Iz školskog svijeta
♦ OSNOVNA ŠKOLA BILJE ♦
Djeca su i danas znatiželjna, duhovita i željna pažnje
objavljeno: 12. lipnja 2025.

Uz ljubav prema jeziku i književnosti, velika sam zaljubljenica u kreativnost i estetiku – volim da prostor u kojem učim i poučavam bude poticajan, ugodan i vizualno zanimljiv i za mene, i za moje učenike koje u OŠ Bilje podučavam materinskom jeziku.

Zbog želje da povežem svoj predmet s vizualnim izražavanjem, nastala je ideja o maloj umjetničkoj galeriji u našoj učionici. Motivacija je za ovaj projekt proizašla iz svakodnevne nastave i razgovora s učenicima. Danas je učenike sve teže potaknuti na čitanje, a još teže na pisanje. Vrlo često posežu za gotovim rješenjima i digitalnim alatima, osobito ChatGPT-om i to me navelo na razmišljanje: kako im na zanimljiviji i blizak način prenijeti poruke koje ih potiču na razmišljanje, samostalnost i angažman. Tako je nastala ideja da spojimo vizualnu umjetnost i jezične poruke koje će učenike „pogoditi“ tamo gdje treba – duhovito, iskreno i pomalo provokativno.

Sve su izreke na plakatima moje rečenice koje često izgovaram na nastavi ili misli koje mi prolaze glavom kada naiđem na otpor prema čitanju, pisanju ili trudu općenito. Znajući da mi likovni nije jača strana, obratila sam se Arin FORJAN i Juliji ŠOLI, dvjema izuzetno talentiranim učenicama, koje su sa zadovoljstvom prihvatile suradnju i svojim radovima projekt podigle na višu razinu. Nije mi bila namjera da to budu klasični portreti književnika, htjela sam da izgledaju moderno, da učenici u njima prepoznaju nešto što im je blisko. Tako su nastale, primjerice, žvakaća guma u Krležinim ustima, sunčane naočale na Ivani Brlić-Mažuranić i slični detalji koji odražavaju duh današnjeg vremena.

Naša galerija nije bila namijenjena samo jednom razredu – obraća se svim učenicima škole u Bilju. Poruke su univerzalne, ali proizašle iz vrlo konkretnih situacija koje svakodnevno proživljavamo u razredu. Zbog toga je projekt naišao na dobar odjek – učenici se u svemu tomu prepoznaju.

Kad je riječ o ChatGPT-u, učenici se tim alatom počinju koristiti sve ranije – već od petoga razreda (za sastavke, lektirna djela, eseje ili pojedine istraživačke zadatke).

I premda se trudim naglasiti važnost razumijevanja i izražavanja, nerijetko se dogodi da učenici jednostavno tekst „kopiraju i zalijepe”, a da ga uopće nisu pročitali i da ga ne razumiju.

Tijekom nastave često razgovaramo o ovim temama – i s nastavnicima, i s učenicima. Nemam ništa protiv ChatGPT-a i smatram da svaka nova tehnologija donosi i izazove, i mogućnosti. Pitanje nije hoćemo li ju zabraniti, već kako ćemo se novim tehnologijama koristiti. Učenicima pokušavam objasniti da je sasvim prihvatljivo koristiti se pomoćnim alatima kao jednim od instrumenata za rad, ali ne i kao zamjenom za svoje mišljenje. Zato im često dajem zadatke koji su osobni i povezani s njihovim iskustvima i koje ChatGPT ne može umjesto njih„izvesti“.

Portreti i poruke, koje smo izložili, govore o još jednoj važnoj temi – motivaciji učenika.

Sve se češće susrećem s nedostatkom inicijative i otporom prema trudu. Naši đaci ne vjeruju da su sposobni napraviti nešto vrijedno pa radije ne pokušavaju. Upravo zato ih učestalo potičem, razgovaram s njima pokušavajući im ukazati da trud nije nešto što se „ne isplati“, nego da je upravo trud ono što ih oblikuje.

A takvi projekti, u kojima se spajaju različite vještine, kreativnost i poruka, pokazuju im da znaju, mogu i vrijede.

Neosporno, danas je rad s djecom drukčiji u odnosu na prethodnih desetak godina – izazovniji je, ali ne i nužno teži. Svaka generacija nosi svoje izazove. Na nama je učiteljima da se mijenjamo, prilagođavamo i ostanemo otvoreni. Djeca su i dalje znatiželjna, duhovita i željna pažnje – samo im to treba ponuditi na način koji razumiju. Ako to znači da ću spojiti Krležu sa žvakaćom gumom ili lektiru s TikTokom, spremna sam pokušati.

Na kraju, najveća mi je nagrada kada učenici zastanu ispred tih portreta, nasmiješe se, prokomentiraju i, možda, požele pročitati barem nešto od onoga što im poručujem. Ako sam ih makar malo potakla na razmišljanje, učinila sam više nego dovoljno.

 Napisala: Ivana KRULJAC, devet godina radim kao učiteljica hrvatskoga jezika |  Osnovna škola Bilje  ■