Nesvrstani
OŠ BUDAŠEVO-TOPOLOVAC-GUŠĆE
Ponosim se svojim znanjem, upornošću i spretnošću
objavljeno: 29. lipnja 2017.

… a u njoj podjednako sudjeluju učenici i učenice od 2. do 4. razreda. Ove školske godine skupina broji 15 učenika – 12 djevojčica i tri dječaka – koji su se odlično uključili u rad. Znanje i spretnost učenika je na različitim razinama. Neki već nešto znaju jer su pokušavali raditi s bakama i mamama, ali ima i onih koji na početku nisu znali uvesti konac u iglu. Ali sve ih zanima ručni rad i žele naučiti nešto novo. Na početku je bilo dosta naporno, ali poslije su napredniji pomagali „početnicima” pa nisu svi morali čekati moju pomoć.

Svrha je te izvannastavne aktivnosti naučiti učenike koliko je ručni rad bio važan u prošlosti te kako su žene i djevojke vezle razne uporabne predmete – od kuhinjskih krpa, ručnika i posteljine do odjeće i narodnih nošnji. Želim da učenici svladaju tehnike ručnog rada (makar i najjednostavnije) kako bismo to umijeće oteli zaboravu. Učim ih strpljivosti i upornosti kako bi se nakon mnogo truda mogli veseliti gotovu radu i reći: „To sam ja sam/sama učinio/učinila i ponosim se svojim znanjem, upornošću i spretnošću!”

Rad u skupini počinjemo učeći prišivanje dugmadi, jer ih želim naučiti nečemu korisnom što im može pomoći u svakidašnjem životu, primjerice, ako otpadne dugme, a mama nije kod kuće… Već su vidljivi prvi rezultati jer mi se jedna djevojčica povjerila da sama popravlja male „kvarove“ na odjeći.

Nakon toga podučavam učenike vezenju na bijelom platnu. Taj je način najlakši za djecu u dobi do četvrtog razreda i oni ga itekako vole. Uče crtati motiv na platnu na različite načine (izravno olovkom na platno, precrtavanjem sa sheme ili s drugog rada). Nakon toga slijedi odabir boja konca. U tome su, na što sam ponosna, pravi mali stručnjaci jer odabiru skladne boje i lijepo ih uklapaju u cjelinu. Svakom učeniku darujem njegov prvi rad za uspomenu.

Rad na leakrilu malo je složeniji i s njim se hvataju ukoštac spretnije djevojčice. Rade bodom križića, ali za sada samo svladavaju tehniku, tj. brojenje niti potke i osnove. Još se nijedna nije odvažila započeti izradu nekog motiva.

Nekoliko djevojčica izrađuje goblene, i to vrlo uspješno i uredno. Motivi su psići, mačkice, lane… pa im je zbog toga još zanimljivije. Nakon sata izvannastavnih aktivnosti često me mole neka im dopustim da rad ponesu kući kako bi na njemu mogle raditi u slobodno vrijeme. Naravno da mi je veoma drago udovoljiti im.

Prošle su školske godine, u povodu obilježavanja dana škole, učenice Petra Bolčević i Lucija Lipak izvezle velik natpis za našu područnu školu Preloščica – „160 godina škole u Preloščici”. Pomogla sam im u crtanju i nadzirala njihov rad kako bi natpis bio što ljepši i uredniji. Izvezle su ga u crvenoj boji jer ta boja prevladava na našoj posavskoj nošnji. Dakako, u natpis smo ukomponirale i posavsku ružu. Na kraju smo natpis obrubile crvenom čipkom kako bismo istaknule središnji motiv. Svi su nas sudionici svečanosti pohvalili. Na kraju smo ostavile natpis učiteljicama Područne škole Preloščica da ga čuvaju u svojoj školi.

Školske godine 2016./2017. uključili smo se u međunarodni projekt školskih knjižnica vezan za izradu straničnika ili označivača stranica (engl. bookmark). U tome su sudjelovali učenici svih razrednih odjela i naša skupina izvannastavnih aktivnosti. Od gotovih radova izrezivali smo manje motive i šivali označivače veličine 3×20 cm. Nakon toga smo ih plastificirali. Naša je skupina slala svoje radove u Indiju (Khanna, District Ludhiana, Punjab). Sada s nestrpljenjem i radošću čekamo kakve će označivače stranica oni poslati nama.

Učenicima je najveća zanimljivost u radu bio tkalački stan koji smo dobili prije tri godine. Izradio ga je gospodin Željko Knezić, profesor na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. On mi je dao i osnovnu poduku iz tkanja, učio me snovati, tj. postavljati osnovu na osnovin valjak, provlačiti kroz „brdo” i učvršćivati je na robni valjak, a planiram naučiti i tehniku prebiranja i druge tehnike.

Učenici su naučili nazive dijelova tkalačkog stana. Nakon toga počeli smo izrađivati platno. Zanimanje je bilo zaista veliko. Radili smo zajedno na svakom radu, pa je u jednom školskom satu svatko radio barem nekoliko minuta. Do kraja školske godine svaka je djevojčica dobila jedan rad (podmetač za stol).

Učenike sam upoznala i s načinom izrade odjeće i ostalih potrepština za kućanstvo kao što su kuhinjske krpe, ručnici itd. koji se nekada nisu kupovali, nego su se izrađivali kod kuće.

Svake školske godine sudjelujemo na Smotri učeničkih zadruga. Izložimo po jedan rad rađen u različitim tehnikama. Dosad je najviše pohvala dobio rad na tkalačkom stanu. Izradili smo nekoliko torbica od kojih nam je ostala samo jedna jer smo ostale darovali. Čuvamo za uspomenu prvi veći rad na kojem smo učili tehniku tkanja.

…………………….

Štefica LIPOVAC LACKOVIĆ, nastavnica razredne nastave | OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće

……….

Svoj je tridesetogodišnji staž provela u radu s učenicima. Više od 15 godina vodi izvannastavnu aktivnost ručni rad. Bavi se različitim vrstama ručnog rada, a najviše voli stare, vrlo zahtjevne i lijepe tehnike koje je naučila u svojoj obitelji. Planira početi izradu prave posavske narodne nošnje vezene svilom.