Posljednjih dana imamo priliku mnogo toga čuti o toleranciji. Danas sam na nastavi još jednom osvijestila koliko su moji četvrtaši zapravo veliki mali ljudi. Pitali su me pratim li ja vijesti i što mislim o tome što se posljednjih dana piše o toleranciji. Odjednom, više ništa mi nije bilo važnije od toga da sjednemo zajedno u krug i popričamo o empatiji i toleranciji.

Kada sam nakon posla došla kući, shvatila sam da mi ni to nije bilo dovoljno, sjela sam za računalo i odlučila svoje misli staviti na papir.

Na našu veliku žalost, o toleranciji se uvijek govori kada je za to možda već i prekrasno. Učitelji su zabrinuti zbog povećanoga nasilja u obiteljima i u školama, no upravo mi i roditelji naših učenika imamo najveću ulogu u životima školaraca.

Svima nam može biti ohrabrujuće što se nitko ne rađa kao tolerantan ili netolerantan – tolerancija se uči tijekom života. Još od najranijega djetinjstva, djeca u svome domu usvajaju prve oblike ponašanja i počinju oponašati te obrasce.

​„Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.“

Svoje učenike od prvoga dana ulaska u učionicu učim kako su svi ljudi jedinstveni i kako svaka osoba ima barem jednu osobinu koja ih čini različitima od drugih. Zato je važno poštivanje različitosti ili tolerancija.

Tolerancija (grč. tolerare što znači podnositi) odnosi se na snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu. [Izvor: psihološki kutak ]

Razvoju tolerancije pridonosi i jedna od najljepših ljudskih osobina i sposobnosti – empatija. Empatija je za mene uistinu jedna od najvažnijih vještina potrebna za razvoj suradnje  i tolerancije. Međusobnim uvažavanjem učenici će se osjećati bolje te ćemo, potičući ih na uvažavanje različitosti, izbjeći negativne emocije s kojima se mogu susresti pod utjecajem predrasuda.

Kao učitelji svakodnevno možemo doprijeti do učenika i utjecati na njihovo razmišljanje i poimanje svijeta učeći ih  o prihvaćanju različitosti, toleranciji i empatiji.

Izdvojila sam neke od  slikovnica kojim sam se koristila u nastavi, a govore upravo o tomu te se vrlo lako mogu integrirati u sve razrede razredne nastave.

✿ ‘Izgubio se jedan zeleni pas’ – Pascal BIET ✿

Jakov je pas. I to ne običan pas. Jakov je zeleni pas. Njegova ga vlasnica Sara obožava, ali ga stalno drži u kući jer se boji da će ga napasti psi iz susjedstva. Jednoga dana Jakov ipak izađe iz kuće i zaprepasti se kada ga okruže psi koji ga, zadivljeno ga gledajući, zamole da im otkrije svoju tajnu – kako je postao zelen. Tada Jakovu padne na pamet zgodna ideja – zašto svakome psu u gradu ne bi promijenio uzorak i boju?

✿ ‘Elmer’ – David MACKEE ✿

Slon Elmer živi u krdu u kojemu se slonovi po mnogo čemu razlikuju. Jedino su po boji isti i zbog toga su svi sretni. Svi osim Elmera, jer on nije sive, slonovske boje. On je šaren. Zato se ostali slonovi vole šaliti s njim. U jednome trenutku Elmeru zasmeta što je drukčiji i odluči se promijeniti. No na kraju se pokaže da je različitost upravo ono najljepše u životu.

✿ ‘Super je bit’ različit’- Đurđa MIKLAUŽIĆ – Zrinka OSTOVIĆ ✿

Riječ je ak­tual­noj i dru­št­ve­no an­ga­ži­ra­noj sli­kov­ni­ci. Ži­vi­mo u svi­je­tu raz­li­či­to­sti s ko­ji­ma se od­ ma­le­na treba upo­zna­va­ti i pri­hva­ća­ti ih. To vri­je­di za sve bitne as­pek­te ljud­skoga ži­vo­ta – spol­nost, dob, tje­le­sne oso­bi­ne, in­te­re­se i na­vi­ke, na­cio­nal­ne, rasne i vjer­ske raz­li­ke i dr. “Ra­zli­či­ti smo, ali jed­na­ki, super nam je za­jed­no” – moto je ove mo­der­no kon­ci­pi­ra­ne i iz­vnredno ilu­s­tri­ra­ne sli­kov­ni­ce. 

✿ ‘Petra je zaljubljena’ – Aline de PETIGNY ✿

Jednoga jutra, za doručkom, Petra je sramežljivo i s mnogo objašnjavanja, mami priznala –zaljubljena je u Celestina. On najbrže trči, najpristojniji je i, što je glavno, dao joj je svoju najljepšu špekulu.

Slikovnica za djecu predškolskoga i ranoga školskog uzrasta, koja na jednostavan i svakodnevan način opisuje zaljubljenost između djece različite boje kože.

I ne zaboravite, kada god imamo priliku, djeci treba na jednostavnim primjerima objasniti različitost kako bi shvatili da različitost nije loša i da je svijet divan baš i upravo zato što smo svi različiti!

■ Piše: Kristina ČOBANKOVIĆ, učiteljica razredne nastave  ■  OŠ Julija Benešića, Ilok ■ Predano se i svakodnevno zalažem za uspjeh učenika unutar učionice i u svakodnevnome životu jer smatram da uspješni učenici postaju uspješni odrasli ljudi. Uistinu uživam u poučavanju i veoma sam strastven učitelj usredotočen na učenike te stalno nastojim unaprjeđivati strategije učenja.Uživam u suradničkom učenju koje maksimalno uključuje učenike u nastavni proces. Također volim istraživati ​​različite digitalne alate koji se mogu koristiti u učionici kao podrška učenju. Kad ne podučavam, uživam u kuhanju, čitanju i slobodnome vremenu provedenome s obitelji ■ illustration by Shutterstock  ■