Kompleks dvorca Tikveša nalazi se u srcu Baranje obuhvaćen Parkom prirode Kopački rit. To je prostor šuma i perivoja u kojem su smješteni rezidencijalni objekti: Novi historicistički dvorac s Aneksom, Stari dvorac, Kapela Papinskog blagoslova i nekoliko pratećih objekata.

Kompleks potječe iz 19. stoljeća, a izgradili su ga članovi Teschenske loze obitelji Habsburg. Tijekom povijesti dvorac je bio lovačko središte za vladare i goste dvorca.

Tijekom okupacije Baranje u Domovinskom ratu kompleks dvorca uništen je i opljačkan. Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 2000. kompleks je predan na korištenje i upravljanje Javnoj ustanovi Park prirode Kopački rit.

Zatim je pokrenut projekt Prezentacijsko-edukacijski centar Tikveš koji je bio financiran sredstvima fondova Europske unije.

Obnovljen je i opremljen s jedinstveno oblikovanim postavom kao ishodištem edukacije o prirodnim značajkama Kopačkog rita, kao i važnosti povijesnog nasljeđa kompleksa Tikveš.

Sjeti se da postoji obilje sreće koja se može naći u najmanjemu mjestu.

Steve Maraboli

Dvorac i izložbena postava sami su po sebi atrakcija jer obiluju tehnološkim dostignućima u prezentaciji koji su vješto uklopljeni u prostor dvorca.

Upravo su nas ta posebnost i važnost poučavanja povijesno-kulturne i prirodne baštine zavičaja potaknule na razgledavanje, učenje i obilazak kompleksa Tikveš.

Učenici 4.a razreda sa svojom su učiteljicom Dunjom Kufner bili na terenskoj nastavi u kompleksu dvorca Tikveša. U pratnji su bili roditelji Jelena Budimir i Tamara Čizmar te djed dr. sc. Radoje Ljubojević, tradicionalno naš stručni vodič i pratitelj na terenskoj nastavi u Tikvešu.

U obilaženju, promatranju, učenju i druženju vodila nas je simpatična i ugodna vodičica i edukatorica Nataša Ciprijanović.

Proveli smo ukupno tri sata u učenju, druženju i razgledavanju dvorca. Načinili smo bezbroj fotografija i videouradaka te stvorili mapu od dvjestotinjak dokumenata koji će nam poslužiti u učenju Prirode i društva tijekom četvrtog razreda.

Scenografija, multimedija, produkt, fotografija, hodogrami, hologrami, VR naočale, provjera znanja s pomoću različitih kvizova svakako su nas oduševili i ostavili budne i pozorne cijelo vrijeme razgledavanja izložbe.

Zanimljiva nam je bila starija povijest dvorca i veleposjeda Belja. Prvi vlasnik vlastelinstva bio je austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski koji je gospodario dvorcem do 1737. i na vlastelinstvo dolazio u lov i tzv. ladanje odnosno odmor.

U 18. st. Marija Terezija posjed daruje kćeri Mariji Kristini koja se udaje u lozu Teschen odnosno Habsburg. Posjed ostaje u vlasništvu obitelji Habsburg sve do 1918., tj. do završetka 1. svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske monarhije.

Tijekom 20. stoljeća posjedom su upravljali: dinastija Karađorđević do 2. svjetskog rata, a zatim u razdoblju od 1941. do 1944. Albrecht Habsburg koji je u kompleksu dvorca osnovao prvu Biološku stanicu Albertina.

Osnivanje Biološke stanice bilo je važan znanstveni iskorak na ovom području, a objavljeni znanstveni radovi polazište su brojnim istraživanjima koja su uslijedila na tim prostorima.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Od 1948. dvorac je nacionaliziran, pa je njime upravljalo Državno dobro Belje. Od 60-ih godina prošlog stoljeća kompleksom je upravljalo Lovno-šumarsko gazdinstvo Jelen. Od tog vremena kompleks postaje popularan i poznat kao Titova rezidencija odnosno rezidencija Josipa Broza Tita.

O tom razdoblju govorio nam je i gospodin Ljubojević koji je imao čast i povlasticu svjedočiti tadašnjim događajima kao osoba odgovorna za smještaj, lov, druženje i goste druga Tita.

Bili smo duboko dirnuti znanjem i pričom gospodina Ljubojevića.

Doručak smo pojeli u sjenama stoljetnih hrastova gdje se nakon šetnje odmarala i Isabela von Habsburg. Zamišljali smo dvorac prepun glazbe i smijeha, konja i lovačkih pasa, kočija i užurbanih dvorjana.

Oduševljenje nam je izazvao Aneks Novoga historicističkog dvorca koji je  potpuno suvremen, zabavan i zanimljiv.

Podijeljen je na nekoliko tematsko-interpretacijskih cjelina: Močvarni kanal, Glavna dvorana, Stvaranje močvarnog staništa, Hranidbeni lanac, Zeleni rit, Ekologija, Sve boje Rita, Migracije ptica, Vanjski sadržaji, Izlazni hodnik, Suvenirnica, Eksponati za slijepe i slabovidne te gluhe i nagluhe osobe.

Prirodoslovni dio izložbe dvorca izazvao je u nas opće oduševljenje i radost. Na zabavan način učili smo o reljefu parka te biljnim i životinjskim zajednicama koje žive na području Parka.

Naučili smo koje su biljne i životinjske vrste zaštićene i zašto, zbog čega je važna poplava u ritu, kako su zaštićena područja sela i naselja od poplava, što su meandri i još mnogo toga.

Sreća – to je biti s prirodom, gledati je i s njom govoriti.

L. N. Tolstoj

Staništa Kopačkog rita nisu samo pogodna za različite ptice močvarice i sisavce već i za gmizavce i vodozemce. U vodama Kopačkog rita zadržavaju se brojne vrste riba i veliki broj beskralježnjaka.

Šumama se kreću zvijeri kao što su čagalj, kuna bjelica, kuna zlatica, lasica i obični zerdav. Kralj šume obični jelen apsolutni je vladar koji nema prirodnog neprijatelja jer su u 19. stoljeću Marija Christina i njezin suprug jelenskoj divljači posvetili punu pozornost, pa su u razdoblju od 1875. do 1880. dali ustrijeliti 741 vuka kojih poslije u Parku više nije bilo.

Simbol je Parka orao štekavac, veličanstvena ptica grabljivica na vrhu hranidbene mreže Kopačkog rita.

Na temelju prirodne važnosti glede zaštite ptica Kopački rit uvršten je i na popis ornitološki važnih područja Europe.

Brojne životinjske vrste obitavaju u Parku i okružju kompleksa Tikveš, slobodno se kreću, pa je potreban oprez i pozornost pri kretanju cestama Parka.

Osobito nas je zanimalo hoćemo li ugledati koju životinju ili pticu. U okružju dvorca žive vjeverice koje se hrane lješnjacima, žirovima i orasima koji padaju po tlu s brojnih stabala oraha, hrastova i grmova lijeske.

Međutim, kako smo bili previše uzbuđeni i glasni, nismo ugledali ni jednu životinju. Društvo su nam pravili brojni šareni leptiri zbog kojih ćemo se vratiti na još jednu terensku nastavu.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Na kraju razgledavanja kupili smo suvenire u suvenirnici, dobili promotivne plakate i materijale te se oduševljeno fotografirali u fotografskoj sobi u 3D tehnologiji.

Terenska nastava bila nam je poticaj za pisanje bajka. Naša knjižničarka Ivana Norac pripremila nam je zanimljivi listić s igrom  Baci priču. Koristili smo se igrom u kojoj je cilj bio napisati kreativnu priču s pomoću bacanja kockica, odabirom lika, mjesta radnje i problema. Zatim smo s pomoću odabranih elemenata bili kreativni, na poticaj neposredne stvarnosti, zamišljenih likova i događaja stvarali smo pjesme i priče.

Za kraj željeli bismo poručiti budućim posjetiteljima da u nastojanju očuvanja prirodne i kulturne baštine te ostavštine za buduće naraštaje poštuju pravila ponašanja u Parku, pa im dijelimo poruku Parka koju smo naučili:

Ne ostavljajte ništa osim otisaka, ne uzimajte ništa osim slika, ne ubijajte ništa osim vremena!

■  Piše: Dunja KUFNER, učiteljica u zvanju izvrsne savjetnice u Osnovnoj školi Kneževi Vinogradi u Kneževim Vinogradima ■