Suvremeno digitalno doba i stalni napredak tehnologije doveo je do potrebe poticanja čitalačkih navika u djece. U moru digitalnih igrica i privlačnosti ekrana, sve manji broj učenika odlučit će se za čitanje knjiga u slobodno vrijeme. Uloga nastavnika sve više postaje presudna u shvaćanju značenja, vrijednosti i korisnosti čitanja za učenje i informiranje, ali isto tako kao izvor zabave i razonode.

Kroz projekt Bajkovnica mladim čitateljima osvijestili smo da je razvoj čitalačke pismenosti cjeloživotni proces, jasno ih motivirali na upoznavanje novih književnih djela te probudili zanimanje za otkrivanje napisanih riječi.

Ideja za ovaj projekt nastala je u rujnu kada smo definirali zajedničke ciljeve, aktivnosti i sudionike. Odlučili smo je provesti s učenicima trećih razreda u ukupnom trajanju od dva mjeseca što je bilo dovoljno za provedbu svih aktivnosti. Rezultat ovog projekta jasno je vidljiv u samom stavu učenika prema književnim djelima, ali i razumijevanju čitanja, usvajanju čitalačkih tehnika, posjetu školske i gradske knjižnice te razvoju čitateljske kulture. Najveću promjenu primijetila sam kod učenika koji su imali loše rezultate u razumijevanju čitanja te slabe čitalačke navike. Upravo oni bili su mi najveća motivacija da nastavim dalje jer su postigli najveću promjenu.

Projekt Bajkovnica vezan je za nastavu hrvatskog jezika, no uspješno smo ga integrirali i u druge nastavne predmete. Ponajprije, učenici su se upoznali s bajkama te ih naučili razlikovati od drugih književnih djela. Ponudili smo učenicima dodatnu literaturu za čitanje te, iako u početku nismo imali veliki odaziv, nastojali smo ih motivirati kratkim čitanjem zanimljivih ulomaka i stavljanjem reklamnih plakata. Upoznavanjem bajki domaćih i stranih autora osvijesti smo postojanje različitih likova koji su nam bili motivacija za prostorno uređenje. Istraživali smo bajke na nastavi i u slobodno vrijeme te razmjenjivali mišljenja i doživljaje. Složili smo razredni kutak u kojem učenici mogu nesmetano čitati i razmijeniti  knjige. Kutak koji postoji u našoj školi višenamjenski je, a učenici se samostalno brinu o držanju pravila te uređenju.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Uskoro se prostor naše učionice te ostalih školskih prostorija vidljivo promijenio zahvaljujući radovima koje smo izrađivali na satu likovne kulture. Roditelji učenika odlučili su nam pomoći pri uređenju te je uskoro sve zasjalo nekim novim sjajem koji poziva na čitanje i odvodi u daleki bajkoviti svijet.

Lektire su nam postale zabavne, osobito one autorice Ivane Brlić-Mažuranić. Posjetili smo i njezinu kuću u Ogulinu te dobili diplome za letenje na metlama poput pravih vještica i čarobnjaka. Povezivanje teme projekta i terenke nastave bio je uistinu uspjeh jer su neki od učenika nakon posjeta Kleku u Julinom ponoru odlučili stvoriti vlastite bajke koje smo sa zadovoljstvom izložili u prostoru učionice.

Bili smo i na kazališnoj predstavi Za bajke nema zime u kazalištu Mala scena na kojoj su mnogi od učenika po prvi puta doživjeli kazalište sjena. U interpretacije bajki također smo uključili različite dramske tehnike i aktivnosti.

Ovaj projekt u potpunosti je bio uspješan i plodonosan te se nadam da će i drugim učiteljima i učiteljicama dati kreativne ideje kako knjige ponovno učiniti zanimljivima za djecu.

■  Napisala: Olgica MALKOČ VINCELJ, učiteljica razredne nastave, OŠ Pantovčak, Zagreb ■