Osim uobičajenih izvannastavnih aktivnosti koje u našoj školi nudimo učenicima, ove smo školske godine odlučili uvesti jednu sasvim neuobičajenu i nesvakidašnju – kompjutorsku daktilografiju. Cilj nam je da svojim učenicima, digitalnim urođenicima, kojima je digitalna tehnologija neophodna svakodnevica, a korištenje računalom sadašnjost i budućnost, pomognemo da troše što manje vremena na tehničke radnje tijekom njegova korištenja.

Kvalitetno provođenje slobodnog vremena djece u razvoju nije samo briga i odgovornost roditelja, već i svih onih koji su uključeni u njihov odgoj i obrazovanje, prvenstveno učitelja. Osnovna škola svojim djelovanjem provodeći kurikulum utječe na sve segmente učenikova razvoja ne samo tijekom nastavnog procesa kao temeljnog oblika obrazovanja nego i brigom za dodatnim aktivnostima koje se učenicima nude u osnovnim školama u obliku izvannastavnih aktivnosti.

Uobičajene izvannastavne aktivnosti koje se planiraju, programiraju, organiziraju i realiziraju u gotovo su svim školama: dramska, sportska, plesna, informatička, ekološka, likovna skupina, a nude se učenicima sukladno njihovim interesima i sposobnostima, ali i kreativnostima i sposobnostima učitelja. Uključivanje učenika u izvannastavne aktivnosti je samostalno, neobvezno i dobrovoljno, omogućuje stvaralačko djelovanje učenika i učitelja i doprinosi sveukupnom ostvarivanju odgojno-obrazovnih zadataka.

Osim ovih uobičajenih izvannastavnih aktivnosti, koje u našoj školi nudimo učenicima, ove smo školske godine odlučili uvesti jednu sasvim neuobičajenu i nesvakidašnju – kompjutorsku daktilografiju. Svjesni činjenice da je našim digitalnim urođenicima digitalna tehnologija neophodna svakodnevica, a korištenje računalom njihova sadašnjost i budućnost, u želji da im pomognemo da troše što manje vremena na tehničke radnje tijekom njegova korištenja, ovu smo izvannastavnu aktivnosti ponudili učenicima 5. razreda.

Današnji osnovnoškolci odrastaju uz novu tehnologiju, okruženi su digitalnim uređajima, videoigrama, digitalnom audiotehnikom, mobilnim telefonima i upravo su zbog toga navikli brzo primati informacije, paralelno raditi nekoliko poslova, više vole slikovni format, najbolje se snalaze u internetskom okruženju u kojemu se osjećaju kao doma, a digitalno je okružje mjesto  gdje su najproduktivniji i najkreativniji.

Nažalost, većina korisnika računala, bili oni digitalni urođenici ili digitalne pridošlice,  ne zna za pojam slijepog pisanja. Taj pojam podrazumijeva pisanje na tipkovnici bez gledanja u prste. Na taj način štedimo vrijeme ne tražeći slova po tipkovnici zato što znamo gdje se nalaze. Od iznimne je važnosti podučiti učenike tijekom osnovnoškolskog obrazovanja slijepom pisanju i poticati ih da vježbaju koristeći se tom vještinom u svakodnevnom životu.

               ZAŠTO UČENICI 5. RAZREDA?

Učenici se petoga razreda nalaze pred novim izazovima korištenja računalom. Dok su se u nižim razredima računalom i tabletom koristili uglavnom za igru i za obavljanje jednostavnijih zadataka za školu, sada korištenje računalom u obrazovne svrhe dobiva jednu sasvim drugu dimenziju. Zadatci su kompleksniji i zahtjevniji (pisanje sastavaka, referata, izrada prezentacija) što podrazumijeva učestalije korištenje tipkovnicom. Traženje slova i tipkanje dvama prstima oduzima mnogo vremena i energije te usporava izvođenje zadataka. Da bi učenici u obavljanju zadataka bili što brži i efikasniji, zaključili smo da bi im poznavanje tipkovnice računala i pisanje korištenjem deset prstiju bilo od iznimne važnosti i koristi. Smatramo da su učenici petih razreda idealna skupina za početak učenja takve vještine. Iduće ćemo godine ovu izvannastavnu aktivnost ponuditi sljedećoj generaciji petaša.

Program izvannastavne aktivnosti Kompjutorska daktilografija obuhvaća 35 sati godišnje (provodi se jednom tjedno), što je dovoljno za usvajanje osnovnih znanja i predstavlja temelj za daljnji razvoj i napredovanje učenika u toj vještini.

               ODAKLE IDEJA I TKO VODI OVU AKTIVNOST?

Ideja se za uvođenjem ove neobične izvannastavne aktivnosti rodila tijekom neformalnih razgovora u zbornici, razmjene misli i prijedloga te planiranja budućeg kurikuluma. Prijedlog ravnateljice Draženke Švelec-Juričić i učiteljice njemačkoga jezika Anice Kukec, voditeljice aktivnosti, o uvođenju kompjutorske daktilografije kao izvannastavne aktivnost dočekan je s oduševljenjem i ubrzo je postao sastavni dio našega Školskog kurikuluma. S obzirom na to da učiteljica Anica Kukec izvrsno vlada vještinom slijepog pisanja, itekako je svjesna prednosti koje ona sa sobom nosi i s velikim se entuzijazmom pripremala za izvođenje ove izvannastavne aktivnosti.

               KAKO TO RADIMO?

Učenici tijekom uvodnih sati upoznaju pojam daktilografije i svladavaju osnovni položaj prstiju na tipkovnici. Učenicima je važno napomenuti da je naše tijelo prilikom rada na računalu uvijek u istom položaju i da je tijekom duljeg rada na računalu iznimno važno i korisno protegnuti se, napraviti stanku, popiti vode ili nešto pojesti, prošetati na svježem zraku, stoga svaki naš sat započinje razgibavanjem čitavog tijela s posebnim naglaskom na vratnoj kralježnici, rukama i prstima.

Nakon teorijskog dijela započinjemo konkretne vježbe usvajajući slova na tipkovnici. Slova se uče u paru (npr. slovo f – kažiprst lijeve ruke i slovo j – kažiprst desne ruke) i to najprije slova srednjeg reda, zatim gornjeg i donjeg reda te na kraju interpunkcijski znakovi pa ostale tipke. Prve su vježbe vrlo jednostavne, a učenici ih vrlo brzo i s lakoćom usvajaju. Svako se slovo vježba najprije slušno: učiteljica čita slova, učenici tipkaju. Nakon toga učenici samostalno prepisuju istu vježbu s predloška. Na početku ima pogrešaka i zna biti zahtjevno sjetiti se gdje se koje slovo nalazi kad nauče tipkati više od šest slova. U ovoj je fazi još uvijek najvažnije ne gledati u prste i tipkati što je moguće točnije.

Brzina se još ne mjeri, a kako napredujemo s vježbanjem točnosti, brzina dolazi spontano. Učenici postaju sve sigurniji i vrlo brzo napreduju. Izuzetno je važno da su učenici u potpunosti usredotočeni kako bi ove zadatke mogli uspješno izvršiti pa često i sami primijete da se brzo umore, bole ih ruke, napeti su jer ne žele pogriješiti. Uzbudljivo im je jer se natječu sami sa sobom i važno im je što točnije i brže prepisati vježbu ne gledajući u tipke.

Točnost su i brzina najvažnije komponente kompjutorske daktilografije. Nakon što učenici nauče dovoljan broj slova, počinjemo s diktatima. Razlikujemo diktate točnosti i diktate brzine. U diktatima je točnosti najvažnije napraviti što manje pogrešaka, a u diktatima je brzine najvažnije napisati što više točnih znakova u određenom vremenu (najčešće u jednoj minuti ili veći tekst u tri minute pisanja na početku bez prestanka, kasnije se vrijeme povećava na pet i 10 minuta). U početnom periodu pogreške ne brišemo, već samo nastavljamo tipkati.

Diktati se boduju i ocjenjuju. Postoje točno propisane tablice i izračuni prema kojima se rade tablice i statistika najbržih i najtočnijih učenika. Učenicima su praćenja diktata i natjecanja vrlo zabavna i motivirajuća. Vesele se svakom novom uspjehu i zaista se svi trude postići što bolje rezultate. Na kraju školske godine planiramo proglasiti najboljeg daktilografa ili daktilografkinju. Iako ne dobivaju domaću zadaću, svake se srijede pohvale da su kod kuće vježbali. Upravo je ta činjenica pravi pokazatelj koliko je ova aktivnost potrebna i korisna za život mladih ljudi u današnjem svijetu u kojem je informatička pismenost simbol izvrsnosti i napretka.

Učenici kompjutorsku daktilografiju prepoznaju kao nešto novo, zanimljivo i, prije svega, iznimno korisno. Njihova je unutarnja motivacija zaista jaka, a jedino na što se žale jest da je sat prebrzo završio. Učenje slijepog pisanja odlična je vježba za postizanje i održavanje koncentracije, za razvijanje motorike i potpora njihovu nesmetanom kretanju bespućima virtualnih prostora. 

■ Piše: Draženka Švelec-Juričić,  ravnateljica | OŠ Bisag ■