Bez obzira na iskustvo i godine radnog staža Priroda i društvo u 4. razredu mi je uvijek bila poseban izazov. Iza akronima PID krije se jedan pravi interdisciplinaran predmet koji integrira znanstvene spoznaje različitih područja. Taj mi je predmet i kao djevojčici bio jedan od najdražih!

Gutala sam različite enciklopedije i knjige o tajnom životu biljaka i životinja, uzbudljivim bitkama, tajnama koje kriju voda, zemlja i zrak. Sada kao „odrasla“, učiteljica, posebno uživam ovaj predmet približiti svojim učenicima.

Ova je školska godina bila osobit izazov jer sam prvi put u svojoj dugogodišnjoj praksi imala u potpunosti „odriješene ruke“!

Prvi sam put trebala raditi po novom kurikulumu koji učiteljima daje ogromnu slobodu:

▶ potiče ih na rad istraživačkim projektima

▶ na samostalno planiranje načina i oblika rada te vrednovanja.

Veselila sam se toj slobodi i ukazanoj prilici te čvrsto odlučila kako ću ove godine sa svojim učenicima raditi upravo na takav način!

Svaka sloboda podrazumijeva i popriličnu odgovornost, a preuzimanje odgovornosti meni nikada nije bio problem. Istina, treba odvojiti puno vremena i truda, pronaći volje i upornosti kako bi se osmislio dovoljan broj projekata i istraživačkih aktivnosti, a kojima bi bili obuhvaćeni i ostvareni svi zadani ishodi.

Tako je rezultat našeg ovogodišnjeg rada realizacija desetak vrlo zanimljivih, raznovrsnih i poticajnih projekata na kojima su moji učenici radili isključivo u školi – tijekom nastave. Svaki je projekt imao svoj uvodni sat na kojem bi učenici saznali što ćemo raditi, zašto, što se sve od njih očekuje, gdje će naći potrebne informacije, kojim alatima će ih obrađivati, kako treba izgledati završni uradak kojim će objediniti rad na tom projektu te kako ćemo ga vrednovati.

▶ Učenici su se radovali svakom novom projektu i istraživanju!

Priznali su mi kako ih je svaki put na uvodnom satu bilo pomalo strah hoće li to sve moći ostvariti, ali kad bi počeli s radom, ne bi se mogli zaustaviti! A najbolje od svega bilo im je to što cijelu godinu nisu pisali „klasične“ testove i pisane provjere znanja, već su im ocjene donosili projekti i istraživanja!

▶ NAJLJEPŠI KOMENTAR: „Učiteljice, otkud vama padaju na pamet ovakve odlične ideje?“, zaradila sam za posljednji projekt koji je po svom konceptu bio svojevrsna „mala matura“, a radilo se o projektu „Moje zamišljeno putovanje“.

Učenici su ovim projektom prvenstveno trebali pokazati stupanj usvojenosti ishoda PID OŠ B. 4. 4. te pokazati svoju snalažljivost na geografskoj karti, sposobnost istraživanja i uspoređivanja različitih prirodnih obilježja krajeva Republike Hrvatske koja uvjetuju način života toga područja.

Učenici su trebali izraditi brošuru u kojoj će planirati višednevno zamišljeno putovanje različitim prometnim sredstvima po RH kojim će se potencijalni turisti upoznati s prirodnom i kulturnom baštinom naše zemlje. Osim plana i opisa lokacija, trebali su nacrtati rutu cijelog puta te izraditi troškovnik: gorivo, ulaznice, smještaj, hrana…

▶ Brošura je trebala imati lijepo ilustriranu naslovnicu i stranicu s navedenim izvorima informacija.

Radom na ovoj brošuri učenici su primijenili brojna znanja i vještine koje su usvojili tijekom sve četiri godine svog dosadašnjeg školovanja. Brošura je trebala biti uredna, privlačna oku turista, uredno ispisana i ilustrirana, s točnim i pravilno izračunatim podatcima, pravopisno i gramatički točna te je trebala sadržavati optimalnu količinu informacija – da privuče turiste, a da ne bude dosadna za čitanje.

Ove su četiri godine veliki pomoćnik i podrška u radu učenicima bili tableti, digitalni uređaji koji su im uvelike olakšali rad i na svim dosadašnjim pa tako i na ovom projektu.

Moja uvodna demonstracija i sugestije otvorile su im cijeli novi i do tada nepoznati svijet: saznali su koliko lijepih i zanimljivih mjesta možemo posjetiti, kako se sve može putovati, pronaći smještaj, saznati cijena.

Shvatili su koliko je lijepo putovati i zašto se mnogi ljudi odluče za putovanja jer većina je mojih učenika do sada putovala uglavnom i samo radi kupovine ili obiteljskih slavlja.

Moji su učenici proširili vlastite vidike i shvatili kamo bi i sami voljeli otići i kako se provoditi.

Jedni su birali samo najskuplje hotele „da gosti uživaju“.

• 

• 

• 

• 

• 

Drugi su morali na brzinu promijeniti zamišljenu rutu putovanja jer su se suočili s „grubom“ realnošću shvativši da ne postoje brodske linije do nekih destinacija ili da linija nema u terminu kada oni planiraju put.

Treći su napokon shvatili što zaista znači termin „nacionalni park“ bezuspješno pokušavajući smjestiti svoje potencijalne turiste nasred zaštićenog područja.

Četvrti su istražujući saznali za mnoge osobitosti koje pojedini krajevi nude pa to uvrstili i u vlastitu brošuru: tako su odlučili svoje goste voditi na samoborske kremšnite, izradu šestinskih kišobrana, jahanje na lipicancima, na tečaj izrade paške čipke i slične aktivnosti.

Znajući da krv nije voda, nisam se iznenadila kad sam u učeničkim brošurama pronašla i ponudu gastronomskih užitaka: janjetine s ražnja, slavonskog fiša, ali i cjelopopodnevnog ljenčarenja slušajući ptice i gledajući zelenilo Kopačkog rita.

Naravno, svi su redom u svoje brošure uvrstili i bogat kulturni program: posjet rodnim kućama i muzejima slavnih osoba naše prošlosti, kao i slavnim građevinama i muzejima po kojima je naša zemlja nadaleko poznata. Pa ne možeš doći u Hrvatsku, a ne posjetiti dubrovačke zidine, Dioklecijanovu palaču ili pulsku Arenu!

Redom su svi učenici bili šokirani cijenom goriva jer su se oznojili zbrajanjem i množenjem kilometara i kuna. Sad im je postalo jasnije koliko zapravo njihove roditelje košta vožnja automobilom i koliki su troškovi hrane i smještaja.

Oduševile su ih aplikacije koje pomažu u planiranju putovanja! Pohvalili su Googleov Maps, a za računanje duljine i troškova puta oduševio ih je HAKmap. Svi su učenici redom potvrdili da su radom na ovom projektu i tijekom izrade brošure naučili puno više nego što su mislili da će naučiti i da ima još toliko puno stvari koje žele istražiti „za svoj gušt“.

▶ Očito nije gotov rad na istraživačkim projektima za moje četvrtaše. Kraj je našeg zajedničkog puta pred vratima. Za još zajedničkih istraživačkih projekata više nemamo vremena. Tijekom ove četiri godine otvorila sam im sve prozore i vrata za koja sam znala, pokazala im koliki je svijet i što ih sve čeka ako budu htjeli, ako budu hrabri i marljivi kao što su bili dok smo se zajedno družili i učili. Letite, moji ptići, širite krila, hrabro i odvažno letite prema zvijezdama! Sve one čekaju na vas!

■ Piše: Marlena Bogdanović, učiteljica | OŠ Tučepi ■