Ako se škole opet budu morale zatvoriti, a učenici i učitelji prijeći na poučavanje na daljinu ili u smjenama, učitelj i autor Mark ENSER tvrdi da će priprema koju prethodno napravimo u učionici, biti ključ uspjeha. Njegovi prijedlozi kako doći do generativnoga učenja slijede u nastavku.

Poput većine učitelja, veselim se povratku u učionicu. Međutim, istodobno sam tjeskoban zbog svega što bi se moglo dogoditi.

Čeka li nas godina puna iznenađenja dok će se pojedinačne škole zatvarati na kraća ili dulja razdoblja da bi se nosile s lokalnim slučajevima izbijanja zaraze? Ako da, kako da se pripremimo za takvu situaciju da ne bismo opet bili ostavljeni sami sebi i lošim izborima?

Na početku zatvaranja društva prošloga proljeća, moja žena (također Tesova suradnica) Zoe Enser i ja počeli smo raditi na knjizi koja se bavi primjenjivanjem Fiorella-Mayerova principa generativnoga učenja u učionicama.

Ono što nam je postalo jasno dok smo radili na knjizi, bilo je da ima velik potencijal da nam pomogne pripremiti učenike za slučaj daljnjega smanjenja ili i ukidanja nastave u školama.

♦♦  Što je generativno učenje?

Princip generativnoga učenja je u tome što postoje aktivnost u koje možemo uputiti  učenike i pri kojima oni pristupaju samostalnom učenju. Sve te aktivnosti podrazumijevaju da učenici preuzimaju nove informacije iz nekoga izvora – poput učiteljeva objašnjavanja, pisanoga teksta, videoisječaka itd. – i zatim pristupe procesima:

• odabira relevantnih informacija
• organiziranja informacija
• integriranja informacija u svoje prethodno znanje.

Prednost vezana uz pripremanje za zatvaranje društva i nastavu na daljinu jest to da su sve  aktivnosti jednostavne te da učenici mogu unaprijed naučiti njihovu provedbu kako bi ih jednom mogli primijeniti i izvan škole, u samostalnom radu.

Mnoge od tih aktivnosti jesu one kojima se učitelji i učenici već ionako koriste, ali principi generativnoga učenja pomažu nam da se pobrinemo da one budu provedene učinkovito i u svrhu učenja sa smislom.

♦♦  Što je izrada umnih mapa?

Jedna je takva aktivnost stvaranje umnih mapa.

Prema mojemu iskustvu, učenici su često loši u stvaranju umnih mapa kada su prepušteni sami sebi. Oni prenose informacije s jednoga mjesta na drugo uz minimum razmišljanja, ali uz maksimalnu uporabu markera, olovaka u boji i crtanja balončića.

Ono što ću rano u rujnu morati napraviti jest naučiti ih kako se koristiti stvaranjem umnih mapa na djelotvoran način, primjenom principa odaberi, organiziraj i integriraj kako bi mogli primjenjivati tu tehniku u slučaju budućega udaljavanja iz fizičkih učionica.

To bi uključivalo demonstriranje primjera dobro napravljenih mapa i objašnjavanje njihovih prednosti – poput pažljiva izbora onoga što će uključiti, načina na koji je mapa organizirana u različite kategorije i podkategorije te kako mapa povezuje predmet s prethodnim znanjem.

Oni će zatim trebati mogućnost za vježbanje toga pristupa u učionici kako bih se uvjerio da su spremni na samostalnu primjenu u budućnosti.

♦♦  Otvaranje kutije s alatom

Moj je plan pobrinuti se da moji razredni odjeli imaju na raspolaganju širok niz pristupa  generativnoga učenja kojima se po potrebi mogu koristiti u budućnosti. Osim stvaranja umnih mapa, to će uključivati učinkovitu upotrebu sažimanja, predočavanja, samotestiranja i samoobjašnjavanja.

To znači da u lekcije na daljinu mogu biti i osobno uključen dok predstavljam nove informacije učenicima, a oni će zatim točno znati što napraviti s tim informacijama. Uz te pristupe, kvaliteta njihova samostalnoga rada bit će bolja, a i dulje će pamtiti naučeno.

Međutim, još nekoliko bitnih napomena u vezi s primjenom generativnoga učenja.

♦♦  Na što valja paziti

Kao prvo, poučavanje i davanje uputa i dalje su ključni. Učenici ne mogu sami učiti i stvarati nove pristupe učenju ni iz čega. Bez obzira na to jesmo li poučavanje osigurali uživo, prethodno snimljenim videomaterijalima ili iz drugih izvora poput članaka ili udžbenika, ono će i dalje morati biti kvalitetno. Generativno učenje ne zamjenjuje učinkovito poučavanje, ono ga nadopunjuje.

Drugo, ne mogu se sve aktivnosti generativnoga učenja jednako primijeniti na sve predmete i na sve dionice poučavanja. Neke, poput provedbe, čine se prikladnijima za učenike mlađe dobi koji imaju poteškoća pri prelasku s konkretnih pojmova na apstraktnije pojmove (poput odnosa između brojeva ili događaja u priči) i zato bi mogli imati koristi od fizičkoga raspolaganja predmetima.

Ipak, za djecu starije dobi to može biti nepotrebna distrakcija spram apstraktnoga pojma koji shvaćaju bez ikakavih poteškoća.

Treće, možemo jednostavno napustiti te aktivnosti kao one koje mi, ili naši učenici, već provodimo. To je zasigurno bila moja prva reakcija. Međutim, shvatio sam da moram razmisliti o tome kako bih mogaoono što već radimo poboljšati i unaprijediti.

Prošla je godina pokazala pravi jaz između učenika koji su znali kako učinkovito učiti izvan škole i onih koji to nisu znali. Također je pokazala da se ono što poučavanje u učionici čini posebnim ne može prenijeti na učenje na daljinu.

Ono što nam je sada potrebno jest nov način rada u slučaju da opet dođe do zatvaranja škola i društva, a za to nam je potrebno planiranje. Smatram da generativno učenje može biti dio tih planova.

■ NAPOMENA ■ autor: Mark ENSER, profesor zemljopisa na Heathfield Community Collegeu te autor knjige „Neka svaki sat zemljopisa bude nezaboravan“, suradnik portala TES i autor članaka vezanih uz obrazovanje ■ UJEDINJENO KRALJEVSTVO: TES – The Times Educational Supplement – najveća mrežna zajednica međuučiteljske potpore na svijetu koja dopire do više od 13 milijuna korisnika ■ izvornik: www.tes.com ■