Prije pet godina provela sam u našoj školi istraživanje o informacijskoj pismenosti učenika tadašnjih osmih razreda. Rezultati istraživanja su bili prilično porazni. Ukazali su na to kako učenici ni ne znaju što je to informacijska pismenost, a to vodi zaključku da nisu spremni na cjeloživotno obrazovanje i da ne znaju kako učiti.

Učenici koji su tijekom provedbe istraživanja bili predškolarci, sada su završavaju peti razred. Mnogi od njih su kvalitetnom suradnjom svojih učiteljica, odgojiteljica iz vrtića i školske knjižničarke polazili sate informacijsko – medijskoga obrazovanja u školskoj knjižnici.

CILJ JE OVOGA ISTRAŽIVANJA utvrditi jesu li sati u knjižnici pomogli informacijsko-medijskom opismenjavanju novih generacija učenika. Kako smo u vrijeme anketiranja radili online nastavu, pristup svim učenicima bio mi je lakši pa sam anketu provela i s učenicima 6., 7. i 8. razreda radi usporedbe dobivenih rezultata.

Živimo u vremenu u kojemu u svakom trenutku možemo pronaći informaciju preko raznih medija i na različitim mjestima. Stoga je informacijska pismenost, ali i brojne druge poput medijske npr., bitna u nastavnom procesu i o njoj ovisi kvaliteta učenja i uspjeh učenika.

Budući da je tehnološki napredak toliko brz te je u potpunosti promijenio i koncept učenja, postavljaju se pitanja znaju li učenici prepoznati, vrednovati i koristiti informacije, te kako do njih dolaze.

Istraživanje je provedeno tijekom travnja i svibnja 2020. godine putem anonimnoga anketnoga upitnika izrađenog u Google obrascima koji je učenicima bio dostupan u njihovim virtualnim učionicama u Yammeru.

Anketi je pristupilo 57 učenika 5. razreda od ukupno njih 70; 47 učenika 6. razreda od njih 78; 47 učenika 7. razreda od njih 66 i 44 učenika 8. razreda od njih 78.

Analizom učeničkih odgovora došla sam do sljedećih zaključaka [navodim rezultate samo učenika petih razreda]:

■ 29, 8% učenika petih razreda usluge školske knjižnice koristi često; 64,9% ponekad, a 5,3% nikada.

■ U školskoj knjižnici 94,7% učenika najčešće posuđuje lektiru, a 5,3% knjige po slobodnom izboru.

■ 1,8% učenika u knjižnici čita časopise, 29,8% ponekad, a 68,4% nikada.

■ Računalom i internetom za potrebe učenja u knjižnici se često služi 7% učenika, ponekad 22,8% učenika i nikada 70,2% učenika.

■ U Gradsku knjižnicu učlanjeno je  38,6% učenika.

■ U razdoblju od predškolskoga uzrasta do završetka 4. razreda s odgojiteljicama i učiteljicama je 45,6% učenika često posjećivalo školsku knjižnicu, ponekad 50,9% učenika, a nikada 3,5% učenika.

■ Raznim nastavnim satima u knjižnici prisustvovalo je često 23,4% učenika, ponekad 61,7% učenika, a 14,9% nikada.

■ Knjižnične oznake dobro poznaje 45,6%, djelomično dobro 42,1%, a 12,3% učenika ne poznaje dobro knjižnične oznake i ne zna samostalno pronaći potrebnu knjigu.

■ Referentnom zbirkom dobro se služi 54,4% učenika, djelomično 40,4%, a nikako 5,3% učenika

■ Riječ knjiga 40,4% učenika asocira na čitanje i učenje; 36,8% na lektiru, razne priče i likove, a 22,8% na zabavne pustolovine i snove.

■ Čitati knjige voli, ali samo one po svom odabiru 22,8% učenika; ako su zanimljive 56,1% i čita samo zato jer mora 21,1% učenika.

■ Da je za njih knjiga ukras na polici odgovorilo je 14% učenika,7% ih kaže da je to ono što im ispunjava slobodno vrijeme, 57,9% da je to ono iz čega uče, a 21,1% ono uz što se mogu zabaviti i maštati.

■ 8,8% učenika radije bi čitalo knjigu, 45,6% bi se radije odlučilo za računalnu igricu, a oboje bi 45,6%.

■ Tiskanu knjigu u odnosu na e-knjigu preferira 75,4% učenika.

■ Na pitanje kako knjige utječu na njih 33,3% odgovorilo je da ih potiču na razmišljanje i maštanje; 19,3% kaže da je knjiga za njih uglavnom obveza, a 47,4% kaže da pomoću knjiga uče i dolaze do znanja.

■ Kada dobiju nekakav zadatak poput referata 33,3% učenika kaže da najprije pročitaju u knjizi o toj temi, 8,8% ih potraži informacije u knjižnici, a 57,9% googla.

■ U potrazi za informacijama 15,8% učenika sami traže informacije u knjigama; 56,1% traži pomoć knjižničarke,  a 28,1% pretražuje Internet.

■ 33,3% učenika na internetu najčešće igra igrice, 45,6% ih traži informacije za potrebe nastave, a 21,1% ih se koristi društvenim mrežama.

■ 19,3% služi se Wikipedijom, Googlom 78,9%, a Yahoo koristi 1,8% učenika.

■ 66,7% učenika više vjeruje informaciji pronađenoj u knjizi ili časopisu, 15,8% na TV-u ili na radiju, a 17,5% informaciji s weba.

■ Pred raznim ekranima 28,1% učenika provodi sat vremena; 66,7% 3 do 5 sati, a 5,3% više od 5 sati.

ZAKLJUČAK:  Školska knjižnica kao multimedijsko središte škole treba osigurati svojim korisnicima informacijsko – medijsko opismenjavanje, pomoći im da nauče kako učiti, kako je znanje organizirano, kako pronaći informacije, vrednovati ih i učinkovito ih koristiti; treba ih osposobiti za cjeloživotno učenje. Poznavanje raznih vrsta pismenosti kojima je krovna informacijska pismenost predstavlja nužnost modernoga čovjeka ako želi uspješno funkcionirati u društvu znanja.

■ Piše: Adriana TURIĆ ERCEG, prof. i dipl. knjiž. | stručna suradnica knjižničarka ■  OŠ Vrgorac ■