U idućih nekoliko mjeseci iz korijena će se promijeniti način na koji roditelji razmišljaju o obrazovanju svoje djece. U ovim trenutcima, odgovorni su za to. Zato je vrijeme daroditelji dobiju znatniju ulogu u školovanju svoje djece.

Roditelji, a ne učitelji i administratori, na prvoj su crti, i stoga roditelji, a ne učitelji i administratori, moraju postaviti raspored i prioritete.

■ NAPOMENA ■ piše: Bethany MANDEL, urednica i kolumnistica■ SAD: The Atlantic – kulturno-politički časopis koji izlazi od 1857. godine te se smatra jednim od najstarijih i najuglednijih tiskovina u SAD-u ■ izvornik: theatlantic.com ■ Photo by Anita Jankovic on Unsplash ■ Photo by Andrew Ebrahim on Unsplash ■