Učitelj ili učiteljica, koju pamtimo cijeli život, nije samo osoba koja nas je naučila čitati i pisati. To je netko tko nas je oblikovao, usmjerio, pružio ruku kada je bilo teško i potakao nas da vjerujemo u sebe. I sama sam imala tu sreću, svoju učiteljicu, danas u višegodišnjoj zasluženoj mirovini, nosim u srcu još od prvih školskih dana.

Danas, kao učiteljica prvašića, imala sam priliku spojiti svoje tadašnje i sadašnje učeničke svjetove – i to na vrlo poseban način.

Povodom 1. listopada Međunarodnog dana starijih osoba i 5. listopada Međunarodnog dana učitelja odlučila sam s učenicima 1. razreda OŠ Bakar posjetiti svoju učiteljicu u njezinu domu. Svi živimo u istom gradu i ova mala „ekspedicija” za sve je nas predstavljala pravu pustolovinu, a meni dirljiv susret pun emocija. Prije puno godina moja me učiteljica Ljerka FOREMPOHER uvela u čaroban svijet slova, brojeva i školskih pravila.

Danas, kada i sama nosim tu časnu titulu učiteljice, poželjela sam svojim učenicima prenijeti važnu životnu poruku: Poštujmo one koji su nas učili, cijenimo iskustvo i ne zaboravimo zahvaliti.

• 

• 

Posjet je održan u sklopu školskog projekta „U gostima” čiji je cilj kod učenika razvijati kulturu susreta, dijaloga, poštovanja i uvažavanja različitih članova zajednice. Planiranim posjetom osobama iz lokalne zajednice – poput obrtnika, knjižničara, roditelja, umirovljenika, umjetnika učenici imaju priliku učiti iz prve ruke, razvijati komunikacijske i socijalne vještine te graditi međugeneracijsko razumijevanje. Projekt se provodi tijekom cijele nastavne godine. Ovaj je listopadski susret bio prvi projektni korak – i to onaj koji se ne zaboravlja.

PRIPREME U RAZREDU – UČIMO S RAZUMIJEVANJEM I SRCEM

Tjednima smo se pripremali za susret s mojom učiteljicom. Učenici su različitim međupredmetnim aktivnostima, na njima primjeren način, učili o važnosti poštovanja, empatije, tradicije i obitelji:

♦  Hrvatski jezik

Čitali smo slikovnice i kraće priče o bakama i djedovima te razgovarali o važnosti međugeneracijskog učenja. Pisali smo poruke zahvalnosti, učili pisati pozdrave i pitanja koja ćemo postaviti našoj gošći. Stvarali smo slikovne rečenice.

♦  Likovna kultura

Izrađivali smo čestitke, ukrasne papirnate cvjetove i crteže koje smo ponijeli u posjet. Svaki je rad bio unikatan, baš kao što su jedinstvene i naše bake, i djedovi.

♦  Priroda i društvo

Razgovarali smo o tome kako se društvo mijenjalo, kako su nekada izgledale škole i koje razlike primjećuju između današnjih i prošlih vremena.

♦  Građanski odgoj i obrazovanje

Poticali smo raspravu o tome kako možemo biti podrška starijim osobama, kako im možemo pokazati zahvalnost i razumijevanje.

♦  Socijalni i emocionalni razvoj

Učenici su igrokazima i igrama uloga razvijali komunikacijske vještine, slušanje i izražavanje emocija.

Ova je priprema obuhvatila niz odgojno-obrazovnih ishoda:

• razvijanje međuljudskih odnosa i poštovanje različitosti
• usvajanje temeljnih životnih vrijednosti poput brige, zahvalnosti i empatije
• razvijanje komunikacijskih vještina i aktivnog slušanja
• razumijevanje uloge starijih osoba u zajednici.

VELIKI DAN – POSJET KOJI SE PAMTI

Na sam dan posjeta uzbuđenje je bilo opipljivo. Učenici su pripremili razredni plakat, cvijeće, čestitke i srce ispunjeno znatiželjom. Veseli, ali i s pozitivnom dozom treme, krenuli smo u posjet. Učenike sam vodila gradom do kuće moje učiteljice, a toga je dana svaka ulica bila put prema priči koja će se pamtiti.

Učenici su bili jako uzbuđeni.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

U rukama su držali svoje darove, a u srcima znatiželju i uzbuđenje. Kada su stigli, dočekala ih je starija gospođa toplog pogleda i nježnog osmijeha. U prostoriji je odmah zavladala posebna atmosfera – spoj djetinje iskrenosti i životne mudrosti.

Učenici su postavljali pitanja: kako su izgledale nekadašnje učionice, je li bila stroga učiteljica, što je najviše voljela u svom radu i kako se osjećala kad je prvi put stala pred razred. Neki su ju pitali je li tada bilo teško biti učiteljica, drugi su se zanimali jesu li tada djeca imala puno domaće zadaće i jesu li dječje igre bile poput današnjih. Svih je, naravno, zanimalo kakva je bila učenica njihova učiteljica.

Na kraju smo susreta zajedno otpjevali pjesmu Kad si sretan i uručili učiteljici razredni plakat, čestitku s otiscima dlanova svih učenika. Svaki je učenik za uspomenu dobio narukvicu sa svojim imenom koju je izradila moja učiteljica.

NAKON SUSRETA

Povratak u školu bio je ispunjen razmišljanjima i razgovorima. Učenici su iznijeli dojmove, crtali su što im se najviše svidjelo i govorili kako bi i sami željeli provesti više vremena sa svojim bakama i djedovima. Jedan je dječak rekao: „Kad budem star, želim da me netko ovako posjeti.“

U vremenu kada je briga o starijima često svedena na formalnost, ovakvi susreti vraćaju ono najvažnije: ljudskost, toplinu i međusobno poštovanje. Djeca uče da starost nije kraj, nego bogatstvo iskustava, znanja i priča koje možemo i trebamo slušati.

Ovim su posjetom ostvareni brojni odgojno-obrazovni ishodi: razvijena je svijest o međuljudskim odnosima, učenici su vježbali komunikacijske i govorne vještine, promišljali su o društvenim vrijednostima i razvijali emocionalnu pismenost. Jednostavnim, ali sadržajno bogatim aktivnostima, ovaj su dan povezali sadržaje više predmeta i najvažnije – povezali su se međusobno i s jednom posebnom osobom koja ih je, iako ju prvi put vide, obogatila svojom prisutnošću. A ja, kao učiteljica, osjećam zahvalnost što mogu biti most između generacija jer odgoj i obrazovanje ne staju na vratima učionice. Vjerujem da će moji učenici ovaj dan pamtiti – ne zato što su izašli iz škole, nego zato što su nekome donijeli radost, slušali, učili i osjećali.

Ova priča nije samo obilježavanje Dana starijih osoba i Dana učitelja. To je priča o poštovanju prema onima koji su nas oblikovali, o zahvalnosti koja se ne zaboravlja i o učenju koje nadilazi školske zidove. Najvažnije lekcije djeca često nauče iz života, a najljepše od njih uvijek su protkane dobrotom, pažnjom i srcem.

MALA SRCA – VELIKA PORUKA

Učiteljstvo je poziv koji ne prestaje. Učitelji, čak i kad odu u mirovinu, i dalje ostaju kao trajna inspiracija u našim životima. Hvala mojoj učiteljici što je bila moj uzor, a sada, nadam se, i mojim učenicima. Najljepše je učiti životnim primjerom.

■ Napisala:  Alma HESS, dipl. učiteljica, mentorica | OŠ Bakar ■