Prema opisu UNICEF-a inkluzivni je obrazovni sustav onaj sustav koji uključuje sve učenike bez obzira na njihove mogućnosti ili potrebe, i to na svim razinama obrazovanja: predškolskoj, osnovnoj, srednjoj, višoj i visokoj, strukovnoj i u cjeloživotnom obrazovanju.

U skladu s tim, zaista je važno učenicima s teškoćama omogućiti jednake obrazovne mogućnosti kao i ostalim učenicima. Danas nešto više o radu s učenicima s teškoćama i primjeri njihove inkluzije u 1. i 2. razred osnovne škole.

Poznata afrička poslovica kaže da je potrebno selo kako bi se odgojilo dijete. To vrijedi i za rad s mališanima s teškoćama. Za obrazovanje takvog djeteta potrebna je suradnja svih odgojno-obrazovnih djelatnika u školi, tim stručnjaka koji radi procjenu stanja izvan škole i roditelja.

U mom su slučaju svi sudionici pokazali želju za suradnjom. Zajedno smo utvrdili o kojim se vrstama teškoće radi te koji bi oblici pomoći bili najprikladniji.

Potom sam, u dogovoru s roditeljima, učenike uključila u dopunsku nastavu kako bih im dodatno pomogla u usvajanju nastavnih sadržaja. Svakog smo tjedna na satima dopunske nastave ponavljali pojedine obrazovne sadržaje koristeći se igrama u digitalnim alatima. Roditeljima je predloženo da učenike uključe u dodatan rad sa stručnjacima izvan škole.

Ja sam u Google dokumentima redovno izrađivala „ponavljalice” za učenike kako bi obrađene sadržaje ponavljali i kod kuće. Svi su sadržaji bili popraćeni kratkim videozapisom i igrom kako bi moji učenici jednostavnije razumjeli uputu zadataka, ali i sadržaj.

Učenici su s teškoćama uključeni u sve razredne aktivnosti, baš kao i ostali učenici. Tijekom zadanih samostalnih aktivnosti redovno obilazim sve svoje učenike, a posebnu pozornost usmjeravam na učenike s teškoćama. Objašnjavam nejasnoće i potičem sve učenike da ostvare zadane aktivnosti.

U digitalnim sam igrama učenicima s teškoćama pripremila individualizirane zadatke (svaki je učenik imao zadatke prilagođene svojoj teškoći), a ostali učenici to nisu znali. Takav je pristup pomogao učenicima u radu, a dodatnim radom kod kuće i izvan škole svakim su danom sve bolje usvajali nastavni sadržaj. Učenici su postali sigurniji i samopouzdaniji. Prma vlastitim iskustvima, koje sam stekla radeći s učenicima s teškoćama u razredu, savjetujem sljedeće:

♦  Čim primijetite određene teškoće kod učenika, o tome obavijestite stručnu službu škole te roditelje učenika.

♦   Ako su roditelji suglasni, uključite učenike u dopunsku nastavu redovnih nastavnih predmeta u kojima ste zamijetili poteškoće usvajanja sadržaja.

♦   Pripremite bilježnicu za dopunsku nastavu u kojoj će učenici svakog tjedna zapisivati i rješavati zadatke. Tako ćete imati pregled tijekom cijele godine o svim sadržajima koje ste s učenicima uvježbavali.

NAPOMENA: Bilježnice redovito šaljite kući kako bi u rad dopunske nastave bili upućeni i roditelji učenika.

♦   U radu u skupini ili na nekom zadatku (kada je to moguće) koristite se diferenciranim zadatcima u kojima ćete točno odrediti koji dio zadatka će ispunjavati učenici s teškoćama i tako doprinijeti cijeloj skupini – bez osjećaja nelagode ili nekompetentnosti ako se pred njih stavi zadatak koji im je preizazovan.

♦   Pohvaljujte i potičite i male pomake (uvjerena sam da to činite sa svim učenicima). Također, roditeljima i učenicima objasnite kako odlazak na dopunsku nastavu ne predstavlja kaznu ili etiketiranje učenika, već pomoć u radu s ciljem zadovoljstva učenika u školi te uspješnog usvajanja sadržaja.

♦  Učestalo obavještavajte roditelje i stručnu službu škole o napretku učenika. Dovoljno je napisati sažeto izvješće o obrazovnom i odgojnom napretku učenika navodeći sadržaje koje su učenici dosad usvojili te sadržaje koje učenici još trebaju dodatno vježbati.

♦  Ako je moguće, izradite dodatne materijale na kojima će učenici raditi kod kuće (u digitalnom ili fizičkom obliku). Svakako, primjerke istih čuvajte u posebnom fasciklu kako biste na kraju godine imali dokaz svog rada s učenicima na dopunskoj nastavi.

Očekivano je da će ponekad sve o čemu govorim biti izazovno ili teško, no VAŽNO JE NE ODUSTAJATI.

Svaki uložen dan, sat, trenutak koji ćete posvetiti radu s učenicima (pogotovo učenicima s teškoćama), vratit će vam se višestruko: dijete postaje zadovoljnije i sigurnije, usvaja nastavni sadržaj, a suradnja s roditeljima jasna i poticajna.   

■  Napisala:  Angelina KRČELIĆ, mag. prim. educ., učiteljica razredne nastave, OŠ Središće, Zagreb   ■