Iz drugih medija
RAVNATELJICA OŠ POKUPSKO ŠTEFICA FACKO-VRBAN
Ponos općine Pokupsko
objavljeno: 14. veljače 2021.

„U manjim sredinama škola je prostor iz kojeg se širi živost i život“, kaže ravnateljica OŠ Pokupsko Štefica Facko-Vrban, a mi joj vjerujemo sudeći po rezultatima koje ostvaruju. Za 2017. godinu dobitnica je Nagrade Ivan Filipović, najvišeg državnog priznanja za rad u prosvjeti. Ravnateljica i škola primile su Zahvalnicu Općine Pokupsko za nesebično i požrtvovno djelovanje, te velik doprinos u razvoju Općine.

škola i tajnica je Ogranka Zagrebačke županije gotovo od osnivanja. Voditeljica je Županijskog vijeća ravnatelja osnovnih škola Zagrebačke županije, a lokalna zajednica prepoznaje aktivnu ulogu škole i ravnateljice u poboljšanju kvalitete života u ovoj maloj sredini.

Osnovna škola Pokupsko je ove godine proslavila 180 godina rada. Ravnateljica ste u toj školi posljednje 33 godine. Možete li istaknuti po čemu je vaša škola posebna?

Ponosni smo na 180 godina našeg rada. Planirali smo aktivnosti koje su trebale trajati cijelu školsku godinu. Pandemija zaraze koronavirusom kao i potres, promijenili su dio naših planova. Imali smo rođendansko slavlje, a do završetka nastavne godine u svakom ćemo nastavnom predmetu realizirati aktivnosti i vratiti se 180 godina u prošlost, prisjetiti se važnih osoba i događaja u našem mjestu. Planiramo izdati monografiju u kojoj bi prikazali povijesni pregled našeg rada kao i školu u sadašnjosti.

Školu ne čine zgrade u kojima radimo. Škola su učenici, učitelji i ostali zaposlenici, kao i svi suradnici koji žele biti dio našeg školskog života. Spadamo u red malih škola jer imamo 127 učenika. Tako mala škola funkcionira kao obitelj i u njoj svaki član ima svoje mjesto. Svi se međusobno dobro poznaju što je i preduvjet da svatko može napredovati u skladu sa svojim sposobnostima, ali i da se na vrijeme uoče problemi i poteškoće. Sve škole u RH rade po istom planu i programu.

 Ono po čemu se škole međusobno razlikuju je život izvan redovnog programa. Imamo velik broj izvannastavnih aktivnosti u kojima djeca mogu zadovoljiti široki spektar svojih interesa (zbor, tamburaški orkestar, uskoro i školski glazbeni sastav, sportske aktivnosti, dramske skupine, likovne skupine, plesnu skupinu, webovce, male putnike, eko grupu, darujmo osmijeh, biblijsku skupinu, dramsko-recitatorsku skupinu). Izdali smo nekoliko brojeva školskog lista Lajdica. Ponosni smo na festival 1. glas OŠ Pokupsko koji se održava na završetku nastavne godine i na kojem sudjeluju naši učenici pa čak i gosti (nastupala su i djeca iz Republike Slovačke).

Bavimo se očuvanjem tradicije našega kraja, a imamo dosta projekata i aktivnosti koje su vezane uz očuvanje prirode i okoliša. Prva smo škola u RH koja je u svojoj područnoj školi ugradila dizalicu topline za grijanje i hlađenje prostora u područnoj školi (toplina iz zraka). U matičnoj školi preuzimamo toplinu iz toplane koja koristi sječku. Osim škole grije i nekoliko objekata u mjestu. Brinemo o uređenju okoliša škole, a posebno o cvijeću na prozorima učionica i u parku. Nastojimo u naše prostore i odnose unijeti raznolikost i toplinu. Bez obzira na probleme s kojima smo suočeni, pokušavamo živjeti na sunčanijoj strani ulice.

Naprimjer, u prosincu, koji je inače vrijeme iščekivanja i nade, radili smo ukrase za bor od prirodnih materijala sakupljenih u prirodnom okruženju, napravili kratak tutorijal o izradi nakita i objavili ga na našim stranicama. Pekli smo medenjake i izrađivali karamele. Radili smo mirisne sapune. Pjevali smo i svirali. Sve značajne datume obilježili smo priredbama. Kad je to bilo moguće priredba se održavala u školskom parku, a učenici su gledali kroz prozore svojih učionica. Kad to nije bilo moguće, priredbe smo snimili i stavljali u virtualne učionice.

Škola je dobro opremljena. Nastava na daljinu samo je način da se prebrodi period kad se moramo zaštititi, a korisna nam je zbog podizanja digitalnih kompetencija kako učenika tako i učitelja. Roditelji su također prisiljeni učiti s nama. Povezujemo se sa školama unutar naše domovine, ali i inozemstva te tako obogaćujemo svoja iskustva i prenosimo ih u svoju sredinu.

Škola je dosta stradala u Domovinskom ratu, no bili ste uporni u nastojanju da se sve vrati i bude kao i prije rata. Smatrate li da ste uspjeli?

Zgrada škole je bila među prvim objektima koji su u Pokupskom stradali 2. listopada 1991. godine. Rat je za nas počeo tog datuma. I prije početka rata imali smo važnu ulogu u zbrinjavanju izbjeglica i prognanika, ali i u organizaciji nastave kako na našem području tako i za djecu na desnoj obali Kupe. Uništeni i oštećeni objekti bili su do 1993. godine sasvim obnovljeni. Život se u punom smislu riječi počeo vraćati nakon 1995. godine. I ne samo da se život vratio, bio je drugačiji i u mnogim segmentima bolji. Uvijek smo nastojali gledati u budućnost (ne zaboravljajući što nam se dogodilo!). U našem povratku imali smo pomoć mnogih ljudi diljem svijeta. Iz Švedske, Novog Zelanda, Austrije, Francuske… Da, uspjeli smo! Cijeli tekst pročitajte OVDJE. [ IZ DRUGIH MEDIJA | heritagecroatia.com ]