Završetak nastavne godine učiteljima je uvijek posebno zanimljiv. Osim brojne papirologije, zaključivanja ocjena, završnih priredbi, pojavljuju se i brojni upiti roditelja.

I tako od jedne mame dođe pisamce: „Poštovana učiteljice, moje dijete XXXX XXXX ima prosjek 4.39, a njegov prijatelj iz razreda XXX XXXX 4.40. Nemojte se ljutiti, ali čujem da ste jednom odlučili dati višu ocjenu, a drugom ne. Možete li mi to objasniti? Unaprijed hvala, mama xxxx. ”

A u drugom, to ide ovako: „Dobar dan, učiteljice xxxxx. Isprike na smetnji. Zvala sam Vas, ali nisam Vas mogla dobiti.

Naime, xxxx nedostaje samo jedna ocjena više kako bi prošla s odličnim uspjehom. Molim Vas, može li odgovarati za višu ocjenu Glazbenu kulturu? Tu je prosjek najbliži petici, 4.33. Zaista će biti jako tužna ako prođe s vrlo dobrim, tako joj malo fali. Nadam se da ćete imati razumijevanja. Zahvaljujem. S poštovanjem, xxxx.”

Svaki se učitelj barem jedanput u životu susreo s ovakvim situacijama. Kraj školske godine donosi brojne pritiske prilikom zaključivanja ocjena. Pri tome nastojimo biti objektivni, realni, pravedni, prema svim učenicima jednaki, poštovati zakon i sačuvati svoj integritet.

Najveći je izazov s roditeljima koji stvaraju pritisak bez obzira na sve, jer im je najvažnije da je završna ocjena što viša. Ako ne uspijemo uspješno komunicirati problem, spremni su na sve. Često nas posjeti inspekcija, pozvana anonimno.

Da bismo izbjegli taj stres i držali situaciju pod kontrolom, potrebno je znati i zakonski okvir o završnom ocjenjivanju. O tome je poželjno razgovarati s roditeljima, ako treba i svake godine iznova na zadnjem roditeljskom sastanku.

A, Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj školi kaže:

♦ zaključna je ocjena iz nekog nastavnog predmeta rezultat ukupnog procesa vrednovanja tijekom cijele nastavne godine

♦ zaključna ocjena iz pojedinog nastavnog predmeta može, ali i ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine upisanih ocjena

♦ u rubrici bilježaka učitelji, između ostaloga, vode bilješke o redovitosti izvršavanja zadataka, rezultatima seminarskih i drugih radova, pisanju domaćih radova, nošenju pribora, aktivnosti, vladanju i drugim informacije koje su osnova za ocjenu pojedinog predmeta

♦ roditelj je dužan redovito dolaziti na roditeljske sastanke i individualne informativne razgovore koji se moraju održavati jednom tjedno

♦ roditelj ima pravo na prigovor na ocjenu koji podnosi ravnatelju

♦ zadnja dva tjedna ili zadnji tjedan (ovisno o školi) prije kraja školske godine ne održavaju se sastanci s roditeljima.

Zakonski okvir je jedno, ali roditeljske želje nešto drugo … Roditelji pokušavaju ostvariti komunikaciju s učiteljem pismenim putem. A naša je dobra volja hoćemo li odgovoriti na ovakvu vrstu komunikacije.

Smatram da odgovaranje na ovakve mailove ili poruke nije potrebno, jer postoje individualni informativni razgovori koji se održavaju jednom tjedno.

Roditelj ima priliku tijekom nastavne godine 35 puta doći na informativni individualni razgovor i zaista je – pred sam kraj školske godine – nepotrebno komunicirati mailovima ili pisanim porukama.

Ako roditelji nisu zadovoljni zaključenom ocjenom, svakako imaju pravo na žalbu. Mogu podnijeti zahtjev da ispit iz tog predmeta njihovo dijete polaže pred povjerenstvom. Zakon nigdje ne brani da ocjena povjerenstva bude niža od ocjene na koju se učenik žali.

Kroz cijelu školsku godinu mi s tom djecom radimo, trudimo se, nastojimo djecu usmjeriti da brže i bolje usvoje gradivo, a kad zapnu, tu smo od pomoći… U kontaktu smo zatreba li i s roditeljima razgovarati, smireno, argumentirano, stručno i diplomatski dajemo im povratne informacije. Nastojimo ne uvrijediti roditelja nego mu objasniti zašto njegov zahtjev ne može biti realiziran, jer zaista nikoga ne želimo zakinuti za ocjenu.

Moram reći da su obje kolegice iz navedenih primjera odgovorile roditeljima i zažalile. Nakon toga, odnos s tim roditeljima nikad više nije bio isti i do samog kraja je bio prisutan grč.

U suradnji sa stručnom službom škole, pokušali smo naći odgovore …

U prvom upitu, roditelj smatra da i njegovo dijete ima pravo na višu ocjenu kao i učenik iz razreda kojem je učiteljica odlučila povisiti ocjenu.

Odgovor na tu vrstu pritiska trebao bi biti:

„Poštovana,

voljela bih da smo se češće viđali na individualnim informativnim razgovorima jer bismo tada zajednički pratili spornu situaciju i sada na kraju školske godine ne bismo razgovarali na ovaj način. Žao mi je ako ste nezadovoljni. Dopustite mi da objasnim spornu situaciju. S Vama želim razgovarati samo o Vašem djetetu, ne i o drugim učenicima. Prema Pravilniku o vrednovanju, ocjena ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine. Dakle, moguće je imati prosjek 2,3 iz nekog predmeta, a da učitelj zaključi dobar ili 2,6 da učitelj zaključi dovoljan. Sve ovisi o cjelokupnom radu tijekom školske godine odnosno kako je učenik ocijenjen u kojem od elemenata vrednovanja te je li pokazao napredak u drugom polugodištu. Ako pročitate bilješke u e-dnevniku, vidjet ćete sliku cjelokupnog rada tijekom nastavne godine. Iza svake svoje ocjene stojim stručno i moralno. Nadam se da Vam je moj odgovor posve jasan te da ćemo i dalje surađivati. Ako i nakon svega niste zadovoljni, imate pravo uložiti žalbu na ocjenu., a učenik će svoje znanje iskazati pred povjerenstvom. Želim puno uspjeha u idućoj školskoj godini! Učiteljica”

Druga situacija je delikatnija.

Nerijetko u razredu imamo učenika koji zbog određenih okolnosti ne uspijeva usvojiti gradivo za pozitivnu ocjenu. Katkad se radi o pedagoškoj zapuštenosti i nemaru, ponekad o poteškoćama o kojima učitelj još nema pismenu dokumentaciju … Događa se da takav učenik niže negativne ocjene, a da na kraju ipak dobije prolaz u viši razred. Svjesni smo da je takav učenik nezasluženo dobio pozitivnu ocjenu. Ovakve situacije trebali bismo izbjegavati – i svakog učenika koji nije zaslužio pozitivnu ocjenu – ocijeniti negativnom ocjenom. Time izbjegavamo domino efekt. Ako smo takvom učeniku omogućili prolaz u viši razred, pitanje je onda; zašto ne bismo nekom drugom učeniku koji ne ometa rad, koji redovito piše domaće radove, nosi pribor, sudjeluje u nastavi itd. omogućili da kao što je navedeno u ovom slučaju povisili ocjenu i da prođe s višim općim uspjehom.

Suština je – ako ista pravila vrijede za sve – ne bismo smjeli učenika koji cijelu godinu ne radi stavljati u bolji položaj. Time šaljemo drugoj djeci poruku da se njihov rad ne cijeni kako treba.

Odgovor – po mojem mišljenju – na drugi upit trebao bi biti:

„Poštovana, žao mi je ako niste zadovoljni trenutnim općim uspjehom xxx koji je apsolutno zaslužen. Iza svake svoje ocjene stojim stručno i moralno te odgovorno tvrdim da xxxx nije zakinut za ocjenu koja je rezultat cjelogodišnjeg rada i truda.

Stručna služba naše škole je upoznata s ovim problemom učenika kojeg spominjete te sam postupala po naputku iste. Za svako dodatno pitanje molim Vas obratite se našoj stručnoj službi. Ako niste zadovoljni ocjenom, imate se pravo žaliti na istu. Želim puno uspjeha u idućoj školskoj godini! Učiteljica”

Nije lako zaključiti ocjenu. Uvijek je netko nezadovoljan. A redovito je kriv – učitelj.

Drage kolegice i dragi kolege, ne popuštajte pod pritiscima! Zato imamo stručne službe škole, tražite pomoć, naoružajte se strpljenjem i ne zaboravite da ste Vi jedina kompetentna osoba čija struka, diploma, iskustvo i godine predanog rada stoje iza svake ocjene.

■ Napisala: Sanja JERKOVIĆ, mag. prim. Edu, učiteljica razredne nastave | OŠ „Ravne njive – Neslanovac” Split ■