Jučer smo imali SAT RAZREDNIKA. Uvijek ponedjeljkom prvi sat. Zadala sam zadatak i  djeci i roditeljima. A zadatak je bio jutarnji intervju, uz kavu i čaj. Jedni drugima postavit će pet pitanja i zapisati sugovornikove odgovore.

Zanimalo me kako se obitelji osjećaju nakon dva tjedna izolacije, što im nedostaje, boje li se čega, kako krate vrijeme.

Vrlo brzo su mi poslali odgovore, ali i neke fotografije. Sretni su što su zajedno, živi i zdravi. Shvaćaju vrijednost obitelji.

Obitelji postaju čvršće, jače se povezuju i to je izvrsno unatoč svemu što nas tišti.

OVAKO SU ODGOVARALA DJECA RODITELJIMA:

Kako se osjećaš sad kad smo dulje vrijeme doma?

■ Osjećam se i tužno i sretno.

■ Mama, tužna sam jer ti moraš ići na posao i zato što mi nedostaju prijateljice.

■ Sad kad smo dulje vrijeme doma, osjećam se pomalo tužno jer mi nedostaju prijateljice i učiteljice.

■ Osjećam se dobro, ali mi nedostaju prijatelji.

■ Ja bih radije bila u školi.

■ Sada kad se dulje vrijeme nalazimo kod kuće, ja se osjećam jako dobro. Nedostaju mi prijatelji, učiteljice i rodbina, ali sam sretan jer mogu biti s obitelji cijeli dan, duže odspavati i puno se igrati.

■ Doma mi je dobro, ali mi je bolje u školi s prijateljima. Katkad mi je dosadno, ali onda izmislim neku igru pa se zabavim.

■ Osjećam se tužno što ne mogu ići van igrati se s prijateljima.

■ Sada kad sam dulje doma, malo mi je dosadno i pomalo sam tužan.

■ Pa sad dok smo doma mi je baš dosadno.

■ Osjećam se iznervirano i ne sviđa mi se ovakvo školovanje. Puno mi je zanimljivije biti u normalnoj školi, s normalnim učiteljicama i normalnim prijateljima.

■ Osjećam se dobro iako zbog potresa nismo doma. Družim se s bratićima.

■ Osjećam se dobro, sretan sam, a katkad je i dosadno.

■ Sretna sam jer se ne trebam rano buditi. Tužna sam jer mi nedostaju moji prijatelji i aktivnosti.

Što ti je dobro / lijepo?

✿ Mogu se više družiti sa svojom obitelji

✿ Lijepo mi je kad mama neke dane ostane doma.

✿ Dobro mi je što se ne moram rano buditi, mogu trenirati kod kuće kad god poželim, mogu više svirati klavir i više se družiti s mojim zamorcem.

✿ Lijepo mi je razgovarati mobitelom s prijateljicom.

✿ U ovoj situaciji mi je dobro jer se mnogo družim s mamom, tatom i bratom. Nikome se nikuda ne žuri i imaju mnogo vremena za mene. Tata me je dobro naučio igrati stolni tenis.

✿ Lijepo mi je što sam s mamom i tatom, što mogu dugo biti budna i što se mogu dugo igrati.

✿ Sad mi je lijepo to što mogu duže spavati.

✿ Lijepo mi je što se mogu više družiti s bratom i roditeljima.

✿ Dobro mi je što ću dobiti psa pa neće više biti dosadno. Dobro mi je što mogu vidjeti svoj razred (na ZOOM-u).

✿ Dobro mi je što mogu dugo spavati, gledati TV i jesti bakine kolače. Super mi je što smo na selu, što smo vidjeli bake i djeda i izbjegli potres u Zagrebu.

✿ Dobro mi je što mogu jesti tokom nastave.

✿ Lijepo mi je što sam na sigurnom.

✿ Lijepo mi je jer smo mirni.

Što ti nedostaje?

■ Nedostaju mi učiteljice, prijateljice, škola.

■ Nedostaje mi druženje s prijateljicama, s učiteljicama, druženje sa širom obitelji i igra u parkovima.

■ Nedostaju mi prijatelji i učiteljice Sanela i Jasminka.

■ Nedostaje mi druženje s prijateljima, s učiteljicama, s bakom, sestričnama, treninzi juda i atletike. Nedostaje mi moj stan i moja soba, igračke i knjige koje se u njoj nalaze.

■ Nedostaju mi prijatelji, djed i baka.

■ Nedostaju mi moji profesori koji znaju objasniti gradivo.

■ Nedostaju mi prijatelji, učiteljice, škola i dom.

■ Nedostaju mi PRAVI prijatelji, ne virtualni, i učiteljice!

■ Nedostaju mi prijatelji i škola.

■ Nedostaje mi ples, ekipa i normalna jutra bez korone.

Je li te nečega strah? Čega?

✿ Strah me je da nekome bude loše i strah me mraka.

✿ Strah me je potresa.

✿ Strah me potresa koji je bio i koronavirusa koji vlada.

✿ Strah me da opet ne bude potres.

✿ Ničeg me nije strah jer znam da će sve biti dobro.

✿ Mene je strah potresa zato da se ne bi nešto srušilo.

✿ Strah me da se potres ne ponovi.

✿ Strah me koronavirusa.

✿ Strah me da neće biti završne školske predstave.

✿ Strah me da će ovakvo školovanje biti do kraja školske godine.

Napiši jednu aktivnost/ igru koju bi djeca i roditelji mogli igrati da im brže prođe vrijeme.

■ Mogli bi igrati Scotland Yard.

■ Volim igrati Monopoly.

■ Predlažem Monopoly, kartanje, gledanje filmova i crtića, izrađivanje kreativnih stvari.

■ Predlažem kartašku igru Uno i crtanje.

■ Moja najdraža aktivnost s obitelji uz koju mi brzo prolazi vrijeme je igranje ping-ponga.

■ Volim igrati i društvenu igru Jamb, cigareta, grad-država, kaladont, kartati. Kartam s tatom Uno, a s mamom gledam predstave na kompjutoru.

■ Ja bih s roditeljima igrala vrući krumpir.

■ Doma igramo Monopoly.

■ Da brže prođe vrijeme, predlažem igru Uno.

■ Predlažem vrući krumpir i kaladont.

■ Možete igrati istina ili izazov.

■ Mogli bi se igrati pikula i pikada.

■ Predlažem pečenje kolača s mamom, organiziranje igračaka, pomoć oko kućanskih poslova, igru grad, država, rijeka

• 

• 

• 

• 

• 

OVO SU ODGOVORI RODITELJA.

Kako se osjećaš sad kad smo dulje vrijeme doma?

♦ ♦ Tata se osjeća ugodno.

♦ ♦ Mama bi bila sretna da je sve vrijeme doma.

♦ ♦ Osjećam se pomalo uplašeno radi budućnosti, ali ovo nam je prilika da učvrstimo odnose jer smo mnogo zajedno.

♦ ♦ Nedostaju nam uobičajene aktivnosti i odlazak na posao kao i druženje s prijateljima, ali istovremeno imamo više vremena za međusobno druženje.

♦ ♦ Osjećam se kao da glumim u nekom filmu i jedva čekam da već jednom dođe „Happy End“. Ili kao da sanjam i sve ovo je ružan san i samo čekam da se probudim.

♦ ♦ Lijepo nam je što smo zajedno, ali htjeli bismo da što prije završi.

♦ ♦ Osjećam se super.

♦ ♦ Osjećam se zabrinuto, ali i dobro jer smo zajedno i dobro smo.

♦ ♦ Osjećam se dobro jer volimo biti zajedno, ali mi nedostaju dulji izlasci vani.

♦ ♦ Osjećam se nesigurno, sićušno, zatočeno, nemoćno…

♦ ♦ Tata kaže da mu je sve super. Frižider mu je najbolji prijatelj.

♦ ♦ Super se osjećam. Kuću sam sredila tip-top, obavila poslove koje već dulje vrijeme odgađam, kuham svojim najmilijima što god požele.

Što ti je dobro / lijepo?

♦  Imam više vremena za druženje s obitelji.

♦  Mami je lijepo kad je kod kuće sa svojom djecom.

♦  Dobro mi je što smo mnogo zajedno. Iako radim, stignemo obaviti mnogo aktivnosti.

♦  Volim biti doma i inače i lijepo mi je, svi smo skupa, kuhamo, družimo se i što se mene tiče, mogla bih ovako godinama.

♦  Dobro mi je što smo zajedno i što smo zdravi.

♦  Lijepo je što imamo vremena za neke aktivnosti s djecom koje u svakodnevnom životnom ritmu ne stignemo.

♦  Lijepo nam je kad zajedno ručamo, pričamo, igramo se.

♦  Dobro je što mogu spavati duže.

♦  Lijepo je što sada imamo više vremena jedni za druge. Nema užurbanosti, zajedno se igramo, kuhamo, jedemo kruh koji smo sami ispekli, mnogo razgovaramo…

♦  Dobro je što sve vrijeme provodim sa svojom djecom. Na taj način nadoknađujemo vrijeme provedeno u jurnjavi. Više razgovaramo, smijemo se, družimo se.

♦  Dobro je što nitko nije nastradao. Djeca su dobro i osjećaju se sigurno.

♦  Lijepo mi je što svaki dan ručam sa svojom obitelji i što svaki dan popijem kavu sa svojim mužem.

Što ti nedostaje?

♦ ♦ Tati nedostaje da ide van.

♦ ♦ Nedostaje mi normalan život i naša rutina.

♦ ♦ Nedostaje mi neobvezno druženje s obitelji i prijateljima te boravak na zraku.

♦ ♦ Najviše nam nedosteje slobodno kretanje i šetnja ulicama grada kao i dječje nogometne utakmice vikendom i kava s prijateljima.

♦ ♦ Nedostaje nam naša kuća i putovanja koja smo planirali.

♦ ♦ Najviše mi nedostaje sloboda kretanja.

♦ ♦ Nedostaju mi kolege i prijatelji, nedostaje mi posao i kazalište, i moji mama i tata.

♦ ♦ Nedostaje mi posao i druženje.

♦ ♦ Nedostaje mi sloboda kretanja.

♦ ♦ Nedostaju mi moji jutarnji rituali, odlazak s najmlađom kćeri u grad po namirnice, trepavice koje uvijek moraju biti uredne.

♦ ♦ Nedostaju mi ljudi na ulici.

Je li te nečega strah? Čega?

♦  Tatu je strah neizvjesnosti.
♦  Ne. Strah je luksuz koji si mame ne mogu priuštiti.

♦  Strah me da se ne ponovi razoran potres i da se netko od meni dragih ljudi ne razboli.

♦  Nije nas strah, ali nije nam baš ni najugodniji osjećaj kada znamo da su brojni ljudi u opasnosti od bolesti uključujući i naše prijatelje i obitelj.

♦  Strah nas je potresa i koronavirusa.

♦  Nisam ni dobro, ni loše, ali se ničega ne bojim.

♦  Mamu i tatu nije ničega strah. Mi smo jači od svih nevolja.

♦  Ne bojim se ničega za sebe, strah me jedino da se netko od moje obitelji i prijatelja (pogotovo ovih starijih) ne zarazi.

♦  Strah me Covida-19 i posljedica potresa.

♦  Strah me da ne dobijem višak kilograma.

♦  Strah me prirode i potresa.

♦  Ne mislim o onome ružnome što se događa, već učimo i radimo kao i prije.

♦  Strah me ponovnog potresa. Strah me da naši roditelji ne obole zbog virusa.

Napiši jednu aktivnost/igru koju bi djeca i roditelji mogli igrati da im brže prođe vrijeme.

♦ ♦ Tata predlaže igru Rizico.

♦ ♦ Puno se grliti i razgovarati, izrađivati čestitke i ukrase za Uskrs.

♦ ♦ Predlažem slaganje puzzlea, Lego-kockica, pečenje kolača i gledanje smiješnih videa.

♦ ♦ Zajedno igramo Uno ili neku društvenu igru, a i svi sudjelujemo u kućanskim poslovima.

♦ ♦ Preporuka za djecu i roditelje je da putem interneta gledaju dječje predstave ili naprave virtualnu turu kroz poznate svjetske muzeje.

♦ ♦ Najbolja je igra Čovječe, ne ljuti se.

♦ ♦ Predlažemo igru Pogodi stvar.

■  autorica: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■ Dugogodišnja učiteljica u školi u srcu Zagreba. Za sebe mogu reći da volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svaki tjedan izvode neke pokuse, pripremam učenike za LIDRANO, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS + i projekte eTwinning. ■